Završava li era serijskih ubojica? Provokativnu tezu o kraju jednog od najzloglasnijih kriminalističkih i popkulturalnih fenomena 20. stoljeća, posebno u SAD-u, postavio je The Guardian i temelji je na ozbiljnim statističkim podacima za proteklih 120 godina.
Ukratko, sve ih je manje, sve teže pronalaze žrtve, a lakše ih se i brže hvata.
Mike Aamodt, profesor sa Sveučilišta Radford u Virginiji, sastavio je najveću online bazu podataka o serijskim ubojicama još od 1900. i sam je primijetio veliki pad u njihovu broju.
Brojke ne lažu
“Naše je istraživanje, među ostalim, pokazalo kako je val serijskih ubojica na vrhuncu bio 1989. godine kada su u Sjedinjenim Američkim Državama istodobno harala 193 takva počinitelja. Do kraja stoljeća broj je pao na 107, a posljednjih godina taj se broj vrti oko 43 godišnje”, objasnio je. U zadnjih 118 godina identificirano je inače ukupno 5000 serijskih ubojica koji spadaju pod definiciju osobe koja je ubila dvoje ili više ljudi u odvojenim slučajevima.
Ideja o izumiranju serijskih ubojica ne bazira se samo na sirovim brojkama. Peter Vronsky, koji je nedavno izbacio novu knjigu o povijesti serijskih ubojstava (“Kainova djeca”, 2018.), smatra kako podaci otkrivaju da hvatamo i kažnjavamo sve manji broj takvih ubojica, a u trenutku hvatanja imaju sve manji broj žrtava.
“Ili ih je manje ili smo postali toliko dobri u njihovu otkrivanju da ih s ulica mičemo prije nego nanižu veći broj ubojstava”, zaključuje Vronsky. Dodaje kako, naravno, ne može isključiti činjenicu da se istodobno možda rađa još neotkrivena nova vrsta ubojica za koju ćemo tek doznati.
Serijska ubojstva predmet su stotina i tisuća znanstvenih radova, knjiga, filmova, studija i drugih oblika proučavanja, a mnoge od njih uzroke u padu broja serijskih ubojica pronalaze u fenomenima širim od pravosudno policijskih.
Način života jedan je od njih. Studije pokazuju kako je prije 60-ak godina postati serijskim ubojicom bilo znatno lakše, u nedostatku boljeg izraza, jer su se ljudi još privikavali na urbani suživot u velikim gradovima koji su ubojicama davale potrebnu anonimnost i priliku da operiraju u tzv. “društvu potpunih stranaca”.
Ili kako to objašnjava Aamodt - danas je teže pronaći žrtvu, a lakše ubojicu.
“Ljudi su promijenili svoje ponašanje. Sedamdesetih smo rado autostopirali, puštali djecu da sama odlaze u dućan ili da se bez nadzora igraju s prijateljima. Živjeli smo slobodnije. Vidite li čovjeka s pokvarenim motorom uz cestu na osami, nekad ste mu rado priskakali u pomoć, danas ćete dvaput razmisliti. Takva, ‘slobodna’ ponašanja danas su mnogo rjeđa i serijskim ubojicama više nije lako naći žrtvu”, govori Aamodt za Guardian.
Tehnologija spašava
Jedan od ključnih razloga ipak je napredak u načinu na koji policija provodi istrage, ali i u težini zatvorskih kazni.
Primjerice, Radfordova baza podataka dokazuje kako su oko 20 posto serijalaca recidivisti - ljudi koji ubiju, odu u zatvor, vrate se na slobodu i ponovno nekog ubiju. Dulje zatvorske kazne i ukidanje uvjetnih kazni u takvim slučajevima utječu na činjenicu da počinitelji nemaju mnogo prilike za ponavljanje zločina.
Forenzičke vještine istražitelja znatno su bolje nego prije pola stoljeća pa tako, iako je to znanstveno nemoguće dokazati, ispada da potencijalne serijske ubojice istražitelji uhićuju odmah nakon prvog ubojstva, ne nakon dva ili tri (što po definiciji čini serijskog ubojicu).
Stručnjaci, među ostalim, upozoravaju da serijski ubojice, unatoč sasvim drugačijem prikazu u romanima ili filmovima, često nisu povučeni dijabolični genijalci kojima nitko ne može stati na kraj, već često baš suprotno - neuki, “sirovi” ubojice iza čijeg modus operandija ne stoji neki veliki plan. Također, iz statistike je vidljivo da nije riječ dominantno o bijelim muškarcima, već u posljednjih 30 godina “vode” Afroamerikanci, među ostalim zato što je riječ o članovima bandi koji se ubijaju u borbama za teritorij ili oko kriminalnih djelatnosti.
Nova generacija
Umirovljena FBI agentica Mary Ellen O’Toole koja je radila na nekima od najeksponiranijih slučajeva u američkoj povijesti i koja serijske ubojice karakterno profilira uzrok padu njihova broja za Guardian pronalazi i u činjenici da živimo u eri sigurnosnih kamera i podacima koji se mogu skupljati s pametnih telefona, primjerice podataka o lokaciji, a olakšavaju posao istražiteljima.
Među ostalim, umirovljena agentica propitkuje pad broja serijskih ubojica s jednostavnom tezom: tko zna koliko ih neotkrivenih u ovom trenutku luta Amerikom ili drugim zemljama. Možda tek moramo otkriti novu vrstu serijskih ubojica.
Ovi klasični možda tek predaju baklju novoj generaciji.