Kad smo krajem 31. prosinca prošle godine čekali Novu godinu, većina od nas je, sasvim prirodno, očekivala da će se u 2020. dogoditi neki napredak. Bilo na osobnom planu, bilo na profesionalnom, a možda i u nekom širem društvenom okružju.
No, dok smo se te zadnje večeri prosinca veselili nekom boljem razdoblju, na drugoj strani svijeta, u kineskom Wuhanu, počeo se širi novi koronavirus. Proći će još tjedni prije nego ostatak svijeta osvijesti da se radi o potencijalnoj opasnosti. Samo nekoliko mjeseci kasnije većina država svijeta ugazit će u „novo normalno”, u svakodnevicu restrikcija, socijalne distance i nerijetko bolnih mjera koje se su naglo uvedene u strahu od nadiruće pandemije.
Danas, kad se nalazimo na gotovo polovici godine, svima je više-manje jasno da je svijet u kojem smo živjeli lani možda i trajno ostao tek stranica u kronici 21. stoljeća, ona nakon koje dolazi do korjenitih promjena. Da će se naš život toliko promijeniti u samo nekoliko mjeseci, i to zahvaljujući virusu, sigurno nije mogla previdjeti ni Marian Salzman, iako se radi o osobi čija se predviđanja društvenih trendova za godinu koja nam tek slijedi, pažljivo čitaju.
Salzman je u PR krugovima prepoznatljivo lice, mag „odnosa s javnošću”, osoba koja je gotovo cijelo desetljeće bila na čelu kompanije Havas PR North America, dok je danas na funkciji viša potpredsjednica globalnih komunikacija Phillip Morris Internationala. U široj javnosti, barem na zapadu, često se ističe kao osoba koja je popularizirala nekad sveprisutni termin „metroseksualnost”.
Tijekom općeg zatvaranja država, koje je zbog koronavirusa iskusilo više od polovice svjetskog stanovništva, Salzman svoj posao radi iz doma u New Yorku, odakle je preko Zoom platforme s nama ukratko popričala o promjenama u svakodnevici.
Teške trenutke prolazimo zajedno
Iako nas je mantra socijalne distance fizički odvojila jedne od drugih, i pritom nas uskratila za neke vrlo bazične ljudske navike poput toga da možemo zagrliti naše najbliže, Salzman smatra da nas dugoročno ova pandemija neće međusobno učiniti „strancima”. Štoviše, ona smatra da će ljude približiti više nego li je to bio slučaj prije pandemije.
- Ako nas je ova situacija ičemu naučila, to je da kroz teške trenutke moramo proći zajedno. Moramo surađivati da prebrodimo teškoće i pritom moramo biti tu za osobe kojima je pomoć posebno potrebna. Tijekom pandemije smo vidjeli da su se ljudi snažno angažirali kako bi pomogli starijim osobama, svojim susjedima – kome god je asistencija bila potrebna. Mislim da će se to nastaviti i nakon što pandemija prođe – kaže Salzman.
Nada se, iako ne može predviđati, da će se slični trendovi dogoditi i po pitanju globalne suradnje.
- Osobnom smatram da nam treba jača Svjetska zdravstvena organizacija, da bi to u budućnosti zaista trebala biti važna, snažna institucija oko koje bismo gradili suradnju među državama u situacijama poput ove pandemije. No, mislim da u pitanju globalne suradnje također treba poći od pojedinaca. Konkretno, ljudi bi trebali više čitati vijesti i informirati se o događajima izvan vlastite zemlje. Naprosto svatko od nas mora imati širu perspektivu.
Tijekom pandemije mnogi ljudi su svoja radna mjesta „preselili” svojim domovima. Je li to stalna promjena, to jest je li to pridonijelo daljnjem zamagljivanju granice između profesionalnog i privatnog života, pitamo Salzman.
- Gledajte, ako je netko i prije ove situacije mislio da je moguće odvojiti posao od osobnog života, taj je živio u zabludi. Crta kojom bismo to odvojili ne postoji već neko vrijeme – kaže.
Rast kvalitete
Jedno od društvenih područja koje se tijekom pandemije također drastično mijenjalo je industrija zabave. Veliki koncerti mahom su se otkazali, a odlazak u kino zamijenilo je „skrolanje” kroz tv-programe i arhivu Netflixa, koji je posljednjih mjeseci bila jedna od rijetkih kompanije koja je od novonastale situacije profitirala. No, što je sa svim drugima, pitamo.
- Za početak, mislim da nas čeka više kvalitetnog sadržaja nego li je to bio slučaj do sada. Gledanost na raznim platformama raste, ali rastu i zahtjevi publike. S druge strane, smatram da će osobama proizvode sadržaj za vrlo uski krug publike, to jest onaj koji nije baš komercijalan, biti teže nego do sada – zaključuje Salzman.
Na kraju napominje kako je puno toga zapravo teško prognozirati u situaciji dok pandemija još traje i dok ne znamo kada će završiti. No, ona to ne vidi kao trajni raskid s teškim vremenima koje ćemo čim prije zaboraviti, nego kao i priliku za promjenu. Tako je i na svojoj web stranici još u travnju napisala da ćemo se u jednom trenutku vratiti u normalu. „No je li to ono što doista želimo? Hoćemo li se kao društvo vratiti hiper-kompetitivnosti ili možemo zadržati barem jedan nivo suradnje i brige za druge?” Riječ je o pitanju na koje ćemo već iduće godine morati dati neki odgovor.