U
Ž
I
V
O
U nedjelju ujutro dvojica postarijih i možda malo pripitih muškaraca sjedila su na klupi pored zatvorenog kioska u sjeveroistočnom Harkivu i ležerno razglabala o obližnjem puškaranju, piše Telegraph.
‘Gle, Rusi‘, kaže jedan od njih pokazavši glavom u smjeru ceste. ‘Samo stoje tamo. Pa, nikoga ne gnjave. Naši su dečki valjda otišli negdje drugdje.‘
Granata je eksplodirala malo bliže nego inače, a njegov je prijatelj kazao:
‘Bio sam u policiji i nešto ću ti reći. Ovi Tigrovi tome nisu dorasli. Nisu dobri nizašto, pazi što ti kažem.‘
Vozila malo niže niz ulicu doista su bila oklopna vozila Tigrovi kakve preferiraju ruske specijalne postrojbe. Kad se malo pažljivije pogleda, može se primijetiti da su teško oštećeni.
No ljudi koji se muvaju oko njih nisu ruski, nego ukrajinski vojnici, još uvijek preplavljeni adrenalinom i strahom nakon nedavne bitke i na oprezu zbog neprijateljskih vojnika koji su možda izbjegli njihovu zasjedu.
Lako je tako se zabuniti u kaosu ovog rata. U teoriji, stvari bi se trebale lako pratiti. Ovo nije pobuna u kojoj se strane skrivaju. Ukrajinci nose krem uniforme i žute trake na rukavu kako bi razaznali saveznike od neprijatelja. Rusi imaju tamno zelene maskirne uniforme i koriste bijele trake.
No iz daljine, čovjek s puškom je samo čovjek s puškom. Mitraljezi i topovi nemaju nacionalne oznake.
Pokušaj Rusa da zauzmu Harkiv u nedjelju, bio je vrlo odvažan i možda bi upalio neki drugi dan na nekom drugom mjestu.
No završio je skupom katastrofom, čime je Putinova ‘petodnevna invazija‘ doživjela još jedan sramotni udarac.
Ukrajinci su zadržali kontrolu nad gradom, a Rusi su se razbježali uokolo.
Ruska vojska koja se utaborila izvan drugog po veličini ukrajinskog grada nije ga ozbiljno niti pokušala zauzeti ili okružiti, otkako je u zasjedi ukrajinske vojske u četvrtak uništeno nekoliko tenkova i oklopnih vozila.
No, u subotu kasno navečer, kad su napadi na Kijev posustali, ruski su vojni zapovjednici očito odlučili pokrenuti stvar s mrtve točke.
Tijekom noći su započeli najžešće granatiranje sjevernih i istočnih rubova grada koristeći razne minobacačke sisteme i tešku artiljeriju zbog čega su žene i djeca pohitali u podrumska skloništa.
A onda, pred zoru, stigao je napad: stotine vojnika nagrnule su prema središtu grada s više točaka u očitom pokušaju da nadjačaju branitelje.
Vozeći se u brzim Tigrovima s velikim slovom Z koji označava ruske snage, zauzeli su prazne ulice s nevjerojatnim samopouzdanjem i očitim osjećajem nedodirljivosti.
Vijest se na društvenoj mreži Telegram proširila brže nego je itko mogao pratiti: netko je sa svoga balkona ugledao vojni kamion; grupa vozila je prošla pored jedne trgovine; a naoružani muškarci s bijelim oznakama na rukavima - taktički znak raspoznavanja za ruske vojnike - raštrkali su se stambenim četvrtima.
Na nekoliko trenutaka činilo se kao da bi Harkiv doista mogao pasti. Možda je već pao. Jesu li vojnici dezertirali? Pobijeni u sinoćnjem bombardiranju? Povukli se da brane Kijev?
No tada je počela zasjeda. I postalo je jasno da je netko s ruske strane pogriješio.
Eksplozije i artiljerijska vatra odjekivali su pustim ulicama grada, vlasti su rekle civilima da ostanu kod kuće, a vozači su upozoreni da bi neidentificirana vozila mogla biti zamijenjena s neprijateljskom izvidnicom.
Strah se uvukao u sve građane. Do sredine jutra, Ukrajinci su bili u prednosti.
‘Rusi su napustili svoja vozila i sada bi mogli biti bilo gdje u gradu. Trče uokolo pokušavajući pronaći civilnu odjeću i pobjeći - to je posljednja informacija koju imam‘, kazao je nervozni ukrajinski vojnik na jednoj od nekoliko desetaka kontrolnih točaka u središtu gradu. ‘Bolje vam je da odete kući.‘
To je bio koristan savjet, a isto je naredila i lokalna vlast.
Društvene mreže mogu naglasiti i istinu i laž, ostavljajući svjedocima da se oslanjaju više na intuiciju i ono malo što mogu vidjeti vlastitim očima.
Istražujući ostatke konvoja Tigrova, novinari Telegrapha izbrojali su četiri vozila pokraj vulkanizerske radiona na Aveniji Ševčenko. Svi su išli na sjeverozapad, kao da su planirali pobjeći iz grada kad su uhvaćeni.
Tri su bila maslinasto zelene boje i nosila oznake B-21, B-22 i B-23. Vozilo na čelu kolone je imalo maskirni uzorak i oznaku B-23.
Prva tri su naizgled bila neoštećena, osim probušene gume i oštećenja od metaka na debelim neprobojnim staklima.
Zadnje vozilo pogodilo je nešto dovoljno moćno da zdrobi hladnjak i zacrni čitav poklopac motora.
Oko vozila su ležale ispucane čahure, ali ruskih vojnika nije bilo.
Osim ovih očitih stvari, drugo se nije moglo doznati.
Ukrajinci su otpočeli lov na ruske vojnike koji su se razbježali po betonskom stambenom bloku u predgrađu Harkiva.
Uskoro je stigao tenk i počeo manevrirati navođen nečim izvan pogleda. Onda se začula ogromna eksplozija, kao i rafalna paljba.
Sat ranije borbe su se vodile oko zgrade od žute opeke u kojoj je smještena lokalna škola, kazao je čovjek koji je sve promatrao sa svoje ograde. No, kao i obično, bilo ne nemoguće razaznati tko je pucao iz škole, a tko prema njoj.
‘Nakon četiri dana, navikneš se‘, slegnuo je ramenima čovjek koji je želio ostati anoniman. ‘Sinoć je bilo puno gore.‘
Oleg Sinegibov, guverner harkivske regije, oko vremena ručka je proglasio pobjedu i izvijestio da je uhićeno na desetke neprijateljskih vojnika.
‘Imamo potpunu kontrolu nad Harkivom! Oružane snage, nacionalna policija i branitelji svi djeluju zajedno i grad je posve očišćen od neprijatelja‘, kazao je u izjavi na Telegramu, glavnom komunikacijskom kanalu u ovom ratu.
‘Zarobljeni ruski vojnici govore o posvemašnjoj iscrpljenosti i demoraliziranosti, nemaju vezu sa središnjom komandom, ne znaju ili ne razumiju koje su im iduće akcije‘, dodao je.
Dodao je da bi odbjegli ruski vojnici mogli tražiti od stanovnika civilnu odjeću i zaklon, te je zamolio stanare da ne otvaraju vrata strancima.
Sinegibov i drugi ukrajinski dužnosnici objavili su nekoliko videa koji prikazuju ustrašene ljude u ruskim uniformama kako bi poduprli svoje tvrdnje o zarobljenim neprijateljskim vojnicima. No Telegraph nije mogao potvrditi istinitost tih tvrdnji.
No kad je sunce zašlo, Harkiv je definitivno bio u ukrajinskim rukama.
Nedjeljni napad bio je pokušaj ‘dekapitacije‘ koji se temeljio na ideji da će zauzimanje komandnih centara i ključnih zgrada uništiti svaki otpor.
Možda su ruski zapovjednici mislili da će ovaj grad u kojem se pretežno govori ruski jezik pasti u ruke Kremlja kao zrela jabuka, bez rizika od krvoprolića kao kod konvencionalnog napada.
To bi bio značajan trenutak. Nakon četiri dana invazije, Rusija nije zauzela niti jedan važniji grad.
Zauzimanje Harkiva jako bi narušilo moral Ukrajinaca i omogućio Putinu da ruskoj javnosti objavi pobjedu.
Jer on takvu pobjedu očajnički treba.
Osjećaji među ruskom elitom su, u najmanju ruku, podijeljeni. Unatoč najboljim pokušajima televizijskih kanala pod kontrolom države, malo je dokaza da je oduševljenje ratom u ruskoj javnosti nešto više od mlakog.
Ukrajinci se sada mogu pribojavati onoga što je Putin kadar učiniti kako mu frustracije budu rasle.
Kako su pokušaji da iznenadi Ukrajince propali, hoće li Rusija pribjeći svojoj oprobanoj doktrini gušenja otpora teškom artiljerijom ne mareći za civilne žrtve?
Ramzan Kadirov, čečenski vođa odan Kremlju koji je poslao tisuće svojih boraca da sudjeluju u napadu, u nedjelju je javno pozvao Putina da učini upravo to.
‘Harkiv i Kijev neće biti očišćeni od ‘banderita‘ samo uz pomoć Tigrova i kamiona Ural‘, kazao je u objavi na Telegramu, koristeći uvredljiv naziv za ukrajinske nacionaliste. ‘Trebamo sve snage i odlučan napad. Ništa drugo.‘
To bi otvorilo vrata potpunom i neograničenom granatiranju kakvo je iskusio čečenski glavni grad Grozni ranih 2000-ih.
Kako je padao mrak, oglasile su se sirene za zračnu uzbunu i teška artiljerija je opet otvorila vatru.
A ljudi Harkiva pripremili su se za još jednu dugu, nesigurnu noć.