Prije tri dana nizozemski je Ajax pobijedio francuski Lyon sa 4:1 u polufinalu Europa lige i tako gotovo osigurao finale, vjerojatno protiv Manchestera. To i ne bi bila neka važna, a pogotovo ne čudna iznenađujuća vijest da se to dogodilo prije puno godina kada je Ajax harao Europom. Ovaj tim, koji je poznat po najboljoj nogometnoj školi na svijetu, nije već 20 godina dogurao do polufinala nekoga europskog natjecanja. Već dugo se Ajax, kao i drugi nizozemski velikani, PSV iz Eindhovena i rotterdamski Feyenoord, nalazi u rezultatskoj krizi. Ali ta kriza nije ništa u odnosu na krizu s kojom se suočava nizozemska nogometna reprezentacija koja je, nakon što je propustila zadnji Euro u Francuskoj, gotovo u bezizlaznoj situaciji i samo je čudo može odvesti na sljedeće svjetsko prvenstvo u Rusiji sljedeće godine. Nizozemski mediji već mjesecima govore o “najvećoj krizi nizozemskog nogometa u povijesti”, dok se mnogi izvan Nizozemske pitaju što se to događa s “tulipanima” i njihovim “totalnim nogometom”.
Javili smo se Nizozemskom nogometnom savezu s pitanjima o toj krizi pa su nam poručili da im se obratimo pismeno. No na pitanja nisu odgovorili. Očigledno ne vole kada im se novinari obrate s molbom za pomoć pri pisanju teksta o neuspjehu njihova nogometa.
Četvrti u skupini
Ali nema sumnje da se nizozemski nogomet nalazi u krizi. Tek su 32. na Fifinoj ljestvici, što je najniže otkad se radi ta ljestvica. U kvalifikacijama za Euro 2016., gdje su se mogli plasirati i kao treći iz skupine, završili su četvrti u skupini s Islandom, Turskom i Češkom, s čak pet bodova iza trećeg. U čak šest utakmica protiv tih izravnih konkurenata uspjeli su dobiti samo jedan bod. Uspjeli su pobijediti samo Latviju i Kazahstan, i to Kazahstan teškom mukom minimalnim rezultatom od 2:1. Dva su puta izgubili od Islanda, i doma i u gostima.
Neuspjeh u kvalifikacijama za Euro mnogo ih je pogodio. Nitko to nije očekivao nakon što su briljirali na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Razbili su i ponizili u Brazilu i tada aktualnog svjetskog prvaka Španjolsku i domaćina Brazil te završili treći. Četiri godine su bili finalisti Svjetskog prvenstva. Zato se smatralo da bi odlazak na Euro prošle godine trebala biti rutina. Ali su doživjeli katastrofu. Pokušali se se pribrati i krenuti dobro u teškim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo jer su, zbog lošeg rankinga, upali u težu skupinu i dobili u grupi Francusku. Nisu dobro krenuli. Nizozemska je sada četvrta sa sedam bodova, iza Francuske, Švedske i Bugarske. Francuska na prvom mjestu bježi im čak za 6 bodova.
Nedostatak trenera
Zapravo, jedino iznenađenje bi se mogao smatrati poraz od Bugarske od 2:0, a remi u gostima sa Švedskom i minimalni poraz od Francuske kod kuće ne bi trebala biti neka tragedija. Slijedi im bolji raspored, Bugarska i Švedska kod kuće. S pobjedama protiv tih dviju reprezentacija, uz pobjede protiv Luksemburga kod kuće i Bjelorusije u gostima, realno Nizozemska može biti druga. I s druge pozicije može u baraž. Jedina šansa za izravni plasman im je pobjeda u gostima protiv Francuske na Stad de Franceu u kiks “trikolora” u gostima protiv Bugarske ili Švedske. No teško je očekivati da bi Francuzi mogli prokockati šest bodova razlike u odnosu na Nizozemsku.
Svijest ne može vjerovati da reprezentacija koja je dala jednog Johana Cruyffa, Marka van Bastena, Ruuda Gullita i druge velikane sada strepi uoči utakmice protiv Luksemburga u Rotterdamu, na stadionu Feyenoorda 9. lipnja. To je reprezentacija zbog koje su mnogi zavoljeli nogomet, a bez Nizozemaca svjetska prvenstva izgledaju drugačije.
U potrazi za razlozima ovakve krize nizozemski mediji najčešće spominju nedostatak dobrog trenera, lošu atmosferu, nedostatak odlučnosti i generacijsku krizu. A tu se ponekad radi i o sreći. Primjerice, 1988. godine, kada su bili europski prvaci, Nizozemci su u svojim redovima imali 4 od 5 tada najboljih igrača svijeta: Marca van Bastena, Ruuda Gullita, Franka Rijkaarda i Ronalda Koemana.
“Nemamo više takvu vrstu igrača. Ipak, ja sam još uvijek uvjeren da su treninzi djece od 10 do 18 godina u Nizozemskoj nevjerojatno dobri. Klubovi poput Manchester Uniteda i Arsenala stalno prate naše mlade. Ali nešto ide krivo u dobi između 18. i 21. godine. Naši treneri nemaju sposobnost pretvoriti naše najveće talente u potpuno zrele vrhunske igrače”, piše Henk Spaan, jedan od doajena sportskog novinarstva u Nizozemskoj, verzija nizozemskog Tomislava Židaka.
Talenti propadaju
On smatra da je budućnost nejasna jer mladi talenti nestaju u ranim dvadesetima, a stariji odlaze te da Nizozemska ima sjajne igrače do 20. godine i iznad 28., ali da nema zvijezda koje su u godinama u kojima mogu najviše davati, dakle u srednjim dvadesetima. I doista, Nizozemska je još uvijek izuzetno uspješna s mladim uzrastima.
U očajnoj utakmici protiv Bugarske reprezentacija se morala nasloniti na stare zvijezde, 33- godišnjega Arjena Robbena i njegova gotovo vršnjaka Wesleyja Sneijdera. Vidljivo je da ima talenata, ali ne tako zrelih da ih već sada mogu zamijeniti. Sjajni igrači poput Daleyja Blinda, Georginija Wijnalduma i Memphisa Depaya ostali su još uvijek “nade”, ali nisu sazreli da mogu podnijeti teret kičme neke reprezentacije koja želi biti na svjetskom vrhu.
Stil igre u ugovoru
U nizozemskim medijima već se otvoreno raspravlja o tome je li možda za sadašnju krizu odgovorna gotovo nacionalna opsjednutost filozofijom “totalnog nogometa” na kojoj je pokojni Johan Cruyff ustrajao sve do svoje smrti. Mnogi smatraju da je ta škola sada zastarjela, iako sjajna za gledanje, ali ne daje rezultata, a i protivnici su fizički i tehnički puno bolje pripremljeni nego prije. Bez obzira na to, u Nizozemskoj se trenerima u ugovorima često stavlja klauzula da stil igre koji će gajiti mora osloniti na stari napadački princip.
Nizozemski “totaalvoetbal”, taktika prema kojoj svaki igrač mora biti spreman uletjeti u svaku poziciju na terenu a da ga suigrač odmah pokrije, uz stalni pritisak na protivnike, posjed lopte i stalno guranje prema naprijed, nekad je izluđivao i frustrirao protivnike, ali sada se i svijet promijenio, a lekcije su naučili svi. Međutim, ima i onih koji kažu da kada se igra dobro, “totalni nogomet” je i dalje najbolja opcija. Kao primjer spominju Barcelonu i Bauern, koji igraju neku vrstu dorađenog “totalnog nogometa”. U vrijeme krize u Nizozemskoj zanimljivo je da cvjeta nogomet kod susjeda - u Belgiji, Njemačkoj i Francuskoj koje imaju dovoljno zvijezda da mogu sastaviti čak i po tri jake reprezentacije. Belgija je svoju nogometnu školu formirala nakon krize 2000. godine i sada se vide rezultati.
Nizozemski nogometni savez KNVB već preuzima mjere kao odgovor na ovu krizu. Zadužili su nekadašnjeg trenera Ajaxa Chelseaja Henka ten Catea da istraži što je ono dobro kod drugih zemalja, prije svega Francuske i Njemačke, što bi njima poslužilo za nove metode stvaranja igrača. Krajem godine Nizozemski nogometni savez trebao bi izaći s nekim master planom koji već sada nazivaju “Nizozemska škola 2.0.”. Žele promijeniti situaciju i nije im drago da sada oni, koji su svijetu davali nogometne lekcije, moraju učiti od drugih.
Utakmica protiv Bugarske, koju je John Metgod, nekadašnji veznjak Nizozemske i Real Madrida, nazvao “jednom od najgorih u 50 godina”, presudila je Dannyja Blindu koji je otjeran odmah, ne čekajući niti 24 sata. Nizozemska javnost bila je ionako skeptična u vezi s Blindom, i nisu razumjeli zašto je on uopće došao na čelu Oranja kada je i s Ajaxom prije toga dodirnuo dno, i najbolju nizozemsku momčad spustio na četvrto mjesto u ne tako jakoj ligi.
Nizozemski mediji procjenjuju da je iscrpljen popis “stare garde”, dok su se novi, mlađi pokazali neuspješnima. A strane je izbornike teško prodati nizozemskoj javnosti. Ernst Happel 1978. godine bio je posljednji stranac koji je bio selektor Oranja. Od domaćih mnogi su to redom odbijali, što zbog lukrativnih ugovora koje imaju vani, što zbog procjene da ne mogu tako brzo oživjeti repku koja je upala u tako duboku krizu.
U igri su ponovno jaka imena poput Van Gaala, Hiddinka i Dicka Advocaata koji su već u prošlosti vodili, neki i po dva puta. Dick Advocaat navodno bi već ovih dana trebao biti potvrđen kao novi selektor. A što se tiče mladih, posljednji put da je neki od njih preuzeo repku bio je Marco van Basten 2004. godine, kada je imao 40 godina, ali ispadanje u skupini na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2004. te poraz u četvrtfinale Eura od Rusije dvije godine kasnije pripisuju mu kao neuspjeh.
Van Basten je sada znatno iskusniji, ima 52 godine i, gledano iz današnje perspektive, kada se ne mogu niti kvalificirati, neuspjeh iz 2006. se čini kao velik uspjeh. Ali njega se previše povezuje i sa sadašnjim stilom igre koju je gajio Blind jer je bio njegov asistent.
Još imaju nade
Nekadašnja zvijezda Ronald Koeman, sada trener Evertona, spominjao se također kao kandidat s dobrim izgledima. Phillip Cocu isto tako, iako s PSV-om trenutačno baš i nema neki uspjeh. Giovanni van Bronckhorst se ne čini kao loša ideja, ali je pitanje bi li on htio napustiti roterdamski Feyenoord kada vjeruje da ih može odvesti i u ligu prvaka.
Ipak, ima i pozitivnih elemenata u nizozemskom nogometu. To je nacija zaljubljena u nogomet i repku masovno prati čak i kada je u krizi. Bez obzira na sve, gotovo uvijek imaju pun stadion, i na prijateljskim utakmicama. Nizozemci, iako imaju visoko mišljenje o sebi, pogotovo nogometu, znaju da je danas konkurencija jača nego ikada i da više nema slabih protivnika. Island danas više nije iznenađenje, što dokazuju i pobjede te male nacije protiv Engleske, Turske i drugih velikih timova. Ako znaju da je teško, Nizozemci još uvijek nisu izgubili nadu da će se uspjeti plasirati na svjetsko prvenstvo, a ako tamo dođu, onda je, vjeruju, sve moguće i nitko ih ne smije otpisati.