Iako je nekoliko europskih lidera upozoravalo da bi grčko "ne" na referendumu značilo odluku o grčkom napuštanju eurozone, grčki premijer Aleksis Cipras rekao je da odluka birača ne znači mandat protiv Europe. Kako su se jučer 60-postotnom većinom grčki birači izjasnili za odbijanje europskih prijedloga kojim se novac uvjetuje nužnim reformama, otvara se logično pitanje o mogućem razvoju događaja.
BBC izdvaja tri moguća scenarija koji u svojoj srži problematiziraju budućnost grčkih banaka i fondove za hitne slučajeve Europske središnje banke (ECB). To su 'Grexit' nakon raspada pregovora, kolaps grčkih banaka što vodi ili 'Grexitu' ili spašavanju zbog mira u eurozoni, te posljednji scenarij koji priželjkuje da vođe eurozone pristanu na revidirani sporazum.
Većina komentatora kao najigledniju mogućnost vidi izlazak Grčke iz eurozone nakon propasti pregovora. Grčki premijer Cipras rezultat referenduma pokušava prikazati kao osnaženje njegovih pregovaračkih pozicija kako bi postigao održivi sporazum, ali većina europskih dužnosnika s druge strane stola ishod referenduma vidi kao kraj priče, te nužnost brze odluke o zatvaranju grčkih banaka. Primjerice, pomoćnik njemačke kancelarke Sigmar Gabriel sinoć je rekako da je grčki premijer "srušio zadnje mostove preko kojih bi Europa i Grčka mogle doći bliže kompromisu".
Danas slijedi sastanak Upravnog vijeća ECB-a, zatim samit vođa eurozone i sastanak ministara financija eurozone u utorak. No, općenito se ne očekuju vesele vijesti.
Sudbina grčkih banaka i dalje je neizvjesna. Ciprasova vlada obećala je da će se banke otvoriti u utorak, ali teško da će ih ECB napojiti s 89 milijardi eura hitne pomoći da zadrže likvidnost, pa su im dani praktički odbrojani. Dakako, postoji mogućnost da banke ponovno otvore vrata s paralelnom valutom prije ponovnog uvođenja upokojene grčke drahme.
Suočena s prijetnjom potpune propasti grčkog gospodarstva, Europska unija mogla bi se odlučiti rekapitalizirati grčki bankarski sustav. No, u tom slučaju mogle bi se pojaviti neželjene političke posljedice u drugim zemljama eurozone, poput primjerice Španjolske, gdje vladajućoj politici prijeti oporba koja se zalaže protiv mjera štednje. Španjolski premijer Mariano Rajoy prošlog je tjedna izjavio da bi izlazak Grčke iz eurozone bio "negativna poruka da je euro članstvo reverzibilno".
Najveći grčki kreditor, fond za spas eurozone EFSF, već je zaprijetio da će zbog grčkog neplaćanja lipanjske rate duga MMF-u zatražiti povrat 130,9 milijardi eura koje duguje Grčka.
U slučaju da se europski lideri suglase i da se izbjegne propast banaka, koliko god to sada izgledalo nemoguće, kriza će biti riješena. Treba se prisjetiti da je nekoliko dana prije referenduma grčki premijer predložio okvir za sporazum i reforme na koje bio mogao pristati, što nije bilo toliko daleko od zahtjeva kreditora.
Razlika je bila u tome da je tražio treći "bailout" težak 29,1 milijardu eura. Cipras sada ima i dodatni adut u obliku izvještaja MMF-a koji je objavljen tri dana prije referenduma, a u kojem se navodi da Grčka treba značajan oprost duga, gotovo 50 milijardi eura u razdoblju od tri godine.
Kako su grčke financije uopće zapale u takvo stanje? Od 2010. grčka se vlada oslanjala na dva spašavanja od bankrota koja su pružili EU i MMF u ukupnoj vrijednosti 240 milijardi eura. Zadnju isporuku novca od međunarodnih kreditora Grčka je dobila u kolovozu 2014. i kada je sporazum istekao 30. lipnja Ciprasova vlada nije uspjela platiti ključnu otplatu MMF-u u iznosu od 1,5 milijardu eura.
MMF to tehnički smatra "kašnjeme u otplati", ali EFSF tvrdi da je to ustvari bankrot.
Grčki dug sada iznosi ukupno više od 300 milijardi eura, što je oko 180 posto grčkog BDP-a.
Građani u Grčkoj sada na bankomatima mogu podizati maksimalno 60 eura gotovine dnevno, a grčka vlada mora nekako osigurati 2,2 milijarde eura mjesečno za plaće u javnom sektoru, mirovine i socijalnu pomoć, dok istovremeno presušuju porezni prihodi zbog zatvorenih banaka.
Kako se do sada nikada nije dogodilo da jedna država članica napusti europsku monetarnu uniju, nitko doista ne zna što se može dogoditi. No, odluka ECB-a da zamrzne likvidnost grčkih banaka praktično je označila prvi korak u tom smjeru.
Šteta je već počinjena: deseci milijardi eura već su povučeni s privatnih i poslovnih računa. U slučaju forsiranog stečaja Grčka bi doživjela instantnu devaluaciju i inflaciju, a na međunarodnim bi tržištima kapitala godinama bila nepoželjna poput Argentine 2002. godine.
Turistički sektor, koji predstavlja jednu od najprihodovnijih grana grčke ekonomije, bio bi teško pogođen. Neki ekeonomisti pak smatraju da bi povratak drahmi u konačnici mogao imati blagotvoran učinak na grčko gospodarstvo, ali u kratkoročnim okvirima teško je vidjeti pozitivne strane takvog ishoda.
Jedna od najboljih potencijalnih mogućnosti je da Grčka provede "kontrolirani stečaj", pri čemu bi svi zaposleni koji primaju plaću iz državnog proračuna dobivali zadužnice, što bi funkcioniralo kao paralelna valuta.
Koliko grčka kriza može utjecati na ostatak Europske unije? MMF je upozorio da preostaju "rizici i ranjivosti", te se očekuje oštar pad svjetskih financijskih tržišta.
'Grexit' bi značio da ECB mora otpisati kao gubitak 118 milijardi eura posuđenih grčkim bankama i 20 milijardi eura potrošenih na kupovinu obveznica grčke vlade. Dakako, ECB bi se mogao dokapitalizirati pukim tiskanjem novca, no na takav potez bi se Njemačkoj digla kosa na glavi.