Umiru od gladi, od izlječivih bolesti, prodaju ih u seksualno roblje ili ih jednostavno napuštaju na cesti… Djeca plaćaju stravičnu cijenu društvenih previranja u Venezueli.
Više od jednog na sedmero djece trenutno pati od pothranjenosti jer plaće njihovih čak zaposlenih roditelja ni izbliza ne pokrivaju sve više troškove svakodnevnog života. Uobičajene izlječive bolesti poput ospica, difterije i rotavirusa, koje su bile gotovo iskorijenjene u ovoj naftom bogatoj zemlji, sad ubijaju velik broj djece, piše Daily Mail. Sve je veći broj smrti i od upale pluća.
Očajne majke tjeraju svoje kćeri na prostituciju kako bi imale za hranu. Drugi roditelji koje je također glad dotjerala na rub očaja, napuštaju svoju djecu na ulicama i prepuštaju ih samima sebi.
Bolnica bez opreme i lijekova
- Venezuela je nekad bila najbogatija zemlja u Južnoj Americi. Pacijenti su dolazili u Caracas iz svih dijelova zemlje jer smo pružali najbolju zaštitu i njegu u regiji. Danas roditelji ne mogu ni hraniti pacijente - rekao je dr. Huniades Urbina, ravnatelj glavne dječje bolnice u glavnom gradu Venezuele. Dječja bolnica José Manuel de los Ríos opljačkana je kao i većina drugih ustanova, pa im sad nedostaje sredstva i opreme.
35-godišnja majka Liorkis Marke drži natpis kojim traži posao ili pomoć za djecu
Nemaju opremu za rendgen niti za CT. Devet od deset operacionih sala je zatvoreno, a 310 od 400 kreveta više nije u upotrebi. Bolnica si više ne može priuštiti ni lijekove za pacijente pa ako ni roditelji nemaju novaca za kupnju, pacijent će teško preživjeti.
- Venezuela je provodila nacionalni program cijepljenja protiv uobičajenih zaraznih bolesti - ospica, difterije i rotavirusa. Međutim, vlada je objavila da država više nema novaca za kupnju cjepiva i sad imamo epidemiju difterije i ospica. Djeca umiru od proljeva koji uzrokuje rotavirus što se vrlo lako može spriječiti. Neki su tako slabi da umiru od upale pluća. Međutim, pothranjenost je najveći ubojica. Oko 15% djece u Venezueli je pothranjeno i to je najveći uzrok smrtnosti kod djece - rekao je Urbina.
Napušteni, zlostavljani, prepušteni sami sebi...
Vlada nije objavila statistiku koliko je djece umrlo prošle godine, no brojke iz 2017. pokazuju da se smrtnost gotovo udvostručila u manje od deset godina, sa 16,6 na tisuću djece na 30,9 umrlih na tisuću.
No, ni tu ne završava priča o užasima koje djeca u Venezueli proživljavaju. Mala kuća u predgrađu Caracasa skriva još jednu tragediju. Radi se o sirotištu u kojem živi 27 djece koji bi inače bili na cesti. U dobi između tri i 17 godina svako dijete ima svoj tužan razlog zašto se nalazi ondje. Jedan je dječak došao s teškim ozljedama glave koje mu je nanijela majka. Mnoge djevojčice i djevojke su žrtve seksualnog zlostavljanja. Neke su sami roditelji prodavali za seks.
Djevojčica u getu u Caracasu
- Esktremno siromaštvo je glavni razlog što su ova djeca ovdje. Neka su bila seksualno zlostavljana, neka su se bavila prostitucijom, ali svi su u konačnici napušteni. Roditelji jednostavno nisu imali novaca za njih - ispričala je volonterka Carolina Santander.
Među djecom se nalazi Angelica, simpatična 11-godišnjakinja kojoj se otkrivaju jamice na obrazima kad se nasmije.
- Jako mi se sviđa ovdje. Imam nešto za pojesti čak pet puta dnevno - rekla je, no jedva je priznala da se bilo tko od njih ne može sjetiti kad su zadnji put jeli meso ili jaja. Angelicu i njezinih petero braće i sestara spasili su prošle godine iz geta na periferiji Caracasa. Umirali su od gladi, bili su prljavi i bolesni nakon što su ih majka i očuh napustili i ostavili da brinu o sebi. Zbog kopanja po kantama za smeće Angelica je bila puna parazita, a prsti su joj bili prekriveni bradavicama. Sva su djeca imala uši.
- Očuh me zlostavljao - rekla je bez puno emocija. Angelica želi postati liječnica kako bi mogla pomagati ljudima, kaže, a možda i nastavnica. Sirotište u kojem boravi, još je jedna u nizu institucija koja više ne prima financijsku potporu od države pa se financiraju isključivo kroz humanitrne udruge i donacije, a ne bi mogli funkcionirati bez volontera. Čak i liječnici ondje dolaze volonterski. Koliko će dugo tako egzistirati, ne zna se...