Nuad, tisućljetno umijeće tajlandske masaže upisano je u četvrtak na sastanku u Bogoti na popis nematerijalne baštine UNESCO-a.
Budistički liječnici i redovnici prenijeli su Nuad iz Indije prije oko 2.500 godina. Ta se vještina dugo prenosila usmeno s učitelja na učenika u hramovima, a zatim i u obiteljima.
U XIX. stoljeću na poticaj kralja Rame III. znanstvenici su svoja teoretska saznanja ugravirali u kamenje.
Ali trebalo je pričekati osnivanje škole hrama ležećeg Bude (Wat Pot) iz Bangkoka 1962. da bi se ta tehnika postupno proširila na Zapad gdje su danas brojni saloni tajlandske masaže.
Masaža se sastoji od pritisaka palcima, laktovima, koljenima i stopalima kao i istezanja. Učenici to umijeće svladavaju u više desetaka etapa koje su savršeno poklapaju s deset energetskih linija tijela.
Terapeut sistematskim, ritmičkim pritiscima koji slijede energetske kanale po tijelu, rukama, stopalima, laktovima i težinom svog tijela stimulira različita područja.
Energetski tokovi nalaze se oko dva centimetra ispod kože i stoga je potrebno koristiti pritisak koji će biti dovoljno dubok da stimulira protok energije u njima. Taj se pritisak regulira u skladu s fizičkom kondicijom i konstitucijom.
Tajlandska masaža je postala institucija na Tajlandu koja godišnje donosi nekoliko stotina milijuna dolara prihoda.
Zadnjih desetak godina Nuad se smatra cjelovitim terapijskim tretmanom koji se provodi u više stotina bolnica tog kraljevstva.
Osim opuštajućih blagodati, brojna istraživanja su potvrdila da masaža ublažava bolove u leđima, probleme s cirkulacijom, glavobolju, nesanicu i tjeskobu.
Ugled Nuada je okaljan tijekom rata u Vijetnamu kada su deseci tisuća američkih vojnika dolazili na Tajland gdje su neki saloni nudili seksualne usluge.