Angela Merkel je u nedjelju 24. rujna izborila svoj četvrti mandat na čelu njemačke vlade, što je prije nje uspjelo samo Helmutu Kohlu i Konradu Adenaueru. Kampanja je bila mlaka, karikaturisti su crtali nju i glavnog protukandidata Martina Schulza u romantičnoj pozi, kako zagrljeni sjede na klupi u parku. Ali, zato joj je šef socijaldemokrata (SPD) u izbornoj noći zadao brutalni udarac, od kojeg se neće dugo oporaviti: objavio je da mu ne pada na pamet ponovo ući u veliku koaliciju s kancelarkinim demokršćanima (CDU/CSU), iz koje SPD izlazi kao pretučena mačka, s najlošijim rezultatom od 1949. i uzdrmanim identitetom.
Ako neće SPD, jedina druga mogućnost je koalicija sa Zelenima i liberalima FPD-a, koji su se nakon četiri godine izbivanja vratili u Bundestag. Koalicija CDU/CSU osvojila je 32,9 posto, a SPD 20,5 posto. Kako koalicija s Ljevicom (Die Linke 9,2 posto) za Angelu Merkel ne dolazi u obzirr, demokršćani bi imali većinu s FDP-om (10,7 posto) i Zelenima (8,9 posto).
Kamo vodi Jamajka?
Međutim, politika nije matematika, upozoravaju liberali. Razlike između stranaka su tolike da kancelarku čekaju teški pregovori, pogotovo sada kad obje male stranke znaju da mogu postavljati uvjete, jer bez njih vlade neće biti. Njemačka stoji pred najtežim formiranjem vlade u svojoj povijesti, piše utjecajni Der Spiegel u specijalnom izdanju posvećenom izborima. Ovdje ne vladaju šestorke ni petorke, od 50-ih Njemačka nije imala tročlanu koaliciju (ako CDU/CSU računamo kao jednu stranku). Kancelarka je u izbornoj noći obećala da će vlada biti formirana do Božića, ali nitko ne bi stavio ruku u vatru da će joj to i uspjeti.
Pregovori još nisu počeli, čak ni prvo sondiranje terena, Zeleni i Liberali poručuju preko novina da čekaju kancelarkin poziv.
Hoće li Njemačka s novom vladom promijeniti smjer, i u kojem pravcu? Kad su demokršćani zbog ispadanja FDP-a iz Bundestaga nakon izbora 2013. morali u koaliciju sa socijaldemokratima, bilo je jasno da će Berlin skrenuti barem malo ulijevo: u ove četiri godine tako je na inzistiranje SPD-a zakonski definirana najniža plaća, uvedene su kvote za žene u vodstvu velikih poduzeća, pred ljeto su ozakonjeni istospolni brakovi. No, u kojem bi smjeru Njemačku mogla odvesti koalicija Jamajka? Ime je dobila po stranačkim bojama: Zeleni, žuti liberali i crni demokršćani.
Ako je pitati Zelene, Njemačka će postati bitno prijateljskija prema izbjeglicama, uložit će velike resurse u integraciju imigranata, olakšati azilantima da u zemlju dovedu svoje obitelji i prestati deportirati one kojima je odbijen azil u zemlje u kojima vlada ratno stanje. Ako se pita liberale, to nema šanse.
Izbjeglička politika svakako je glavna fronta na kojoj će se voditi najteža bitka za formiranje buduće koalicije. To je tema na kojoj je krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD) uspjela preskočiti psihološku barijeru i sa 12,6 posto glasova i 94 zastupnika ući u Bundestag. To je tema na kojoj se vodila glavna bitka u posljednje dvije godine unutar vladajuće koalicije, odnosno između Angele Merkel, šefice demokršćana (CDU), i Horsta Seehofera, bavarskog premijera i šefa Kršćansko-socijalne unije (CSU). Seehofer cijelo vrijeme inzistira na čvrstom zatvaranju granica i određivanju maksimuma od 200.000 azilanata koliko bi ih Njemačka godišnje smjela primiti. Merkel mu je to odlučno odbijala, i sve njegove ispade stoički trpjela. Seehofer će sada s time biti sve žešći: i u Bavarskoj je AfD treća stranka, a pokrajinski izbori u toj saveznoj pokrajini već su iduće godine.
Stroža selekcija
Tu će se voditi glavna bitka između Bavaraca i Zelenih: Zeleni kritiziraju dosadašnju politiku Angele Merkel kao previše restriktivnu dok je za CSU premlaka, pa oni žele da postane puno stroža. “To je za nas crvena linija, koju nećemo preći”, poručuje odlučno šefica Zelenih Simone Peter. Malo je vjerojatno da će CSU odstupiti od svojeg plana u tako malo vremena do pokrajinskih izbora. Dva dana nakon izbora bavarski ministar unutarnjih poslova Joachim Hermann (CSU) poručio je da će u koalicijskim pregovorima njegova stranka inzistirati na jasnom ograničavanju broja izbjeglica.
Liberali FPD-a su također protiv zahtjeva CSU-a da se zakonski odredi maksimalan broj azilanata, oni bi radije da se donese poseban zakon kojim će se stvar regulirati, “prema kanadskom uzoru”, što bi onda značilo, kao i u Kanadi, ograničenje priljeva imigranata i probiranje onih koji su potrebni njemačkome gospodarstvu. Inzistiraju na razlikovanju onih koji su došli doista u strahu za život od ekonomskih migranata, što znači strožu selekciju kod odobravanja azila. Liberali u svemu gledaju interes gospodarstva, Zeleni poručuju da će inzistirati na ljudskim pravima i pravima izbjeglica. Jamajka svakako nije “romantični politički projekt”, kako je to rekao šef FDP-a Christian Lindner. Stranke Jamajke matematički imaju većinu, ali svaka od njih je od svojih birača dobila drukčiji mandat. Hoće li uspjeti postati kompatibilni i povezati se u interesu zemlje, stoji u zvijezdama, horoskopski se izrazio Lindner.
Liberali su zauzeli perfektan trgovački položaj: FDP nije osuđen na ulazak vladu, ali smo spremni preuzeti odgovornost, poručio je Lindner odmah u izbornoj noći.
I prije početka ikakvih pregovora Angela Merkel pokazala je da priprema teren za buduću koaliciju. Iako je uoči izbora izjavila da će popularni i utjecajni Wolfgang Schäuble ostati ministar financija, u srijedu je objavljeno kako se složio da preuzme funkciju predsjednika Bundestaga, što će biti jako važno nakon što su u Bundestag ušla 94 zastupnika krajnje desnice. Svojim povlačenjem strogi ministar financija otvara mjesto za Liberale, koji su već dali do znanja da ih umjesto uobičajenog mjesta ministra vanjskih poslova više zanima Ministarstvo financija. Budući ministar financija mogao bi biti njihov šef Lindner ili potpredsjednik stranke Wolfgang Kubicki.
Liberali su uoči izbora objavili svojih deset točaka sa zahtjevima za promjenu trenda njemačke politike: traže među ostalim bržu digitalizaciju, obrazovanje najbolje na svijetu, “fleksisigurnost”, da se odustane od stroge dobne granice za odlazak u penziju i da oni najnižih primanja također uplaćuju u privatne fondove.
Gospodarska i fiskalna politika također bi mogla biti mjesto žestoke bitke Zelenih i Liberala. Liberali se zalažu za smanjenje poreznog opterećenja i za one bolje stojeće, traže jačanje privatnog zdravstvenog osiguranja, dok su Zeleni za smanjenje poreza za obitelji (i jače oporezivanje samaca koji zarađuju više od 100.000 godišnje) i javno zdravstveno osiguranje. Ono o čemu će se najteže složiti je ekologija: Zeleni su zeleni, a Liberalima je na umu prije svega dobrobit njemačke autoindustrije dok su briga o emisiji ugljičnog dioksida i borba protiv klimatskih promjena, pa i zabrana dizelskih vozila, na drugome mjestu. “Ekološko pitanje dijeli nas na više točaka”, istaknula je Kartin Göring-Eckardt, jedna od liderica Zelenih. “Ne, ne dijele nas”, odgovorio joj je šef liberala Lindner.
Za Zelene je borba protiv klimatskih promjena još jedna crvena linija koju ne namjeravaju prijeći. Oni bi odmah zatvorili 20 najgorih termoelektrana na ugljen, od 2030. u Njemačkoj više ne biste mogli kupiti novi automobil ni na dizel ni na benzin, najkasnije do 2050. Njemačka bi se sasvim oslonila na energiju iz obnovljivih izvora. FDP je u tome bliži Angeli Merkel, koja je dosad izbjegavala ikakve radikalne korake prema prozivođačima automobila, piše Spiegel. Njemačkom gospodarstvu najviše bi mogla naštetiti neizvjesnost oko formiranja vlade, upozoravaju njemački poslodavci. Kad imate nesigurnost i nejasnoću, nitko neće investirati, pogotovo ne u mala poduzeća, upozorio je šef saveza poslodavaca BDI Dieter Kempf za Financial Times. Kempf je poput drugih biznismena osudio uspon AfD-a jer je to narušilo ugled Njemačke u svijetu i također će negativno utjecati na investicije.
Ljuti na Grčku
Najveći zaokret s novom koalicijom Njemačka bi mogla doživjeti u europolitici. Kao glavni kandidat za ministra vanjskih poslova slovi šef Zelenih Özdemir Cem. Njegova proeuropska orijentacija nije upitna, no ponovo su problem liberali. Oni su izrijekom protiv zajedničkog proračuna eurozone i zajedničkog ministra financija, što je plan Merkel i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za daljnju integraciju eurozone u Europi dviju brzina, o čemu su razgovarali mjesecima kako bi spriječili daljni rasap Unije nakon Brexita. FDP je odan Europi i euru, ali ni blizu ne dijeli eurooptimizam Merkel i Macrona. Ljuti na spašavanje Grčke, Liberali su za manje zajedništva, a više odgovornosti svake pojedine zemlje u EU. Oni su protiv zajedništva sa zaduženima. Zemlje poput Grčke trebaju napustiti eurozonu, smatraju liberali, pri čemu se približavaju AfD-u, piše Tageszeitung.
Ako neki liberal zasjedne u Schäubleovu fotelju, vjerojatno se neće puno promijeniti njemačka fiskalna politika. I liberali su žestoki zagovornici štednje i izbjegavanja deficita. Ali, odlaskom Schäublea s tog mjesta Angela Merkel gubi jednog od najjačih zagovornika Europe. Bez njega postaje upitno hoće li Njemačka moći slijediti Macrona.
Zato se Spiegel izruguje kako je kratko trajala ta epizoda s Njemačkom kao svjetskom silom, a Angelom Merkel kao lidericom slobodnog svijeta. Počelo je s izbjegličkom krizom 2015., a najblistavije trenutke imalo nakon izbora Donalda Trumpa, no s izbornim uspjehom AfD-a u pitanje je dovedena moralna superiornost Nijemaca u današnjoj Europi. Završni udarac zadao je Macron svojim ovotjednim ambicioznim planom za Europu. Danas, bez Martina Schulza i Sigmara Gabriela uza se, Merkel teško može biti predvodnica nove Europe. A kao broj dva u Europi, pita se njemački tjednik, kako može biti broj jedan u svijetu?
Maknut Schäuble
Dugo još nećemo znati kakvu će Njemačka dobiti vladu i kakvu politiku možemo očekivati. Ozbiljnijih razgovora o koaliciji neće biti do 15. listopada, kada su zakazani izbori u Donjoj Saskoj (Osnabrück, Göttingen i Wolfsburg, sjedište Volkswagena). Svi su već u kampanji, Angela Merkel je u srijedu bila u Hildesheimu, gradu od 100.000 stanovnika pokraj Hannovera. Loš rezultat demokršćana dodatno bi je oslabio, a ni FDP ni Zeleni ne žele da im razgovori o raspodjeli fotelja umanje izglede na pokrajinskim izborima.
Prije svih pregovora Angela Merkel najprije mora sjesti sa sestrinskom strankom i s Horstom Seehoferom dogovoriti kako dalje. Kancelarki neće biti lako, jer Seehofer vodi svoju politiku glavinjajući između Scile i Haribde, kako to opisuje Frankfurter Allgemeine: između napadanja Angele Merkel i hvaljenja Angele Merkel. Neki čak smatraju da će pregovori CDU/CSU biti najteži dio ukupnih koalicijskih pregovora - CSU je na izborima 24. rujna doživio debakl, osvojivši čak 10 posto manje glasova nego 2013., a pokrajinski izbori su na vratima. Još nitko otvoreno ne poziva na rušenje Seehofera, no CSU u studenome održava kongres (ovdje to zovu stranačkim danom) i moguće je da se tada isprofilira novi vođa. Što bi značilo da će pregovori o budućoj koaliciji tek tada moći početi.
A ako CDU i CSU ne pronađu zajednički jezik, teško je očekivati da će postići dogovor sa strankama toliko suprotstavljenih programa kao što su Zeleni i Liberali. No, jedna od najvećih kvaliteta Angele Merkel upravo je njezina pragmatičnost i uspješnost u pronalaženju kompromisa: u samo dva dana od izbora maknula je Wolfganga Schäublea s mjesta na kojem bi mogao smetati koalicijskim pregovorima. Valja vjerovati da će i ostale prepreke znati ukloniti ili ih zaobići.