Pacijenti s ozbiljnom ovisnošću o opijatima kojima drugi načini liječenja nisu pomogli u odvikavanju možda bi mogli imati koristi od ugradnje implantata u mozak, odnosno duboke moždane stimulacije, a prva ispitivanja upravo su počela u SAD-u.
Naime, 33-godišnjem Gerodu Buckhalteru, koji se cijelo desetljeće borio s ovisnošću o drogama, a nekoliko se puta i predozirao, dr. Ali Rezai u Sveučilišnoj bolnici West Virginia ugradio je u mozak uređaj koji bi se mogao nazvati i ‘pacemaker za mozak’. Uskoro će se još trojica dobrovoljaca podvrgnuti istom zahvatu.
Liječnik je ipak upozorio da nije riječ o tzv. potrošačkoj tehnologiji koja bi se mogla ‘široko koristiti’ na što mnogi gledaju kao na veliku opasnost od zloupotrebe.
Otvor na lubanji
Naime, nakon niza dijagnostičkih postupaka neurokirurzi su napravili mali otvor na lubanji kroz koji su pacijentu ugradili sićušnu, tek jedan milimetar veliku elektrodu i to na mjesto u mozgu koje regulira ovisnost odnosno samokontrolu.
Uređaj radi uz pomoć baterije koja se umeće ispod ključne kosti pacijenta, a aktivnost mozga liječnici, psiholozi i stručnjaci za ovisnost daljinski prate ne bi li se utvrdilo hoće li želja za drogom popustiti uz rad elektrostimulatora. Ovo praćenje pacijenta trajat će iduće dvije godine.
Riječ je zapravo o već poznatom zahvatu tzv. dubokoj moždanoj stimulaciji (DBS) koja se dosad koristila za liječenje nekih neuroloških stanja poput Parkinsonove bolesti, epilepsije i opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) za što ima i odobrenje Američke agencije za hranu i lijekove (FDA).
Prema zadnjim procjenama, DBS je dosad korištena za liječenje oko 180.000 pacijenta u svijetu, ali ovo je prvi put da se pokušava primijeniti i na ovisnicima odnosno u liječenju psihijatrijskih problema. Ne čudi onda da je riječ o vrlo složenoj i pomno praćenoj studiji u čijoj su pripremi sudjelovali i etičari te psiholozi, ali i mnogi drugi koji reguliraju sferu uporabe tehnologije.
Tech invazija
Naime, početkom godine iz Ujedinjenog Kraljevstva stigla su upozorenja o etičkim dubiozama mogućeg ‘spajanja stojeva i ljudi’, a posebno su zabrinuti zbog planova tehnoloških tvrtki poput Neuralinka Elona Muska ili Facebooka koje su pokrenule istraživanja za razvoj komercijalnih proizvoda temeljenih na ‘utjecaju na mozak potrošača’.
Neuralink je već krenuo s istraživanjem umetanja elektroda u mozak pacijenta s paralizom, a Facebook podržava istraživanje kojem je cilj napraviti slušalice koje mogu ‘ispisati’ riječi brzinom 100 u minuti samo temeljem razmišljanja njihova ‘nositelja’.
Upravo zato dr. Rezai je skeptičan prema činjenici da se potrošačke tehnološke tvrtke uključuju u ovo područje. Dodaje da ovaj zahvat na ovisnicima nije potrošačka tehnologija i napominje da kad je riječ o aplikacijama to mora biti strogo regulirano.
“Nije to poput cjepiva protiv gripe ili tetovaže. Kirurgija ima određene rizike koji nisu uvijek bezazleni. Ovakvi zahvati na mozgu mogu biti samo za one koji imaju neku kroničnu bolest, a druge vrste liječenja nisu dale rezultate.
Ovisnost je vrlo složeni zdravstveni problem u kojem sudjeluje puno faktora uključujući i genetiku”, upozorava doktor Rezai. Naglašava da samo oni kojima nije pomoglo medicinsko liječenje, bihevioralna terapija te socijalne intervencije mogu ući u krug liječenih DBS-om ako se dokaže njezina učinkovitost na pacijentima.
“I Musk želi povezati mozak s računalom, ali sa psihokirurgijom treba biti jako oprezan”
“Sa psihokirurgijom treba biti vrlo oprezan. Primjerice, Musk nastoji dobiti pristup za povezivanje mozga i računala, a to može biti opasno. Europi je s izuzetkom Švicarske nemoguće dobiti dozvolu za tu vrstu zahvata kad je riječ o psihijatrijskim pacijentima”, objašnjava doc. dr. Špiro Janović, pročelnik Zavoda za hitna i krizna stanja te psihotraumatologiju KBC-a Zagreb.
Dodaje kako se uvelike već govori kako bi se možda moglo utjecati na neke neuronske krugove u mozgu i modificirati ponašanje. “Što je onda sa slobodnom voljom”, pita se Janović i dodaje da nas u tome “spašava” činjenica da je mozak vrlo kompleksan organ koji nije, kako neki govore, računalo nego mreža računala na jednom mjestu što znači da je i dalje pun nepoznanica.
U svakom slučaju, uporaba DBS-a u neurokirurgiji barem kad je riječ o nekim pacijentima kod kojih je to jedini put u zdravlje dobila je svoje terapijsko mjesto. Ovaj pokušaj ulaza duboke moždane stimulacije u psihijatrijske dijagnoze, nema dvojbe, bit će znatno teži jer su i opasnosti od zloporabe velike.