PJONGJANG - U ovom trenutku samo su tri stvari sigurne. Prva, Sjeverna Koreja doista je detonirala neku vrstu bombe. Druga, Pyongyang (i samo on) tvrdi da je riječ o termonuklearnoj bombi. Treća, međunarodna zajednica - iako uspaničena - ozbiljno sumnja u istinitost sjevernokorejskih tvrdnji.
Naime, iako se Sjeverna Koreja hvali detonacijom termonuklearne bombe, znanstvenici i stručnjaci više vjeruju seizmičkim očitanjima. A ona pak, barem zasad, ne potvrđuju hvalisanje Pyongyanga. Zabilježeno podrhtavanje tla magnitude 5,1, koje upućuje na eksploziju jačine između šest i 15 kilotona, preslabo je za termonuklearnu bombu, pa čak i djelomično uspješnu detonaciju "čistokrvne termonuklearne bombe", a seizmička očitavanja neodoljivo podsjećaju na ona iz 2006., 2009. i 2013. - sve redom godine kada je Sjeverna Koreja testirala svoju atomsku bombu.
Za konačni, sigurni odgovor trebat će još malo pričekati. Možda čak i nekoliko tjedana. Stručnjacima je 2013. trebalo čak 55 dana da utvrde što je točno Pyongyang tada testirao.
No, kako uopće znanstvenici znaju da je Sjeverna Koreja aktivirala bombu, kakva god ona bila? Naime, od 1994. i 1996. međunarodni su lideri postigli Sporazum o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnog testiranja koji su do danas potpisale 183 zemalja. U sklopu sporazuma pokrenuta je i izgradnja globalnog sustava koji detektira znakove nuklearnih eksplozija (on je još u izgradnji). Trenutačno postoje 282 nadzorne postaje na strateškim lokacijama diljem svijeta (jednog dana trebalo bi ih biti 337). Na tim se postajama prati seizmička aktivnost, zvučni valovi u oceanu i valovi niske frekvencije koju bi eksplozija prouzročila, dok 80 postaja "njuška" zrak u potrazi za radioaktivnim česticama.
Ono što je dakle odalo Sj. Koreju bila je seizmička aktivnost, odnosno praćenje omjera specifičnih valova na temelju kojih se može utvrditi je li riječ o običnom potresu ili pak o eksploziji. Ova najnovija, utvrdili su, bila je samo mrvicu jača od one 2013.
No, s druge strane, seizmička praćenja nisu dovoljna da bi se utvrdilo o kojoj je vrsti bombe riječ - atomskoj (koja radi na principu fisije) ili pak termonuklearnoj (koja koristi fuziju i ima mnogo veću snagu). Tu će se znanstvenici pouzdati na praćenje radioaktivnih čestica i radioaktivnih plinova koji nastaju pri eksploziji. Spomenute postaje, ali i avioni SAD-a i okolnih država, pretpostavlja se, punom parom rade na njihovu detektiranju.
Stručnjaci i međunarodna zajednica, stječe se dojam, zasad smatraju da je Pyongyang zapravo detonirao neku vrstu hibrida između fisijskog i fuzijskoj oružja, dakle "nabrijanu atomsku bombu" koja bi mogla koristiti neku vrstu "fuzijskog goriva" da bi se povećao domet fisijske reakcije, ali da nije riječ o pravoj H-bombi. Dakle, najjednostavnije rečeno - bomba koja je žešća od atomske, ali ipak slabija od termonuklearne. Dakle, svi su unatoč oštrim osudama i uznemirenosti ipak skloni vjerovati da je riječ o sjevernokorejskom tradicionalnom pretjerivanju i pokazivanju moći (pogotovo zato što Kim Jong-un slavi rođendan). No, to ne umanjuje opasnost ni postojanje prijetnje. Ono čime se mnogi tješe je to da Pyongyang u svakom slučaju nema još učinkovito "prijevozno sredstvo" za svoje atomske bombe, iako radi na razvijanju interkontinentalnog balističkog projektila. Ipak, ima, i to zabrinjava, projektile manjeg dometa.
U međuvremenu, dok znanstvenici iščitavaju podatke, svijet, a pogotovo sjevernokorejski susjedi, i dalje grme. Japan se čak busa da bi, iako ne daje detalje, mogao krenuti u unilateralnu akciju protiv Pyongyanga, a Južna Koreja obećaje da će danas, u podne, nastaviti s emitiranjem poruka sa 40 zvučnika smještenih uz granicu sa Sjevernom Korejom - nešto što režim prezire iz dna duše.
U međuvremenu, New Yorker navodi četiri činjenice koje bi trebalo imati na umu bez obzira na to što je Pyongyang točno testirao. Prvo je da je riječ o poruci, drugo da je reakcija Kine bila iznimno oštra (neki tvrde zbog činjenice da joj ne treba dodatno uzburkavanje situacije u regiji i potencijalno približavanje Japana i Južne Koreje, koje se, usput rečeno, već događa); treće da će i ovaj incident mnogima poslužiti za politički nogomet i prebacivanje loptica krivnje i četvrto da je sprečavanje širenja nuklearnog oružja prije svega politički i diplomatski projekt. No, pitanje je kako će nepredvidivi i iznimno samovoljni Kim Jong-un reagirati na pozive za prekid nuklearnog programa i što će tražiti zauzvrat.
Tonči Tadić: Ako i nije H-bomba, to će biti njihov sljedeći korak
Je li Sjeverna Koreja uistinu u srijedu testirala termonuklearnu bombu, pitanje je u središtu rasprave među nuklearnim znanstvenicima i sigurnosnim stručnjacima diljem svijeta. Neke od nepoznanica u vezi s termonuklearnom bombom za Jutarnji list objasnio je dr. Tonči Tadić, nuklearni fizičar Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.
* Što je to termonuklearna, vodikova ili H-bomba?
- To je bomba kod koje se koristi fuzija izotopa vodika - deuterija i tricija za dobivanje energije koja se manifestira u eksploziji. Budući da je za fuziju nužno postići temperaturu višu od 15 milijuna stupnjeva, dakle višu od one u središtu Sunca, koristi se 'obična' nuklearna A-bomba kao upaljač, jer se pri nuklearnoj eksploziji razvija tolika temperatura.
* Kako znanstvenici u svijetu mogu registrirati eksploziju H-bombe?
- Po snazi eksplozije. 'Obične' nuklearne ili A-bombe, fisijske bombe od uranija ili plutonija, završe eksplozijom snage od 0,5 do 30 kilotona TNT, a termonuklearne ili H-bombe eksplozijama od 1 do 50 ili više megatona.
* Što vi mislite, je li ovo bila eksplozija H-bombe?
- Je li ili nije bila eksplozija H-bombe, to će ocijeniti CTBTO, tj. Organizacija za sveobuhvatnu zabranu nuklearnih pokusa, sa sjedištem u Beču. Oni raspolažu mrežom seizmografa, mrežom mjerača infrazvuka, mjeračima atmosferske radioaktivnosti itd. A na čelu CTBTO-a su ljudi iz svih velesila koje imaju H-bombe pa je odgovor uvijek nepristran. Uglavnom, CTBTO će o tome obavijestiti glavnog tajnika i Vijeće sigurnosti UN-a.
* Ako ovo nije bila H-bomba, što je moglo biti?
- Mislim da je to bio tzv. hibrid. No, i mala količina fuzijskog goriva tj. deuterija i tricija jako pojačava eksploziju 'obične' nuklearne bombe od uranija ili plutonija. Zato se danas mahom u sve plutonijeve ili uranijeve A-bombe u središte dodaje smjesa deuterija i tricija, odnosno današnje A-bombe su obično 'hibridi', za razliku od onih iz sredine prošlog stoljeća. No, ako su to učinili, znači da raspolažu proizvodnjom tricija i deuterija, pa je iduća faza eksplozija prave dvostupanjske H-bombe, s A-bombom kao upaljačem.
* Predstavlja li sad Sjeverna Koreja prijetnju svijetu?
- Predstavlja prijetnju najprije svojim susjedima: Južnoj Koreji, Japanu, Rusiji i Kini. Jedino Kina ima kakvu-takvu komunikaciju sa sjevernokorejskim režimom. No, svaki nuklearni pokus bilo s A-bombom ili s H-bombom znači slanje poruke svijetu: mi imamo bombu i od sada s nama trebate razgovarati na drugi način ili prestanite nas pritiskati jer možemo i ovako reagirati. Uostalom, nije nužno isporučiti A-bombu ili H-bombu s raketom, može se i ukrcati na brod ili podmornicu koja bi se raznijela pokraj nekog lučkog grada. Prava H-bomba opustošila bi sve u radijusu od 10 do 15 km.
(Tanja Rudež)