Supresiju neprijateljske protuzračne obrane (SEAD) teško je postići. Naime, za analitičare, kada je u pitanju invazija Rusije na Ukrajinu, jedna od stvari koja je izazvala najveće iznenađenje u prvim tjednima rata bila je nesposobnost ruskih zračnih snaga da uspostave nadmoć na ukrajinskom nebu i slobodno djeluju diljem Ukrajine.
Procjena da je tome trebalo biti tako nastala je na temelju iskustva američkih i ratova NATO-a u Iraku, Afganistanu i Libiji, gdje su zrakoplovi snaga Zapada brzo počistili nebo od neprijateljskih letjelica i tlo od neprijateljskih protuzračnih obrambenih projektila.
Iznad Ukrajine, ruski zrakoplovi imali su velikih teškoća da identificiraju i unište ukrajinske obrambene sustave. Naime, mnogi od uspješnih ruskih napada na ukrajinske sustave zemlja-zrak (SAM) izvedeni su s kopna, a ne iz zraka, piše specijalizirani portal 19fortyfive.
Kao što ističe Justin Bronk iz britanskog obrambenog i sigurnosnog think-tanka RUSI, problemi SEAD-a koji su otkriveni tijekom rusko-ukrajinskog rata, mogu predstavljati buduće poteškoće za Zapad. U ovom trenutku, nijedna druga država osim Sjedinjenih Država ne bi trebala biti previše uvjerena u to da može uništiti neprijateljsku SAM mrežu.
Ukoliko se učinkovito koristi, čini se da je moderna protuzračna obrana sposobna iscrpiti zračne snage, što čak ni Sjedinjene Države nisu uspjele izbjeći u nedavnim sukobima.
Zračnu nadmoć teško je uspostaviti
Ni do sada Rusija nije uspjela uspostaviti zračnu nadmoć nad Ukrajinom. Problem s kojim se Rusi suočavaju nije, kao što je bio slučaj u Vijetnamu, politički - Rusi nemaju grižnju savjesti kada su u pitanju napadi na zračne luke i pristajališta duboko u Ukrajini.
Ono što im nedostaje je sredstvo da to učine sigurno i učinkovito. Ukrajinski borbeni lovci koji djeluju unutar obrambenih mreža SAM sustava i u blizini vlastitih baza, mogu se nositi s ruskim napadima, čak i uz golemu rusku brojčanu nadmoć.
Ukrajinski piloti mogu - a to i rade - odlučiti da izbjegnu bitku u nepovoljnim okolnostima, a Rusiji nedostaju dalekometni udarni kapaciteti koji bi ih prisilili da se angažiraju. To znači da iako nemaju brojčanu prednost, ukrajinske zračne snage mogu nastaviti letjeti i sudjelovati u operacijama podrške ukrajinskim kopnenim i pomorskim ciljevima.
Izgradnja zračnih snaga je teška. I Rusija i Ukrajina imale su problema sa zalihama i opskrbom zračnih snaga te dostavom opreme za njih. S ukrajinske strane, zamisao opskrbe Kijeva posve spremnim zračnim snagama brzo je propala zbog potreba za obukom pilota i sustava održavanja na novim zrakoplovima te novim varijantama starih zrakoplova.
Ljudski i industrijski resursi
Nedostatak rezervnih dijelova i objekata za održavanje otežavao je Ukrajini da održi raspoložive letjelice u zraku, iako je ovaj problem donekle umanjen kako je počela pristizati oprema iz istočne Europe.
Današnji se borbeni zrakoplovi toliko razlikuju po svojoj složenosti, čak i od mlažnjaka iz 60-ih godina, da se vrijeme potrebno da se u pilotsku kabinu pošalje učinkovit pilot mjeri u mjesecima, pa čak i godinama. Stoga svaka strategija isporuke novih zrakoplova Ukrajini zahtijeva znatne institucionalne i industrijske napore.
To je također utjecalo na rusku strategiju. Unatoč značajnim zalihama zrakoplova, Kremlj si jednostavno ne može priuštiti slanje zrakoplova u ofenzivu koja bi rezultirala visokom razinom iscrpljenosti. Ruska industrija ne može zamijeniti izgubljene zrakoplove, a ruska infrastruktura za obuku ne može zamijeniti pilote. Moskvi nije u interesu samljeti svoje postojeće flote u prah, što je odluka koja je ograničila opseg uporabe zračnih snaga.
Uloga dronova
Bespilotne letjelice su nedvojbeno odigrale veliku ulogu u dosadašnjem ratu. Ukrajinski dronovi su u velikoj mjeru pomogli da se ‘otupe‘ i na kraju razgrade ruske ofenzive u prvim tjednima sukoba. Kao relativno jeftini i relativno potrošni resurs, te su letjelice odigrale ključnu ulogu u trenucima očaja.
Kako se rat nastavljao, čini se da su primarni doprinosi bespilotnih letjelica bili udari koje su izvodili turski Bayraktari TB2, dok su većinu zadaća izviđanja izvodile druge bespilotne letjelice kratkog dometa, kojima su upravljali pješački i topnički timovi obiju strana.
No, tu je i odgovor na djelovanje dronova. Rusija je drastično poboljšala svoje elektroničke protumjere, ometajući ukrajinsku kontrolu upravljanja bespilotnim letjelicama, čime su olakšali njihovo uništavanje. Brojnost ruskih snaga u Donbasu omogućila je korištenje raznih protuzračnih oružja koja mogu rješavati problem različitih dronova na različitim visinama.
Sve u svemu, bespilotne letjelice igraju vrlo sličnu ulogu kakvu su igrali izviđački i laki udarni zrakoplovi u prethodnim ratovima, ali nipošto nisu u potpunosti zamijenili doprinos većih, bržih zrakoplova s fiksnim krilima.
Nema pobjednika
Zračni rat nad Ukrajinom nije bio presudan ni na jedan način na koji se inače koristi taj izraz - ni Rusija ni Ukrajina ne mogu proglasiti pobjedu jer ruske snage nisu uništile ukrajinske, a Ukrajina nije uspjela izolirati svoj zračni prostor od upada ruskih letjelica. A opet, bilo bi pogrešno tvrditi da su zračne snage zakazale.
Uspjeh misija zračnih snaga, od dalekometnih napada preko bliske zračne potpore pa do izviđanja i transporta, bio je ključan za lokalne pobjede - kao što su neuspjeh ofenzive na Kijev i uspjeh ruske ofenzive u Donbasu - ako ne i za rat u cjelini.
U idućih nekoliko mjeseci, mogućnost Ukrajine da se osloni na zapadne resurse kako bi postigla zračnu nadmoć - ili barem ravnopravnost - mogla bi imati dramatične učinke na tijek rata.