S pomno stilizirane naslovnice svoje nove knjige nekadašnja prva dama i žena za koju su mnogi očekivali da će se kad-tad kandidirati u utrci za Bijelu kuću, Michelle Obama, široko se osmjehuje, nudi tipičan promotivni, “trgovački” osmijeh.
U knjizi, koja u Americi izlazi sutra, pak, uz dobro poznate stavove i momente donosi i neke od mučnijih detalja života obitelji Obama. U posljednja tri dana, otkako su počeli izlaziti prvi pasusi knjige “Becoming”, a Michelle Obama dala dva silno gledana TV intervjua, među ostalim gostovala u emisiji “Good Morning America”, javnost je doznala da kćeri par nije dobio ni brzo ni lako, nego da su se borili s neplodnošću.
Kad je Michelle naposljetku začela, dogodio joj se spontani pobačaj, koji ne samo da je teško prihvatila, nego se hrvala s osjećajem vlastite krivnje, imala je nejasan dojam da je ona sama nešto loše učinila: “Osjećala sam se izgubljeno i usamljeno. Sjedili smo svaki sa svojom boli, mislili smo da nešto s nama ne valja. A ja sam imala dojam da sam ja podbacila zato što nisam znala koliko su spontani pobačaji česti, o tome ne razgovaramo”.
Njezina rečenica možda najavljuje novu temu kojom će se američka javnost, pogotovo žene, sad više pozabaviti. Obama nije o ovome progovorila bez njoj svojstvene aktivističke note: “Smatram da je najgora stvar koju mi žene radimo jedna drugoj to da ne dijelimo istinu o našim tijelima, o tome kako ona funkcioniraju i kako ne funkcioniraju. Važno je mladim ženama objasniti i osvijestiti da se spontani pobačaji događaju”.
Umjetna oplodnja
Osim toga, piše i o tome kako su i starija, Malia, i mlađa kći Sasha naposljetku začete umjetnom oplodnjom u doba kad je Michelle bila duboko u tridesetima.
Poručila je i da se neće, koliko god mnogi to od nje očekivali, regrutirati u politiku. “Nikada nisam voljela politiku, a iskustvo koje sam imala posljednjih deset godina malo je pridonijelo da se to promijeni”.
Djevojka iz predominantno crnačkog čikaškog predgrađa, koja je dospjela do sveučilišta u Ivy League, bila je, kako kaže, “control freak”, mislila je da to što je dio manjine na Princetonu upućuje na to da mora pokazati i dokazati natprosječne rezultate.
Knjiga je podijeljena u tri dijela, naslovljena “Becoming Me”, “Becoming Us” i “Becoming More”, što na prvu zvuči kao literatura za samopomoć.
Michelle Obama naglašava važnost osoba koje su mladim ljudima osobni uzor, pogotovo u životu mladih Amerikanki koje nisu bjelkinje, u zemlji u kojoj se predominantni stavovi obilježeni rasizmom ne mijenjaju dovoljno brzo.
Radnička obitelj
Piše o uglavnom sretnom djetinjstvu. Otac je kući donosio radničku plaću, majka je odgajala nju i brata. Čak i kad se otac suočio s multiplom sklerozom, nije odustao od posla. Njoj je, piše, njegova bolest pokazala koliko je bitno planirati, u životu kontrolirati ono što možeš i do kad možeš.
Svega ima u knjizi - dijelovi djetinjstva, makar većina manje-više poznati, crtice o njezinu sazrijevanju i suočavanju sa široko rasprostranjenim rasizmom u američkom društvu, prvi je put, kaže, na vlastitu zemlju bila ponosna kad je Amerika izabrala prvog crnog predsjednika. I dojam je da joj je zaista manje bitno što je taj prvi crni predsjednik - njezin suprug.
U knjizi je i dio koji govori o njihovu braku koji je u javnosti uvijek predstavljan kao čvrst, gotovo idiličan. Obama kaže da je to iluzija, dobar brak se ne događa sam od sebe, na njemu se treba raditi. Otkriva da su svojedobno išli i na terapiju parova.
“Govorim o svojim korijenima, kako sam ja, djevojka iz južnog Chicaga, uspjela pronaći svoj glas. Nadam se da će moj put potaknuti čitatelje i pomoći im pronaći hrabrosti da postanu ono što žele”, poručila je. Pred njom je sad američka promotivna turneja knjige.
Paralelno s američkim izdanjem kojem je nakladnik Penguin Random House, novi memoari Michelle Obame već su prevedeni na tridesetak jezika.
Milijun kopija bit će donirano neprofitnoj organizaciji First Book.