REYKJAVIK - Šefovima islandskih korporacija, barem onima s nečistom savješću, trenutačno nije lako - vlada u Reykjaviku angažirala je Evu Joly, odvjetnicu koja stoji iza svojedobnog raskrinkavanja najvećeg korupcijskog skandala u povijesti Francuske. Ona bi sada trebala otkriti koliku ulogu su korporativni kriminal i korupcija imali u financijskom kolapsu koji je nekad bogati Island doveo do bankrota.
Žena koja je tijekom devedesetih vodila istragu o korupciji u francuskom naftnom gigantu Elf, nakon koje je čitav niz francuskih političara i biznismena bio sankcioniran ili je morao odstupiti sa svojih položaja, postala je simbolom borbe protiv korupcije i kriminala “bijelih ovratnika”, članova elitnih i povlaštenih slojeva društva. Kako analitičari tvrde, upravo zbog njezinih istraga u Francuskoj tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća, u Europi je jednom zauvijek izbrisana percepcija da društvena elita može biti iznad zakona.
Norvežanka u Parizu
Eva Joly rođena je prije 65 godina u Norveškoj kao Eva Gro Farseth, ali je veći dio svojeg odraslog života provela u Parizu, gdje je kao 18-godišnjakinja došla raditi kao au pair u Parizu. U glavnome francuskom gradu upoznala je Pascala Jolyja i ubrzo se udala za njega. Nakon što mu je financijski pomogla da završi studij medicine, započela se školovati za pravnicu.
Svoju karijeru započela je daleko od financijskog prava, ali 1992. započinje raditi kao istražiteljica u državnom tijelu koje je ispitivalo financijski kriminal. Dvije godine kasnije, njezini mjerodavni traže od nje da ispita jednu neobičnu investiciju čelnika Elfa, tvrtke koja je bila djelomično u državnom vlasništvu, koji su uložili oko 120 milijuna eura u propalu modnu tvrtku.
S otkrićem da je modna tvrtka plaćala “stipendiju” bivšoj ženi izvršnog direktora Elfa, započela je istraga o korupciji u naftnom gigantu koja je trajala ukupno osam godina i koja je prodrmala korumpiranu francusku “društvenu kremu”. Ispostavilo se, naime, da je spomenuta tvrtka, kako je to svojedobno opisao The Guardian, “postala privatna banka za svoje izvršne direktore koji su potrošili goleme svote na međusobne političke usluge, financiranje ljubavnica i kupnje stanova, vila i vrhunskih umjetnina”.
Nije više bilo sigurno
Joly je 2002., nakon okončane istrage, otišla u Norvešku, a Francusku je napustila i zbog vlastite sigurnosti. S korupcijom na Islandu odlučila se “pozabaviti” jer ju je pozvala vlada, koja je u njoj pronašla idealnog savjetnika za tim koji treba istražiti korupcijski kriminal koji možda leži u izvorištu bankrota države. Joly, dakle, ne vodi istragu, glavna je savjetnica Olafuru Haukssonu, vođi tima koji nema iskustva s financijskim kriminalom, nego je odabran kao jedan od malobrojnih kandidata koji nije povezan s bankarskim sektorom u državi.
- Ovo je puno, puno veće od Elfa - kaže Joly i dodaje kako se istraga treba fokusirati na to jesu li neke tržišne manipulacije bile povezane s “pumpanjem” bilanci islandskih banaka, koje su naposljetku bile, barem na papiru, 10 puta veće od bruto domaćeg proizvoda Islanda i izdavale povlaštene kredite bez odgovarajućih osiguranja. Joly naglašava kako glavnim krivcem za cijelu situaciju ne smatra Islanđane, nego financijsku “kulturu pohlepe”, uvezenu s newyorškog Wall Streeta i iz londonskog Cityja.