Kapljica krvi nalazi se na ovratniku bijele košulje koju Chris Barton nosi ispod svoje veterinarske kute. Sedamdesetogodišnjak u rukama drži pušku malog kalibra kojom je prisiljen ubijati klokane koji su u kritičnom stanju i koji trpe velike bolove. Plače mu se.
Golf teren u gradu Mallacootu u australskoj saveznoj državi Viktoriji bio je sklonište za životinje koje su bježale od požara koji već mjesecima haraju Australijom. Sada je polje smrti, piše CNN.
Skupina klokana bila se skupila na niskom travom prekrivenim dijelom terena - zadnjim komadom zelene trave koji je ostao nakon što je požar 31. prosinca poharao istočni dio Mallacoote i uništio 100 domova i tisuće hektara prirodnog staništa klokana. Više od četiri tisuće lokalnog stanovništva i turista morskim je putem evakuirano iz tog mjesta kada je požar presjekao jedinu cestu kojom se moglo ući i izaći iz Mallacoote.
Netaknuti nacionalni park koji okružuje grad dom je tolikoj količini domicilnih divljih životinja i na toj mu količini može pozavidjeti cijela Australija. Tu su idilu narušili požari koji su gorjeli brzo i ubijali životinje koje se nisu imale gdje skloniti. One koje su se uspjele domoći golf terena s početka priče bile su teško ozlijeđene.
Četiri klokana koje je Barton morao eutanazirati u četvrtak na svojim su šapama i licima imali opekline trećeg stupnja u septičnom stanju. Kako njihove ozlijede nisu mogli liječiti, veterinari su ih morali usmrtiti kako se ne bi bespotrebno patili. "Imam noćne more", rekao je Barton za CNN. Iza njega na golf terenu nalaze se majka i mladunče. Mališan je usred obroka. Nekoliko minuta prije toga Barton je usmrtio jedno mladunče koje je bilo toliko ozlijeđeno da nije mogao niti skakati. Prvo su mu dali uspavali pa usmrtili. Bezbolna smrt.
"Veterinar sam 40 godina i još se uvijek nisam navikao. Grozno je kada moraš ubiti toliko životinja. Još uvijek mi se plače", rekao je Barton.
U razgovor se suznih očiju uključuje Bartonova supruga Elaine Ong, također veterinarka. Supružnici zajedno rade u stanici "Vets for Compassion". "Životinje pate isto kao i ljudi. Zajednica nam govori da su toliko traumatizirani te da ih dodatno boli kada vide životinje koje se muče. Zadovoljni su što možemo doći pomoći životinjama", rekao je Ong.
Težak je to posao. Sjetan. No, ostaviti životinje da se pate Bartonu i Ong palo bi još teže. Par je u Viktoriju došao iz Melbournea, a put im je platila nevladina organizacija Animals Australia. Barton i Ong žele podvući crtu ispod stradavanja kako bi drugi mogli doći i započeti s obnavljanjem životinjske populacije.
Jugoistočna Australija trenutno proživljava trogodišnju sušu. Prognoze kažu da bi značajnije količine kiše mogle pasti tek u travnju ove godine. Ti su uvjeti omogućili da se požari lako prošire. Diljem Australije opožareno je 7,3 milijuna hektara.
Ekolozi procjenjuju da su požari na jedan ili drugi način pogodili 500 milijuna životinja te da je više milijuna potencijalno uginulo od posljedica požara. Ta brojka uključuje ptice, gmazove i sisavce. Nisu brojani šišmiši, insekti i žabe. Strahuje se da su neke životinjske vrste u potpunosti nestale.