U šest godina dugom ratu u Siriji tzv. Islamska država dugo je bila glavni krijumčar ljudi. Pogotovo su joj “dragi” bili strani novinari ili humanitarci na čijim je otkupninama besramno zarađivala novac ili bi ih bespoštedno likvidirala, gradeći imidž nemilosrdne organizacije koja ne preza ni od čega. No, stvari su se s vremenom promijenile. Kako gube teritorij, militanti tzv. Islamske države pretvorili su se iz lovca u lovinu i, kako sada piše ugledni Financial Times, postali najtraženija roba na crnom sirijskom tržištu.
- Sve frakcije trguju IS-ovim borcima. Ne vjerujte nikome tko vam kaže suprotno - tvrdi Abu Jazan, pripadnik pobunjeničke skupine Džabat al-Šamija, koji je, kao i ostali s kojima je FT-jeva ekipa imala prilike razgovarati, tražio da mu se prikrije pravi identitet.
Mitski Alep
Njegova skupina Džabat al-Šamija, koja uživa podršku Ankare i Washingtona, osnovana je u prosincu 2014. godine. “Sjedište” joj je bilo u nedavno pregaženom Alepu, a čini je niz frakcija koje se bore na sirijskom ratištu - od islamističkih ekstremista do apolitičnih, sekularnih elemenata iz Slobodne sirijske vojske. I ona sama, tvrdi Jazan, transferira ofenzivama pritisnute IS-ove militante s njihova sve skučenijeg teritorija na pobunjenička područja.
Dakle, za razliku od 2013. i 2014. godine kada je IS bio na vrhuncu moći i porobljavao sve što je stigao te nemilice trgovao ljudskim životima, danas upravo odbjegli ili zarobljeni IS-ovac može biti iznimno profitabilan.
Najčešće se događa da IS-ov dezerter plati pobunjenicima i krijumčarima da mu pomognu pobjeći s teritorija samoproglašenog kalifata. No, najunosnija je opcija ako uhvate stranog IS-ovca kojega traži njegova vlada te je voljna platiti za njega - opcija koja, kako piše FT, nije mrska zaljevskim državama. U kontekstu te trgovine često se spominje Abu Ali Sedž, vođa spomenute skupine. Pobunjenici ga optužuju da je zaradio milijune na kontroli sirijsko-turskoga graničnog prijelaza Bab al-Salam, ali on tvrdi da je saudijske militante Rijadu vraćao besplatno, preko turskih dužnosnika. U jednom od restorana u turskom gradu Gaziantepu, navodi FT koji se imao prilike susresti s njim, on puši šišu i premeće nekoliko iPhonea kako bi izvukao dokumente o oko 100 IS-ovaca koje drži u zatočeništvu.
- Imam likove iz Pakistana, Ukrajine... Imali smo i Francuskinju - priča i objašnjava kako on nudi militante njihovim vladama, ali nikada ne uzima novac. U biti, dodaje, vlade ih ne žele. On im govori da ima određenu grupu ljudi, ali one odgovaraju da “žele samo tog i tog”. Cijene su, pričaju ostali, basnoslovne - do 10.000 dolara za dolazak s IS-ova teritorija na pobunjeničko područje i još toliko ili čak i više za ulazak u Tursku.
Krijumčari
Tim su se poslom prije bavili samo krijumčari ljudi, no pobunjenici su ubrzo shvatili što se događa i odlučili se okoristiti prilikom koja se pojavila. Razvila se i ozbiljna konkurencija, kako to bude kad postoji ponuda i potražnja. - Zemlje obavještavaju Tursku koja zatim pokupi tu osobu od frakcije - objašnjava drugi pobunjenik koji je upoznat s tim biznisom. Postoje zemlje koje plaćaju za to. Ovisi o tome koliko možete zaraditi na stranom borcu, no obično najmanje 50.000 dolara - dodaje. Sedž, pak, tvrdi kako su mu mnogo novca ponudili za dva emiratska zatvorenika s američkim državljanstvom.
- Htjeli su mi platiti deset milijuna dolara. Bilo je preko posrednika i nisam se želio miješati u to. Naposljetku sam ih predao Emiratima, besplatno, jer su bili poslani direktno u zemlju - kaže, iako drugi pobunjenici osporavaju njegove riječi i tvrde da se cjenkao i licitirao.
No, piše FT, nije uvijek riječ o novcu. Može se raditi i o političkim i strateškim ciljevima.
- Zatvorenika možemo držati zbog informacija. Tako pokažete stranoj obavještajnoj agenciji da imate informacije, da ste im korisni - ističe još jedan pripadnik sirijske opozicije. Svakodnevno se događaju i razmjene boraca između pobunjenika. FT-jevi sugovornici opisuju nedavni slučaj kad su džihadisti zarobili jednog od njihovih boraca i pobunjenici su ga dobili natrag u sklopu kompleksne razmjene zatvorenika. IS je želio zatvorenika kojega je držala jedna druga pobunjenička frakcija koja je prvo tražila da im se zauzvrat da bolji talac.
- Na kraju smo platiti za njihova zatvorenika. Direktno smo ga kupili. Svatko prodaje - objašnjava novinarima.Pobunjenici tvrde da se polovica IS-ovih prebjega svim snagama pokušava domoći sirijske pokrajine Idlib kako bi se ondje pridružili drugim džihadističkim skupinama, pa i onima koje su povezane s al-Qa’idom, njihovim bivšim neprijateljem.
IS u Mosulu pred krahom, a dnevno bježi oko 1000 civila
UN-ova agencija za koordinaciju humanitarne pomoći potvrdila je jučer da je prošli tjedan svaki dan iz iračkoga grada Mosula bježalo oko 1000 civila. Naime, nakon pauze su iračke snage krenule u jednu od završnih operacija čišćenja toga nekad dvomilijunskoga grada od pripadnika terorističke skupine Islamska država. Prema procjenama UN-ove agencije, iz Mosula je od sredine listopada izbjeglo najmanje 135.000 ljudi. Bijeg iz Mosula je opasan jer teroristi IS-a ubijaju civile za koje procijene da planiraju bijeg zato što im trebaju kao živi štit. Iračka vojska brzinu oslobađanja prilagođava opasnostima koje prijete civilima. Interesantno je da je sirijski predsjednik Bašar al-Asad, govoreći o civilnim žrtvama u Alepu, rekao kako su “one bile nužne da bi se ostali civili oslobodili”. Posljednje informacije iz Mosula govore da se preostali pripadnici IS-a skrivaju i po džamijama te da su veći problem mine koje su ostavili iza sebe i autobombe nego izravni sukobi, iako i njih još ima.