Bio je to veliki trenutak za Bannona: njegovo prvo obraćanje od dolaska Donalda Trumpa na vlast, na Konferenciji konzervativne političke akcije, gdje je mogao izložiti svoju mračnu viziju: kraj administrativne države i uspostavljanje novog političkog poretka. Uz njega je na pozornici bio, piše Michael Wolff u knjizi “Fire and Fury: Inside the Trump White House” za kojom se ovih dana, zbog eksplozivnog sadržaja, pomamio svijet, slabi šef kabineta Reince Priebus, sada njegov saveznik protiv suparničke frakcije iz Bijele kuće.
Bannonov glavni neprijatelj, Trumpov zet Jared Kushner, gledao je govor na televiziji i postajao sve bjesniji. Slušao ga je kako preuzima zasluge za pobjedu, iščitavao poruke koje su bile namijenjene njemu osobno. Kushner je bio spreman za odlazak u rat.
Ivanka i Jared (Jarvanka, kako ih je zvao Bannon), vjerovali su, piše Wolff, da ih Bannon podriva, želi uništiti. Kushner ga je mjesecima branio, no sad je zaključio da je Bannon antisemit koji se okomio na njega, čovjeka koji će ispregovarati mir na Bliskom istoku. Bannon je Kushnera pokušavao prikazati kao slabog i nesposobnog i te su optužbe tražile odgovor. I Ivanka je bila na istom tragu - zabrinuta za oca i smjer Bijele kuće. Za sve je krivila Bannona.
Krenuli su u akciju.
Bijela je kuća, u kojoj se, piše Wolff, prema mišljenju Henryja Kissingera “vodio rat između Židova i onih koji to nisu”, trebala umjereniju struju. Rješenje su potražili u Goldman Sachsu. Kushner je vrbovao Garyja Cohna, koji će postati glavni savjetnik za ekonomiju, a Ivanka Dinu Powell (koja je trebala biti antipod Kellyanne Conway, odanoj Trumpovoj ratnici koja se afirmirala kao javno lice administracije koje se Jarvanki nije sviđalo, te koja je postavljena na funkciju zamjenice savjetnika za nacionalnu sigurnost za strategiju). Bijela kuća, planirali su, postat će razumnija, postat će desni centar.
Bannonovo hvalisanje iritiralo je i Trumpa. Bannon se predstavljao kao njegov mozak, a zet je dolijevao ulje na vatru. Bannon neće izdržati tempo, podbadao je. Bannon je radio po 16, 18 sati na dan i izgledao gore no ikad.
Krajem veljače Ivanka i Jared sve su čvršće držali uzde u rukama. “Potpuno resetiranje”, najavio je Kushner, čiji je početak trebao biti Trumpovo obraćanje u Kongresu. Na govoru su radili “umjerenjaci”. Ivanka je radila sve kako bi vezala ruke Bannonu. Suflirala je ocu da će Bannon, ako u govoru bude i jedna njegova riječi, preuzeti zasluge i za to. Nakon što je održao govor, drukčiji od Bannonova, inauguracijskog, koji je šokirao Ivanku i Jareda, Trump je proživljavao, piše Wolff, najljepše trenutke mandata.
Mediji su ga hvalili, bio je “predsjednički”. Dva je dana čitao pohvale, a u pozadini su se iskristalizirale dvije stvari. Prvo, potvrđena je teorija Jarvanke da mora naći zajedničko tlo umjesto ustrajanja na Bannonovu sukobu i, drugo, da Ivanka poznaje svog oca, da je, piše Wolff, “svjesna njegove želje da bude voljen”.
Za Bannona se potvrdio najveći strah: Trump je mekan iako je i dalje vjerovao da u njemu postoji ta ljutnja na temelju koje rezoniraju. “Steve vjeruje da je Darth Vader i da je Trump pozvan na mračnu stranu”, rekla je Katie Walsh, bivša Priebusova zamjenica.
Bannon je bio na mukama. Govorio je Priebusu “da je mrzio biti u kampanji, u tranziciji, i da mrzi biti ovdje u Bijeloj kući”. No, vjerovao je da je tu s razlogom, a su svi ostali ovdje zbog njegova truda. No, problem je bio očit. Trump se udaljavao i Bannon - koji se inače oslovljavao kao predsjednik Bannon i blatio sve rivale, a posebno Ivanku - proglašen je najvećim problemom.
“Lik izgleda kao beskućnik. Otuširaj se, Steve. Nosi te hlače šest dana. Govori da je zaradio novac, ne vjerujem mu”, govorio je Trump.
Nisu prošla ni dva mjeseca u Bijeloj kući, a mediji su već pisali o Bannonovu kraju. No, nisu računali na donatore Mercere, čiji je Bannon bio čovjek. Bili su u poziciji moći i nisu mogli dopustiti da to propadne jer je Bannon loše. Trump je znao da će biti nevolje ako (tada) otpusti Bannona i ovaj je ostao, priznajući “da sad razumije kako je to biti na Tudorovu dvoru”.
No, zauzvrat je Jarvanka dobila veće ovlasti - Kushner vlastiti tim, a Ivanka funkciju savjetnice. Par je, tvrdi Wolff, izveo puč. Ujedinili su Bijelu kuću pod obiteljskim barjakom.
Utjecaj Jarvanke na Trumpa bio je golem. Vidjelo se to u slučaju reakcije na kemijski napad u Siriji i u jednom od dugoročno najozbiljnijih Trumpovih poteza, otpuštanju direktora FBI-ja Jamesa Comeyja.
Kad je u travnju došlo do napada u Siriji, Trumpovi suradnici nisu znali što očekivati. Svi su bili svjesni idućeg: da ne znaju gdje Trump stoji kad je o tome riječ i da nema vanjskopolitičkog iskustva te da, s druge strane, ne voli da mu se govori što treba raditi i da ne poštuje stručnjake, koje je Bijela kuća trebala očajnički.
“Gore je nego što možete zamisliti. Idiot okružen klaunovima. Trump ništa ne želi pročitati, ni memo od jedne strane [...] Diže se usred sastanka sa svjetskim liderima jer mu je dosadno. I njegovo osoblje nije ništa bolje. Kushner je povlaštena beba koja ne zna ništa. Bannon je arogantni šupak koji misli da je pametniji nego što jest. Trump je više kolekcija loših karakteristika nego osoba. Nitko neće preživjeti prvu godinu osim njegove obitelji. Mrzim posao, no osjećam da moram ostati jer sam jedina osoba koja zna što radi. U stanju sam konstantnog šoka i horora”, navodno je rezimirao Cohn u mailu.
Ivanka je pokušala kontrolirati informacije za Trumpa, no to je bio teško. Podaci ga nisu zanimali. Isto tako, volio je generale, ali ih nije želio slušati. Novi savjetnik za nacionalnu sigurnost H. R. McMaster ga je živcirao. “Dosađuje mi na smrt”, govorio je. U slučaju Sirije, veći mu je problem od napada bio to što se uopće mora baviti time. S druge strane, sigurnosni tim je brinuo jer predsjednik nije prepoznavao situaciju. Bannon, eliminiran iz Vijeća za nacionalnu sigurnost, bio je protiv akcije. Ivanka je bila za i pridobila oca. Trump je postao zainteresiran za vojne opcije.
Trumpova Bijela kuća, možda najtransparentnija dosad, bila je medijski jedna od najneorganiziranijih. Bannon je shvaćao gdje leži još jedna velika Trumpova slabost. Medijske napade je shvaćao osobno. U stvaranju bolje medijske slike najviše se pouzdao u Kellyanne Conway i Hope Hicks (koja se uvijek slagala s njime i slovila kao “prava Trumpova kći”, a Ivanku je smatrao “pravom Trumpovom suprugom”). Trump se pouzdao u svoje “uredske žene”, piše Wolff. Osim te “medijske operacije”, postojalo ih je još nekoliko.
Bannonova, Kushnerova i službena, koju je vodio Sean Spicer. Dvoumio se oko funkcije glasnogovornika i pitao hoće li nakon toga ikad više moći raditi. Kasnije je, kad je Trump objavio tvit o tome da ga je Barack Obama prisluškivao, samo ponavljao “kako može izmišljati takva sranja”. On ih je, naime, morao čistiti. Taj je tvit bila prekretnica: dotad su svi branili Trumpa, a nakon toga zapali u stanje nevjerice.
Takva Bijela kuća trebala se hrvati s istragom ruskog miješanja u izbore i potencijalnog dosluha Trumpove kampanje i Rusa.
Trump je vjerovao u urotu ministarstva pravosuđa, FBI-ja i Obaminih ljudi. No, nije shvaćao implikacije. Kad se ispostavilo da je i ministar pravosuđa Jeff Sessions lagao o kontaktima s Rusima, Trumpu to nije bio problem. Nije mu bilo jasno ni zašto se Sessions, njegova brana od istrage, izuzeo od ičega što ima veze s istragom.
Jarvanka je pak bila zabrinuta. Kushnerovi su strepili da bi istražitelji mogli kopati po njihovim poslovima. “Ivanka je bila prestravljena”, tvrdio je Bannon. Strahovali su da će ovo ići dalje od istrage o Rusiji.
Bannon je zagovarao “pristup disciplinirane strategije”, navodi Wolff. No, to nije bio Trump. Trump se igrao s idejom otpuštanja Comeyja, a Ivanka i Kushner su ga ohrabrivali, govoreći da je Comey opasan igrač kojeg se ne može kontrolirati i čiji će dobitak značiti njihov gubitak. Obitelj je o Comeyu pričala kao o svom neprijatelju. Trump je govorio da je on “štakor”, osoba koja te želi srušiti kako bi se okoristila.
Savjetnik u Bijeloj kući Don McGahn ga je upozoravao da će se istraga nastaviti i bez Comeya, a i Bannon se protivio otkazu. “Ako ga otpustiš, to će biti najveća priča na svijetu”, govorio mu je. No, pametno obrlaćen zahvaljujući Kushneru, Trump je krenuo u akciju, i to sam. Za Trumpa je to bilo osobno i 9. svibnja ga je maknuo s funkcije.
“Znači, sljedeće je posebni istražitelj”, rekao je Priebus u nevjerici.
Odluku su donijeli Trump i njegova obitelj, no Trump je želio da se zna da je on osobno srušio Comeya, odlučan zaštititi obitelj.
“Kći će srušiti oca”, komentirao je Bannon taj potez.
Za Comeya je bilo niz političkih rješenja, no Trump ga je želio i poniziti. Vjerovao je da će postati junak, da je pokazao da je spreman ispoljiti državničku moć. Bio je u pravu u vezi s tim, smatra Wolff, jer se predsjednici inače libe otpuštati šefove FBI-ja zbog straha. Zbog Trumpova poteza - priznanja da je razlog otkaza preagresivna istraga - na vjetrometini se našao i Rod Rosenstein, zamjenik ministra pravosuđa, koji je sastavio formalno objašnjenje za otkaz.
Dotad neokaljane karijere, osjetio se iskorišten, zloupotrebljen, no osveta je stigla brzo: 17. svibnja Rodestein je imenovao Roberta Muellera za posebnog istražitelja tzv. ruske veze. Shvaćao je, piše Wolff, da je potencijalno zadao pogubni udarac Trumpovoj administraciji. To je bilo jasno i Bannonu. Trump ne vidi što dolazi, rekao je on, sugerirajući novinarima da drže oko na Kushneru.