Iako su i u Europi iznenađenja moguća, ipak se na Starom kontinentu politički procesi i dalje najčešće odvijaju prema ustaljenim pravilima. Tako se u francuskoj vladajućoj stranci, socijalistima, sve dogodilo kako se predviđalo i kako smo i u Jutarnjem izvještavali.
Prvo je sadašnji predsjednik François Hollande u četvrtak najavio da se neće kandidirati za novi mandat. Svoju je odluku, prvu takvu od formiranja Pete Republike 1958. godine - dosad su uvijek predsjednici išli u borbu za drugi mandat - objavio s televizijskih ekrana. I tako je održao obećanje dano nakon izbora 2012. da će se ostaviti predsjednikovanja ako u svome mandatu ne uspije smanjiti nezaposlenost ispod deset posto.
I da, u jednom je trenutku ove jeseni nezaposlenost, ta rak-rana francuskoga društva, pala ispod deset posto, ali se zatim vratila iznad te psihološke granice. No, nije se Hollande baš tako jednostavno predao, borio se, ali je konačno pokleknuo pod pritiscima i argumentima: konačno, prije mjesec dana je prema jednoj anketi (na 17.000 ispitanika) "osvojio" podršku od četiri posto.
Sljedeći se očekivani korak dogodio danas - premijer Manuel Valls objavio je da kreće u borbu za predsjedničku nominaciju. Socijalisti, koje je Hollande snažno podijelio, svoje će predizbore održati u siječnju i može se očekivati da će Valls, iako ga ne voli lijevo krilo stranke koje mu ne oprašta pokušaj reformiranja tržišta rada (što je sada jedna od ključnih mjera koju najavljuje kandidat desnog centra François Fillon), osvojiti nominaciju. Glavni mu je konkurent Arnaud Montebourg iza kojega stoji lijevo krile stranke. Bio je ministar ekonomije u Hollandeovoj vladi do 2014. godine kad se pobunio protiv novog smjera politike koja je odlučila biti sklonija poslovnom svijetu (upravo je Valls bio lice te politike). Nije isključeno da se u utrci pojavi i jedna žena, bivša ministrica pravosuđa Christiane Taubira koja je vladu napustila zbog sukoba s Hollandeom oko sigurnosne politike nakon terorističkih napada. I ona bi mogla očekivati podršku lijevog krila te tako umanjiti izglede Montebourgu.
Da bi se mogao okrenuti borbi za nominaciju, Valls će gotovo sigurno napustiti premijerski položaj te ga prepustiti vjerojatno ministru financija Michelu Sapinu. Tu bi fotelju rado i ministar unutarnjih poslova Bernard Cazeneuve, a ministar poljoprivrede Stéphane Le Foll je otvoreno rekao kako smatra da bi baš on bio pravi izbor jer je u vladi bez prestanka od početka, 2012. godine. Socijalisti ni u imenovanju prijelaznog premijera ne mogu biti jedinstveni.
Valls je bio izuzetno popularan (oko 60 posto) kad je postao premijer 2014. godine i već se tada spekuliralo da bi mogao napasti "šefa". No, neuspjeh vlade se prelomio i preko njegovih leđa pa sada uživa podršku oko 20 posto birača. To nije dovoljno za ulazak u drugi krug jer će se na izbornom listiću naći i kandidat krajnje ljevice (komunista) Jean-Luc Mélenchon te još jedan bivši ministar, Emmanuel Macron. U takvim bi okolnostima Vallsova pobjeda nad Fillonom bila najveće političko iznenađenje, čak i veće od moguće pobjede desne Marine Le Pen. Francuska ipak nije Amerika.