Od kraljeva i careva pa sve do modernih predsjednika, Elizejska palača oduvijek je bila simbol muške dominacije u društvu i politici, često uključujući i onu seksualnu. No francusko društvo moralo je promijeniti to svoje gramzivo ponašanje, osobito nakon pojave pokreta #MeToo, koji je vrlo brzo poprimio globalne razmjere.
- Za svakog čovjeka na vlasti, u prošlosti je bilo pitanje ugleda i prestiža imati ljubavnicu. Francuski predsjednici uistinu su se ponašali kao monarsi. No danas takvo ponašanje, u sklopu kojega se žene tretiraju kao da su predmeti i trofeji od kojih se očekuje pokoravanje muškarcima, više nije poželjno i društvo ga ne prihvaća - rekao je Jean Garrigues, autor nove knjige "Une histoire érotique de l’Elysée" u kojoj piše o skandaloznoj prošlosti Elizejske palače, prenosi The Guardian.
- Erotska priča spomenute palače zapravo nam pokazuje evoluciju našega društva - dodaje ovaj povjesničar. A njegove riječi uvelike se poklapaju s novim izvješćem koje je objavljeno početkom ove godine, a daje prilično trezvenu sliku palače koja je trenutačno pod vodstvom aktualnog predsjednika Emmanuela Macrona.
Brigitte i Emmanuel Macron
- Zapravo, ovdje umiremo od dosade. Nema više lupanja, strke, sve je nekako ukočeno... Prije smo morali kucati dva ili tri puta na vrata kako bismo bili sigurni da nekoga nećemo omesti u nekom kompromitirajućem položaju - rekao je za Le Figaro neimenovani batler, koji je u predsjedničkoj palači radio 40 godina.
A upravo Garrigues u svojoj knjizi detaljno opisuje kako je palača punih 300-tinjak godina bila u središtu nekih od najnotornijih seksualnih skandala.
- To je mjesto snage i moći - komplicirano je reći čini li taj sam po sebi moćan prostor svoje stanare velikim zavodnicima ili su u pitanju muškarci koji, nakon što se dočepaju palače i ona im postane dom, počnu pokazivati snažnu želju za osvajanjem žena i dodatne moći - piše Jean Garrigues.
Tako je, primjerice, grof od Évreuxa slavnu palaču, koju je dobio u miraz od svoje dvanaestogodišnje supruge Marie-Anne Crozat, kćeri najbogatijeg čovjeka u Parizu, koristio kao poseban hotelski privatni apartman. Tek što je zdanje bilo dovršeno, grof je za vrijeme inauguracijskog bala smjestio Marie-Anne u kočiju i naredio vozaču da je odvede u njihov seoski dom, da bi u Elysée smjestio svoju ljubavnicu.
Poslije je Luj XV palaču kupio za svoju ljubavnicu, Marquise de Pompadour, koja je ondje održavala raskošne zabave na kojima je birala mlade žene za seks s kraljem. Kasnije je u palači živio bankar Nicolas Beaujon sa svojih šest ljubavnica.
Od 1848. godine Elysée je bio službeni dom francuskih predsjednika od kojih su dvojica, Charles de Gaulle i Georges Pompidou, bili vjerni - za razliku od drugih.
To se najviše odnosi na Françoisa Mitterranda, koji je na čelu Francuske bio od 1981. do 1995. godine, a svo to vrijeme u aneksu Elyséeja strogo se čuvala tajna o postojanju njegove druge obitelji, naravno, uz znanje njegove dugogodišnje i neutješne supruge Danielle.
Danielle i François Mitterrand
No to Mitterrandu nije bila jedina afera.
- Za vrijeme njegova boravka u palači svi su bili nevjerojatno slobodni. Svi su doslovce naskakali jedni na druge, a predsjednikovo ponašanje graničilo je sa seksualnim uznemiravanjem - citirao je u svojoj novoj knjizi Garrigues riječi novinarke Catherine Nay, prenosi The Guardian.
- Svojedobno je u Francuskoj postojala tradicija šutnje kojom se štitio privatni život predsjednika, baš zato je Mitterrand i mogao voditi dvostruki život, ali to danas više nije moguće. Takvom ponašanju predsjednika više se nitko ne bi divio - tvrdi Garrigues.
Srećom, aktualni predsjednik Macron i njegova supruga Brigitte nisu nimalo skandalozni.
- Osim što su se promijenili običaji i mentalitet, političari, uz svu vojsku fotografa i medija, više niti ne mogu proći ispod radara. Sjetite se samo Macronova prethodnika Françoisa Hollandea - prekinuo je s dugogodišnjom djevojkom Valérie Trierweiler baš nakon što su ga paparazzi uhvatili kako na skuteru ide u tajni posjet glumici Julie Gayet (s kojom je i danas u vezi) - kaže Garrigues.
Julie Gayet i François Hollande