Bijela kuća ubrzala je tajni američki program čiji je cilj sabotaža iranskih projektila i raketa, rekli su za New York Times sadašnji i bivši američki dužnosnici. Kako kažu, to je dio šire kampanje kojom SAD želi oslabiti iranske oružane snage, ali i izolirati cijelu njihovu ekonomiju.
I dok dužnosnici koji su razgovarali za NYT tvrde da je nemoguće procijeniti učinkovitost samog programa sabotaže, čini se da cijela priča ipak drži vodu. Iako ni sadašnja, a ni bivše američke administracije nisu priznale postojanje takvog programa, indikativno je da su u samo posljednjih mjesec dana dva iranska pokušaja lansiranja satelita neslavno propala.
Ta dva propala pokušaja, jedan 15. siječnja (javno obznanjen), a drugi 5. veljače, zapravo su dio šireg uzorka koji se proteže kroz posljednjih 11 godina. U tom je periodu čak 67 posto iranskih lansiranja u orbitu bilo nesupješno, što je zapanjujuće visok broj u odnosu na globalni prosjek od 5 posto kad su u pitanju slična lansiranja.
No, to nije odvratilo Iran da i dalje pokušava. Ovog tjedna je predsjednik Hasan Rohani obećao da će Teheran "nastaviti svoj put i jačati vojnu moć", a posebno je u tome naglasio ulogu projektila. S druge strane, administracija predsjednika Donalda Trumpa, ionako vrlo neprijateljski raspoložena prema Islamskoj Republici, smatra da je iranski svemirski program tek krinka za razvoj moćnih balističkih projektila koji bi nuklearne bojeve glave mogli nositi preko cijelih kontinenata.
Pompeo oživio program
Tako je državni tajnik SAD-a Mike Pompeo rekao da je tehnologija koju Iran koristi za lansiranje satelita "praktički istovjetna i razmjenjiva s onom koja se koristi u balističkim projektilima". Pompeo se trenutno nalazi na europskoj turneji, prilikom koje su i američki EU saveznici potvrdili svoju potporu naporima da se zaustave iranska testiranja projektila.
Kako bi podrobnije istražili sam program sabotaže, novinari NYT-a su razgovarali s nizom trenutnih i bivših dužnosnika koji su radili na tom programu tijekom proteklih desetak godina. Naravno, svi su zatražili da ostanu anonimni. Prema pričama tih dužnosnika, program sabotaže pokrenut je za vrijeme Georgea Busha mlađeg, a ideja je bila da se u iranske kanale za nabavu dijelova za svemirski program ubace dijelovi s pogreškom ili nepouzdani materijali. Program se protegnuo i u prve godine administracije Baracka Obame, da bi polako počeo gubiti na važnosti sve do 2017. kad je Pompeo preuzeo CIA-u i opet ga oživio.
Naravno, Iranci su također godinama sumnjali u američku sabotažu. Šef njihova programa razvoja projektila, general Amir Ali Hajizadeh, optužio je SAD i njihove saveznike da provode kampanju "infiltracije i sabotaže" iranskih kompleksa u kojima se razvijaju projektili. A to je učinio i znatno prije nego je Trump povukao SAD iz 'Obaminog' nuklearnog sporazuma s Iranom.
- Oni žele sabotirati naše projektile, ali mi njihov razvoj nećemo zaustaviti ni pod kakvim okolnostima - rekao je 2016. godine Ali Hajizadeh. Iz CIA-e, očekivano, nisu željeli komentirati specifične operacije sabotiranja iranskih projektila, ali su ipak zamolili novinare NYT-a da ne otkriju imena određenih dobavljača dijelova za iranski svemirski program.
Ubacivanje u kanale nabavke
I dok neki stručnjaci upozoravaju da tijekom lansiranja rakete ili projektila može puno toga poći po zlu, naročito ako ste relativno novi u tom "poslu", čini se da je sabotaža itekako imala utjecaja na recentne propale pokušaje Irana. Tajne operacije protiv iranskog programa za razvoj projektila i raketa provode se preko država i kompanija koje nabavljaju dijelove i materijal potreban Teheranu.
Kako piše Times, potporu američkim dužnosnicima daju i Britanci i Francuzi. A da Amerikanci itekako paze da Iran ne napravi neku prekretnicu u razvoju projektila, potvrdio je i Trump koji je prošlog mjeseca komentirao propali pokušaj lansiranja satelita. Da je uspio, kazao je Trump, to bi Teheranu "dalo ključne informacije na temelju kojih bi razvijali interkontinentalne balističke projektile koji bi mogli dosegnuti i SAD".
Iran se moćnih projektila nastojao domoći još 80-ih godina prošlog stoljeća, uglavnom zbog straha od Iraka s kojim su vodili krvavi rat u kojem je Sadam Husein zasipao iranske gradove valovima projektila. Teheran je stoga nabavio sovjetske projektile preko Libije, Sirije i Sjeverne Koreje kako bi mogao odgovoriti iračkoj vojsci.
Devedesetih godina su pak Iranci uvozili sjevernokorejske projektile No Dong, koje su preimenovali u Shahab-3. To je već bio ozbiljniji projektil čiji je domet bio gotovo 1300 kilometara, dovoljno da pogodi Izrael. Štoviše, moćni motor No Donga Iranci su iskoristili kao osnovu za većinu svojih projektila većeg dometa i raketa koje koriste za lansiranje satelita.
Sankcije im olakšale posao
No, kad su Amerikanci napali Irak 2003., Washington i njihovi saveznici ojačali su napore da potkopaju iranske ambicije u razvoju projektila, ali i nuklearnog oružja. Tri godine kasnije je i poslovično nesložno Vijeće sigurnosti UN-a zatražilo od Irana da zaustavi obogaćivanje urana, glavnog materijala za razvoj "bazične" atomske bombe. Kad je Iran to odbio, uslijedio je niz sankcija kojima je zabranjen uvoz dijelova, materijala i tehnologija potrebnih za razvoj nuklearnog goriva, ali i gradnju projektila.
Bush je pak na kraju svojeg mandata pokrenuo i dva tajna programa, od kojih je jedan za cilj imao sabotažu razvoja projektila, a drugi sabotažu razvoja nuklearne tehnologije. Oba programa bila su u ingerenciji CIA-e, a pomoć im je pružala i NSA (Nacionalna agencija za sigurnost).
I kako kažu dužnosnici za NYT, američki agenti vrlo brzo su se ubacili u dobavne lance kojima je Teheran pribavljao zabranjene dijelove i tehnologiju. Na ruku im je išla i činjenica da je kod tako složenih projekata bilo dovoljno da ubace samo poneki pokvareni dio, ili promijene neku "sitnicu" u dijelovima za motore ili sustavu za navođenje, a da to rezultira propalim pokušajem lansiranja. A kako je Iran zbog sankcija bio prisiljen tražiti dobavljače i materijale na crnom tržištu, Amerikancima je posao bio još lakši, budući da su se agenti CIA-e vrlo lako infiltrirali u krugove suspektnih prodavača i posrednika.
Glavni cilj programa bio je da se sabotiraju testna lansiranja kako bi Teheran odustao od masovne proizvodnje projektila. Kad je Obama došao na vlast, program sabotaže se proširio i na rakete koje se koriste za lansiranje projektila u svemir, budući da je, prema nekima iz tadašnje administracije, riječ o vrlo sličnoj tehnologiji koju koriste i balistički projektili. No, kako je Obama bio sve uspješniji u diplomaciji kad su u pitanju bili iransko-američki odnosi, tako su i programi sabotaže gurnuti u drugi plan.
S dolaskom Trumpa na vlast Iran je opet dobio etiketu američkog neprijatelja te je Pompeo iznova posegnuo za prokušanim metodama. No, kako je nuklearni program Irana praktički propao, ovaj put je sva energija koncentrirana na sabotažu projektila čiji je razvoj Iran u zadnjim godinama osjetno ubrzao. I kako se čini, američki napori opet su brzo urodili plodom.