LUSAKA Zambijska vlada potvrdila je u srijedu da je predsjednik države Michael Sata umro u Londonu.
Sata (77), doputovao je u London kako bi se liječio od od javnosti nepoznate bolesti. Umro je u utorak navečer u bolnici Kralja Edvarda VII.
Državni tajnik u vladi Rowland Msiska pozvao je na mir u zemlji i rekao da će informacije o pogrebu biti objavljene naknadno.
Zambijska javnost bila je zabrinuta za Satino zdravlje otkako se prestao pojavljivati u javnosti u lipnju, a posebno otkako nije uspio održati planirani govor u Općoj skupštini UN-a u rujnu.
Vršitelj dužnosti predsjednika do izbora koji će se održati u roku od 90 dana bit će ministar pravosuđa i obrane Edgar Lungu, iako Zambija ima formalnog potpredsjednika države, bijelca Guyja Scotta. Međutim, njegovi su roditelji Škoti, a ustav nalaže da predsjedniku države oba roditelja moraju biti rođena u Zambiji. Afrički kontinent tako neće dobiti prvog bijelog predsjednika, makar i privremenog, od Južnoafrikanca Frederika Willema de Klerka.
Lungu je prošli tjedan u Satininoj odsutnosti vodio proslavu 50. godišnjice stjecanja neovisnosti.
Sata je zemljom vladao od 2011. godine. Rođen na sjeveru zemlje, prije političke karijere radio je u policiji, na željeznici i bio sindikalac.
Nakon stjecanja neovisnosti 1964. godine, Sata je napredovao u redovima Ujedinjene nacionalne stranke za neovisnost (UNIP) i 80-ih godina postao gradonačelnik glavnoga grada Lusake. Bio je poznat po tome što uzima stvari u svoje ruke, pa je tako znao i čistiti ulice.
Kasnije se distancirao od oca zambijske neovisnosti i prvog predsjednika Kennetha Kaunde i priklonio se Pokretu za višestranačku demokraciju (MMD) koji dolazi na vlast 1991. godine. U vladama MMD-a bio je ministar lokalne samouprave, rada i zdravstva.
Godine 2001. osnovao je Patriotsku frontu i s njom osvojio izbore 2011. Predstavljao se kao prvak borbe za prava siromašnih i nije oklijevao obrušiti se na moć koju u Zambiji imaju kineski i zapadni ulagači, iako je poslije ublažio retoriku.
Zbog oštra jezika zvali su ga Kraljem kobri. Nije se libio ukoriti svoje ministre u javnosti niti je poštedio bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha kojeg je nazvao "balavim kolonijalistom" kad je zakasnio na jedan sastanak.
Kritičari su ga optuživali da je s godinama provedenim na vlasti postajao sve autoritarniji i obrušavao se na oporbu i medije.