Sudionici Drugog vatikanskog koncila su kasnije pričali kako je bilo jasno da se u dvorani osjećalo prisustvo Duha Svetoga što je rezultiralo tako pozitivnim zaključcima. Sa čime se mnogi ne slažu.
Očito je da je u dvorani u kojoj su glasali konzervativni zastupnici o povjerenju svojoj čelnici Theresi May bilo snažno prisustvo zdravog razuma. Sa čime se mnogi ne slažu.
Ako se nekome čini da je usporedba prejaka, vara se. U mjeri u kojoj je Drugi vatikanski koncil utjecao na budući život Katoličke crkve, u toj će mjeri izlazak iz članstva u EU utjecati na budućnost Ujedinjenog Kraljevstva. A nije isključeno da konzervativni nezadovoljnici, kao i oni nakon Koncila, otpadnu od stranke. Pa se britanska politička scena dodatno fragmentira.
Nakon što je Theresa May dobila podršku da ostane na čelu stranke, pa posljedično i vlade, treba se nadati da zdravi razum neće napustiti Westminster, zgradu britanskog parlamenta, i da će May do 21. siječnja uspjeti pribaviti dovoljan broj glasova kako bi konačno bio prihvaćen sporazum o izlasku iz EU.
Kolik je problem manjak zdravog razuma pokazuje izjava lidera pobunjenika protiv May, Jacoba Rees-Mogga, koji je nakon glasanja mirno rekao: “Prihvaćam rezultate, ali i dalje mislim da bi premijerka morala otići do kraljice i dati ostavku”. Odsustvo i temeljnog prihvaćanja posljedica rezultata tajnog glasanja.
Ministar financija Philip Hammond je trasirao put za dalje: “Sad je vrijeme usredotočiti se na budućnost. Premijerkin sporazum znači da će biti poštovani rezultati referenduma, a istodobno očuvana radna mjesta i povjerenje poslovne zajednice”.
Problemi nisu nestali. Neki iz tabora Rees-Mogga najavljuju da će zajedno s laburistima pokrenuti pitanje povjerenja vladi. No, tu im prijeti još spektakularniji poraz jer mnogi od onih koji su glasali protiv May na čelu stranke ne kane glasati protiv konzervativne vlade. A to je odbila i sjevernoirska unionistička stranka (DUP) koja podržava manjinsku vladu Therese May.
S ove se pozicije može ocijeniti da gospođi May, koja je pokazala uistinu ozbiljnu političku izdržljivost i odlučnost da obavi posao do kraja (zato treba u politici što više žena), vjerojatno više neće prijetiti prijevremeni izbori. Niti drugi referendum: za to je potreban zakon, a ona je rekla da ga neće predložiti. Ako ne bude novih iznenađenja, May mora pronaći neki mehanizam (politički, pravni ili retorički) kojim će uvjeriti zastupnike da zaštitni mehanizam na granici Republike i Sjeverne Irske neće biti aktiviran, ali i da Ujedinjeno Kraljevstvo ne može jednostrano donositi odluke o njegovom aktiviranju i ukidanju. Da je za to potreban dogovor s EU. I da nije oportuno produljivati rok za provedbu Članka 50 Lisabonskog sporazuma te da Ujedinjeno Kraljevstvo izađe iz članstva EU 29. ožujka iduće godine.
Neće joj biti bitno lakše nakon ovog glasanja. Stranka je snažno podijeljena, pobunjenici su ranjeni pa stoga još opasniji. I 117 glasova za opoziv je puno. Ali, May je odmah nakon glasanja rekla kako će slušati i njihov glas i tako se i u svojoj pobjedi pokazala velikom. I najavila ujedinjavanje zemlje pri čemu će prvi korak biti stranka. Jedan od ozbiljnijih problema sada je što će s laburistima teško postići ikakav dogovor jer ondje zdravog razuma ima i manje nego među konzervativcima.