Nikki Haley, ambasadorica SAD-a u UN-u, izjavila je kako "Sjeverna Koreja moli za rat", a ruski predsjednik Vladimir Putin nastavio je mantru kako su sankcije kontraproduktivne.
Jasno je da tu on priča o Pjongjangu, a misli na Moskvu koja se, kako javljaju relevantni ekonomski izvori, oporavlja od ekonomskog kraha nakon uvođenja sankcija i pada cijena nafte. Haley, pak, nastavlja putem koji je utabao predsjednik Donald Trump kad je diktatoru te zatvorene i siromašne zemlje Kim Jong-unu obećao "vatru i bijes". I tako srušio još jedno svoje (nitko više ne broji) predizborno obećanje jer je rekao da bi s mladim vladarom (kolega Bešker jučer ga je imenovao Kim III. što je ingeniozno jer je riječ o najtrajnijoj navodno socijalističkoj dinastiji) bio spreman razgovarati. Japan sprema obranu i tvrdi da se Kima mora obuzdati, a Južna Koreja ne zna što joj je činiti: prva je na udaru i zbog toga bira i riječi i postupke (iako je proteklih dana bila prisiljena baciti nekoliko bombi uz granicu sa Sjeverom).
Čak i atentat
U ovih nekoliko tjedana svjetski su instituti za međunarodne odnose objavili opsežne biblioteke analiza i sugestija za rješavanje trenutačne krize na Korejskom poluotoku. Predlažu se potpuna izolacija, likvidacija Kima III., još gore sankcije, kirurški zračni napadi, čak i ograničeni nuklearni udari, pregovori, prisilni ili dragovoljni (pitanje je samo kako bi ga na to privoljeli). No, sve je to račun bez krčmara. Jer, osim debelog Kima (jedan od čitatelja na Facebooku oštroumno je komentirao kako se, sudeći prema objavljenim slikama, može zaključiti da je on jedina debela osoba u toj zemlji), koji je izazvao cijeli kaos, postoji samo jedan čovjek koji može riješiti ovu krizu - doslovce potezom prsta. To je kineski predsjednik Xi Jinping. Jer, Sjeverna Koreja vitalno ovisi o Kini i zatvaranje toga trgovačkog puta vodilo bi u bezdan režima (ali i ljudi).
Toga je u potpunosti svjestan Kim III. i vrlo vjerojatno je upravo zbog toga upravo sada pokrenuo cijeli slijed događaja, dobro znajući da u ovom razdoblju Xi nije u poziciji da povuče bilo kakav potez koji bi ozbiljno naštetio Sjevernoj Koreji. Sasvim je jasno da to dovodi do ludila kineskog predsjednika koji na svim slikama ima blag osmijeh, ali taj osmijeh zasigurno prelazi u facijalni grč čim okrene leđa kamerama. U svemu ga tome dodatno ljuti i to što se kao medijator posljednjih tjedana pojavio ruski predsjednik Vladimir Putin, jednako tako svjestan Xijevih problema koje nastoji iskoristiti u svoju korist i potvrditi se kao nezamjenjiv globalni akter (iako za to nema ni vojne, ni ekonomske podloge).
Stiže igrokaz
Xi je ušao u izbornu godinu, 18. listopada održava se 19. kongres Komunističke partije Kine za koji je već pripremljen i dobro uhodan igrokaz koji bi trebao završiti frenetičnim pljeskom delegata kad se na sceni pojavi generalni sekretar (Xi) koji će smijeniti sve koji mu smetaju i u Stalni komitet Politbiroa postaviti lojalne kadrove. No, izbio je ozbiljan problem jer je tijelo zaduženo za borbu protiv korupcije, što je Xi postavio kao svoju ključnu političku agendu, razotkriveno kao leglo korupcije pa je sada pitanje kako će se predsjednik prema tome postaviti. Ako se pokaže i napuklina na njegovoj apsolutnoj vlasti (kontrolira vojsku, Partiju, ali i omladinsku organizaciju i medije te je proglašen "ključnim drugom"), postoji velika vjerojatnost da ne uspije u svom planu. A rat u Sjevernoj Koreji bio bi pokazatelj njegove slabosti jer nije uspio sačuvati "drugarski režim". Iste bi posljedice imao i pad režima Kima III. Sve je to, dakle, za Xija neprihvatljivo.
A nakon kongresa
Pravo je, stoga, pitanje kako će Xi reagirati nakon kongresa. Iz ove se konstatacije može protumačiti brzina kojom Kim III. djeluje jer je svjestan da je opasno naljutio Kinu (jer Kina je sada Xi) i da neće proći nekažnjeno. Ako, pak, prije zaključenja najvažnijeg političkog događaja ove godine u Aziji uspije ostvariti predviđeni dio svojih interesa - dobiti pregovore po iranskom modelu uz ublažavanje sankcija (prvi element njegove doktrine, pri čemu je vjerojatnije da će on tražiti da mu ostane nuklearni program) i potrebnu pomoć da se dodatno poboljša životni standard stanovništva (drugi element njegove doktrine) - nada se da bi mu Kina mogla oprostiti. Alternativa nije ugodna, a ona bi odgovarala temi koju smo jučer objavili u Jutarnjem: uklanjanje Kima III. s vlasti djelovanjem kineske tajne službe i postavljanjem marionete Pekinga.
No, Xi mora misliti na još jedan njemu važan element. Njega se od siječnja ove godine, kad se u Davosu oštro suprotstavio protekcionizmu, smatra zaštitnikom globalizma, slobodne trgovine i borbe protiv klimatskih promjena. Jasno, ne i demokracije i liberalizma, ta je pozicija rezervirana za Angelu Merkel. Kineski predsjednik zato mora paziti da na njega ne padne mrlja intervencionizma koju nosi Putin, a s time Kim III. također računa: on je kolerik sklon mahnitim ispadima, ali nije glup i zna misliti strateški - zato se boji samo i jedino Xi Jinpinga.
Kineski sporovi
Rusija: dvije zemlje dijele granicu dugu 4209 kilometara oko koje ima nekih dvojbi, ali sad je veći problem u tome što sve više Kineza prelazi tu slabo čuvanu granicu (Sibir) i nastanjuje se u Rusiji (pretpostavlja se da će Kinezi ubrzo postati druga etnička skupina po broju stanovnika iza Rusa). Dvije se zemlje bore za prevlast u Srednjoj Aziji, a u posljednje vrijeme sve otvorenije i u Afganistanu.
Japan: sasvim je razumljivo da su drugo i treće svjetsko gospodarstvo, koja dijele more, u srazu i borbi za osvajanje što većeg trgovinskog udjela na globalnom tržištu. A sve se to prelama preko pitanja otoka Diaoyu (kako ih zovu Kinezi) ili Senkaku (kako ih zovu Japanci) gdje se dvije sile spore oko suvereniteta. Ostala su i otvorena pitanja iz Drugoga svjetskog rata, a Peking s velikom zabrinutošću gleda na jačanje japanske vojne sile.
Indija: granica na Himalaji do danas je ostala neriješena i nedavno je došlo do koškanja vojnika zbog pitanja gradnje kineske ceste. U Indiji živi Dalaj-lama, što je trn u oku Pekingu koji jača odnose s Pakistanom, indijskim povijesnim suparnikom.
Južno kinesko more: Peking je, nakon što je dovoljno ojačao svoju mornaricu, definirao granicu na moru kako njemu odgovara i proglasio prostore svojim teritorijalnim morem. Tako je ušao u konflikt s brojnim zemljama s tog prostora (Filipini, Vijetnam) koje dovode u pitanja kineska akvatorijalna posezanja.
SAD: prva i druga svjetska ekonomska sila u srazu su za primat na Pacifiku. Amerika je još uvijek neprikosnovena, ali ako bi predsjednik Donald Trump pokrenuo najavljeni trgovinski rat s Kinom (najavio je i s Južnom Korejom), mogao bi se naći u ozbiljnim problemima zbog retorzije Pekinga. SAD i dalje plovi kroz arhipelag Južnoga kineskog mora koji Peking smatra svojim akvatorijem, a često im se i avioni znaju naći jedan do drugoga. Zasad, zbog dobrih vojnih veza, nije bilo konflikata.