Ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu sa snježnim zimskim smetovima u godini na ishodu došli su i neki neočekivani problemi. Ne brine ga samo gotovo ratna napetost oko Ukrajine, Krim i Azovsko more, Sirija, Libija i sankcije zbog kojih mu je BDP pao za 2,5 posto, proširenje NATO-a na istok, mirovinska reforma koja je nakon 18 godina vlasti nagrizla njegov nedodirljivi status, Trumpova nepredvidivost, pad cijena nafte, curi mu na sve strane u nekada tajanstvenom GRU-u... A sad mu još glavobolju zadaju i izravni i neobuzdani ruski reperi i buntovni teen bendovi, koji se petljaju u rusku političku stvarnost, probleme s Ukrajinom, dileme odrastanja i ono najškakljivije - propituju njega i njegove dosege. Nije mu lako, a sad su se pojavili neki reperi sa svojim psovkama i sumnjama. O njima se raspravlja na najvišem državnom kremaljskom nivou - na sjednici predsjedničkog Vijeća za kulturu i umjetnost, među korifejima i epigonima putinizma, pa i u obavještajnim službama, a sve u pravcu, kako je kazao sam Putin, obuzdavanja, kontroliranja i kanaliziranja njihova stvaralaštva te bunta i protesta. Valja ih urazumiti, jer njihova “djelatnost, pod pogubnim utjecajima Zapada, može dovesti do degradacije nacije”. Pitanje repera postavio je Igor Matvijenko, menadžer najveće ruske domoljubne estradne zvijezde Nikolaja Rastorgujeva i grupe Ljube, kazavši da se oni drže na tri stupa: seks, droga i protest. Predložio je da se uvedu oznake za šund i ekstremizam na pjesme repera, ali i ograničenje za posjetitelje koncerata na +12, +16 i +18 godina. Iako je Putin ustao protiv zabrana “jer to ne vodi ničemu, osim da se još i više okrenu zabranjenom voću”, rekao je da “ako ih je nemoguće zaustaviti, onda sve moramo kontrolirati, kanalizirati i usmjeravati. S njima treba raditi, objašnjavati im i tumačiti”. No, vispreni, popularni, ironični, zajedljivi i direktni prema ruskoj stvarnosti, ruski reperi našli su se na udaru čuvara režimske čistoće, što nije nešto neobično jer smo i u Hrvatskoj svjedoci sličnih branitelja “moralnog zdravlja nacije”.
“Mladež je raznorodna. No, za mene su prava omladina marinci s oružjem u rukama, koji se ne žaleći živote bore za domovinu s premoćnim teroristima i bojovnicima”, izjavio je Putin, prisjetivši se 90 mladih ruskih komandosa u čečenskom ratu koji su prihvatili borbu s nekoliko tisuća radikalnih islamista. Preživjelo ih je tek šest. Putin je naglasio da “umjetnost ne postoji zato da podilazi niskim strastima i krivim vrijednostima”.
Nedodirljive svetinje
No, nije sve ovo s reperima palo s neba. Naime, posljednjih mjeseci u Rusiji se zabranjuju i otkazuju koncerti mnogih popularnih repera, čiji spotovi na YouTubeu doživljavaju višemilijunske preglede, ali ih se istodobno proglašava izdajnicima i mrziteljima Rodine (Domovina). Na tapet Kremlja došli su reperi i rokeri Haski, Face, Noize MC, Manetočka, Eldžej, Jegor Krid, Vasja Oblomov, skupine Frendzona i IC3PEAK. Razne nadležne službe seciraju njihove stihove tražeći u njima ekstremizam, a reper Haski optužen je čak i za kanibalizam. Reperi su kao metlom otpuhani iz emisija nacionalnih televizija, ali su našli prostor u zakutcima društvenih mreža i YouTubea, premda im i tamo znaju hakirati i blokirati uratke. Jedan od najvažnijih stupova putinizma, poznati ruski režiser i dupli oskarovac Nikita Mihalkov, uključio se odmah u raspravu kazavši da s “mladima treba razgovarati i objasniti im gdje treba postaviti granicu i reći koje su stvari u ovoj zemlji nedodirljiva svetinja”. Sergej Nariškin, šef Inozemne obavještajne službe (SVR) bio je blaži kazavši kako bi Ministarstvo kulture reperima trebalo davati poticaje iz proračuna. Nije trebalo dugo čekati, svega koji dan, a Vasja Oblomov, pravim imenom Vasilij Gončarov, inače pravnik po struci, neka vrsta mješavine Balaševića, Vojka V i TBF-a, odmah se javio s pjesmom “Rep zagledan u budućnosti”, u kojoj se sprda s Nariškinovom idejom, u razgovoru repera i kremljovskog birokrata. “Svježi reper požurio je državi za kešom. Radit ćemo pjesme najviše klase o Krimu i Donbasu. Sve na ruskom, nema šale. Psovki nema, ali ima pjesma protiv NATO-a, a ako treba Mihalkov će snimiti spot (...) Bravo dečko, ti si naš, takve kao ti nikad nećemo zabraniti. Mladež mora biti pod nadzorom (...) Reper je dobio keš, sve je spičkao na pizdarije. Emigrirao reper iz Rashe (Rusije), ostavili ovdje samo Naše” (aludira na proputinovsku omladinski pokret Naši).
Rusija i njezini idioti
Većina ruskih repera je, kao što i inače taj žanr podrazumijeva, vrlo protestan, buntovan, često i depresivan, dalek od domoljubnih i konzervativnih načela i vrijednosti na kojima počiva sadašnji Putinov sustav. Nisu dio priče o obnovljenoj velesili koja je ustala s koljena i prkosi cijelom svijetu.
Većina najpopularnijih ruskih repera dolazi iz provincije ili iz manjih urbanih, ali industrijskih radničkih konglomerata (Ulan Ude, Ufa, Smolensk, Ekaterinburg, Rostov na Donu), iz nižih ili srednjih socijalnih obiteljskih slojeva. Reper Face ponosi se time što je njegovu obitelj otac izdržavao “švercajući traperice po Sankt Peterburgu u vremenima SSSR-a”. Većina je rođena između 1985. i 1995., u turbulentnim vremenima raspada SSSR-a, pa su odrastali i formirali se u teškim, kaotičnim trenucima ruske tranzicije, privatizacije, oligarhizacije nove kremaljske političke i poduzetničke elite na ostacima i ruševinama boljševizma i sovjetske velesile. Odrastali su tijekom 18 godina Putinove vlasti, znaju samo za njega na kremaljskom tronu, ali, kako kaže Noize MC (Ivan Aleksejev, 1985.), osjećaju stid zbog četvrtog Putinova mandata: “Putin nije vječan, pripremimo se za vrijeme koje dolazi, pa kad dođe, dođe. Moramo imati plan”. Svi su izašli iz kaputa Vladimira Visockog, Josefa Brodskog i Vladimira Bukovskog, protestnih, zabranjivanih pjesnika i pjevača Brežnjevljeve ere s duhovitim, ironičnim testovima o tadašnjoj stvarnosti koji su živcirali ondašnju vlast, ali su živjeli na ilegalnim snimkama, u samizdatima, dajući na znanje režimu da se ruski duh ne može slomiti i unificirati. Ruski reperi dotiču teme koje se ne sviđaju Kremlju, protestiraju, pjevaju o socijalnim problemima, oligarsima, ismijavaju korumpiranu političku elitu i sudstvo, nepotizam, uhljebništvo (kumovstvo, kako kažu na ruskom), spominju Putina u kontekstu od kojeg se diže kosa na glavi. Omiljena meta im je i Nikita Mihalkov, koji stalno docira naciji o tome kako se treba ponašati i što treba voljeti, zadiru u zakutke ruske vanjske politike (Ukrajina), korupciju, kriminal, ali i pitanja istospolnih brakova i bezizlaznosti mladih, samoubojstava, droge i odnosa prema majčici Rusiji, što je izuzetno delikatno. U Rusiji je na snazi Zakon o zabrani “gay propagande”, a u parlamentarnu proceduru poslan je Zakon kojim će se regulirati uvrede protiv države i narušavanja njenog ugleda na internetu.
Jedna od najvećih zvijezda, reper Vasja Oblomov (Vasilij Gončarov, 1984.) otvoreno kaže da “nije fan Putina”, a stavljen je na popis “nacionalnih izdajnika”, na što tvrdi: “Ne znam zašto me optužuju da ne volim Rusiju. Ja ne volim idiote, a oni iz nekog razloga za sebe misle da su Rusija, a ja samo ne volim idiote”.
U svojoj pjesmi “Pismo Djedu Mrazu” piše o željama za poklonima, pa na jednom mjestu kaže: “Pokloni nam, Djede, predsjednika. Pošalji nam ga u paketu. Nek bude pristojan. A da na paketu ima datum i pečat. Da bude s povratnicom, da možemo vratiti poklon. Neka nam predsjednik bude uman, pismen, pošten i lijep, kao na filmu, jer onoga kojeg nam je poklonio Jeljcin - odavno smo pokvarili”, te nastavlja: “Dragi Djede, pošalji nam i novi televizor, na ovom starom pokazuju samo pizdarije”.
Sve gori
Vasja ne pušta Putina ni u pjesmi “Pismo sreće”, koje je upućeno kremaljskom gazdi: “Kako se ono kaže - caru carevo, vama vaše. Na izbore, ako ćemo pravo, mi ni ne izlazimo. Narod sâm, i bez nas, izabere vas, a za nas, molimo vas, promijenite konstituciju i legalizirajte prostituciju (...) Vi često govorite duhovite fore, ali Vladimire, za Rusiju ste glavna fora (...) Doduše, cijene rastu, ali kakve veze to ima s vama (...) da, nezahvalni smo jer stalno kritiziramo rukovodstvo - korak lijevo, korak desno, započinje sranje, stalno mrljamo da su ukrali pare, ali dečki, pa tko se nije nakrao od nas?”.
Koncerti Vasje Oblomova se ne zabranjuju, ali, kako kaže, svake godine se njihov broj smanjuje. Provokativni eksperimentalni elektro duo IC3PEAK (Anastasia Kreslina i Nikolaj Kostjilev), koji su odavno prešli granice Rusije, praktički su ostali bez gaža u Rusiji zbog pjesme “Smrti nema više” i spota u kojem se Anastasija polijeva benzinom pred zgradom ruske vlade i pjeva: “Oči polijevam benzinom. Neka sve gori, neka sve gori. Rusija me gleda (...) Krv je moja čišća od najčišće droge, zajedno s drugima zavrnut će ti ruke na trgovima”. Nikita Mihalkov ljutito je poručio da “oni žele reći da je naša vlast vampirska, a da je samoubojstvo jedini izlaz iz situacije”. Optužuju ih da promoviraju “kult droge i smrti”.
Za starije od 18
Reper Haski (Husky, Dmitrij Kuznjecov, 1993.), koji je čak dobio i 15 dana zatvora, neki kritičari smatraju jednim od najboljih mladih pjesnika u Rusiji, a njegova pjesma “Juda”, navodno zbog propagiranja droge, stalno se blokira na YouTubeu. No, on je, osim za ekstremizam, od “organa” optužen i za ljudožderstvo zbog stihova u “Poemi o Domovini”: “Sjećaš se, kad si umrla, mi smo tvoje meso jeli. A ono je smrdjelo poput mumije zaboravljene u mauzoleju”. Husky tu misli na propast SSSR-a i “mumiju Lenjina” na Crvenom trgu. Ne štedi ni Putina u pjesmi “7. listopad” (Putinov rođendan): “Danas je rođendan cara, popijmo za njegovo strpljenje, da nas, skotove, ne odbaci na prvom raskrižju. 7. ćemo slaviti, i 8. i 9. i 10. i 11. i 12. Cijeli naš jebeni život ćemo slaviti i 13., a 14. će nestati nafte”.
Reper Fejs (Face, Ivan Drjomin, 1997.) još je i žešći, pa je češće zabranjivan. U pjesmi “Naš mentalitet” kaže: “Ja sam neprijatelj države. Moj jezik je istina. Nastavit ću vas uništavati jer ljudi s epoletama me cijeli život žele ograničiti (...) Naš mentalitet su kockarski aparati, naš mentalitet je živjeti od plaće do plaće, naš mentalitet je ne plaćati komunalije, pa i kad nema svjetla, nama je jebeno”, da bi poentirao: “Od rođenja u zemlji ovoj nema moje slobode. Suci su ovdje kupljeni, lome ljudima sudbine. Svjetsko prvenstvo - razlog da se zavuče ruka u budžet (...) Život nam je sličan televizoru bez boje”.
Semjon Slepakov (1979.) u pjesmi s više od 10 milijuna pregleda na YouTubeu repa: “Moja zemlja ima svega, ima nafte, plina, nikla, ima aluminija, dragulja i žita, ima zlata, mesa i riba, ali narod živi ko u govnu, ali zato govna žive u izobilju”. Spot je montiran s Putinom koji se smješka i odobrava Slepakova.
No, na udaru nisu samo reperi čije stihove u Kremlju proučavaju kroz povećalo, tražeći u svakom stihu aluziju ili, pak, direktni udar na vladajuću klasu, već je na tapeti i teen skupina Frendzona, za kojom luduju ruski pučkoškolci, jer pjevaju o prvim ljubavima i iskustvima, seksualnim eksperimentiranjima te o tome da biti gay nije ništa loše ni strašno, “ljubav nema spola”. U njihovim se spotovima djevojke u školskim keceljama ljube, a dečki hodaju držeći se za ruke. U pjesmi “Djevica” štreberica priča svoj lascivni san jer to ne želi više biti: “Skrivam joint u ormaru, a mama misli da se smijem njenim šalama. Sanjam da mi on trga mini suknju. Nemam još 18, ali ne mogu toliko čekati”. Prijedlog je da se na njihove koncerte ne puštaju mlađi od 18, mada je njihova publika isključivo do 18 godina.
Putin je objavio rat reperima, no oni se ne daju. Sergej Šnurov i grupa Lenjingrad na koncertima okupi i po 100 tisuća ljudi, pa zapjeva ironičnu pjesmu o pijancu koji ide na izbore da mamuran ne zaokruži nešto krivo, pa završava: “Izbori, izbori, kandidati pederi”, na oduševljenje okupljenih. Ruski rock i rap su jedan potpuno drugi svijet. Ruska kultura ponovno pokazuje znakove života i izdržljivosti, pokazuje onu drugu stranu svježe, buntovne, duhovite, izdržljive Rusije, koja nije putinovski režim ili Mihalkovljev dogmatizam.