Donald Trump svjetskoj je javnosti bio poznat i prije ulaska u visoku politiku, ponajprije kao poduzetnik, ali i pripadnik glamurozne scene slavnih i uspješnih.
Čim je najavio ulazak u visoku politiku, naglasio je da će se boriti protiv političkih struktura i elita - baš one ekipe s kojom se redovno susretao i fotografirao po domjencima i zabavama godinama prije toga. Druga najava, još iz predsjedničke pretkampanje, koja je obilježila cijeli mandat, bila je "America First" - kako će se boriti uvijek i isključivo za američke interese. Upravo u skladu s tim bio je i središnji slogan predsjedničke kampanje Donalda Trumpa 2016. godine - "Make America Great Again".
Kad je Predsjednik Trump dobio izbore, posvetio se ostvarivanju najavljenih politika na međunarodnoj sceni. Nije prošao nijedan svjetski događaj na najvišoj razini na kojem predsjednik Trump nije naglasio koji su interesi Sjedinjenih Američkih Država. Nešto što čine i inače predstavnici država na međunarodnim skupovima i što su prije njega činili i svi drugi predsjednici SAD. No, Trump je to činio medijski atraktivnije, vidljivije, teatralnije, pa je ostavljao dojam da govori nešto potpuno drugo, nešto što nisu bile i politike drugih američkih predsjednika.
Kada govorimo o utjecaju Predsjednika Trumpa na svjetsku politiku, prvenstveno se osvrćemo na izazove multilateralizma, te na s tim povezano i dodatno narušavanje transatlantskih odnosa, fokusiranje američke politike na odnos s Kinom te davanje potpunog prioriteta poslovnim interesima, kao i na zanemarivanje kršenja vladavine prava, ljudskih prava i demokratskih vrijednosti na međunarodnoj sceni. Uz to, stil komunikacije predsjednika Trumpa zasigurno ostavlja dubok trag i na međunarodnoj sceni te već danas možemo vidjeti cio niz čelnika država koje se naziva Trumpom ove ili one svjetske regije.
Pitanje multilateralizma u kojem se traže kompromisi, barem s ključnim saveznicima, nije bio idealni koncept za Trumpa, koji je smatrao da se američki interesi mogu uspješnije zaštititi bilateralnim sporazumima. Jedan od doslovno prvih međunarodnih poteza predsjednika Trumpa bilo je povlačenje SAD iz Trans-Pacific Partnershipa (TPP), trgovinskog ugovora s azijskim zemljama. Odmah nakon tog SAD se povukao i iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, ali i iz nekih ključnih tijela Ujedinjenih naroda. Tim potezima predsjednik Trump je pokazao što konkretno misli o pitanjima održivog razvoja, klimatskih promjena, ljudskih prava i vladavine prava, ali i o odnosu snaga i moći u svjetskoj politici.
Javno višekratno upozoravanje čelnika europskih država da moraju više odvajati za obranu predsjednika Trumpa nije učinilo najomiljenijim sugovornikom. Države Europe su najkasnije s dolaskom Trumpa na vlast postale svjesne da se moraju samostalno pobrinuti za svoje obrambene kapacitete te da se ne mogu u potpunosti osloniti na SAD kao svojeg ključnog vojnog, gospodarskog i političkog partnera. Pitanje odnosa s Kinom definitivno obilježava (prvi) Trumpov mandat. Kina se našla u središtu zbivanja. Uvođenje gospodarskih mjera i protumjera između SAD i Kine, kao i američko fokusiranje na neke kineske koncerne kao što su Huawei i TikTok zacijelo nisu doprinijeli kvalitetnim političkim odnosima između dvije političke i gospodarske globalne sile. No, treba naglasiti da bi se taj odnos vjerojatno zakomplicirao pod bilo kojim drugim predsjednikom SAD jer Kina je sila koja traži svoje mjesto pod globalnim suncem. Ključno pitanje koje se nameće za kraj - bi li do spomenutih promjena u svjetskoj politici došlo i mimo predsjednika Trumpa? Zasigurno bi jer su one postale neizbježne. Prethodne predsjedničke administracije već su radile na nekim od tih promjena, samo puno tiše i najčešće ne pod svjetlima reflektora. Predsjednik Trump je promjene u svjetskoj politici samo dodatno ubrzao i učinio ih vidljivijim, prije svega zbog načina kojim upravlja procesima.