Ako Turska zaista kupi ruski raketni sustav S-400, neće im biti dozvoljeno da uz taj sustav koriste vojnu tehnologiju država članica NATO pakta, a taj bi posao mogao ugroziti i planiranu tursku nabavku stotinjak američkih višenamjenskih borbenih zrakoplova pete generacije F-35A, piše Valerie Insinna za portal Defense News pozivajući se na izjavu dužnosnice Zračnih snaga SAD-a s kojom je razgovarala na Dubai Air Showu.
Kako je 12. studenog pisao Reuters, prema navodima ruskog ministarstva obrane Turska je s Rusijom navodno zaključila ugovor u nabavi zasad nepoznatog broja naprednog S-400 sustava, koji primarno služi kao obrana od neprijateljskih borbenih zrakoplova. Turski ministar obrane Nurettin Canikli pak je rekao da su dali ponudu za sustav(e) i da sada tek treba "riješiti detalje" prije nego posao bude dogovoren.
Ako je posao zaista ugovoren i S-400 sustavi počnu stizati u Tursku, to bi moglo drastično ugroziti suradnju ove države članice NATO-a s ostatkom pakta - naime, ostale članice s velikim nepovjerenjem gledaju na autoritarnu vladavinu Erdogana koji se sve više približava Rusiji, a udaljava od zapadnih saveznika.
Dužnosnica Zračnih snaga SAD-a Heidi Grant za Defense News nije decidirano rekla kakva će biti reakcija SAD-a ako Turci kupe S-400 sustave:
- Kao veliki saveznik u NATO paktu još nismo diskutirali o daljnjim koracima. No, morat ćemo se pozabaviti o načinu buduće suradnje ako zaista kupe te raketne sustave. Sada vam mogu reći da naša politika ne dopušta interoperabilnost naše tehnologije sa S-400 sustavom.
I dok Turska ne bi bila jedini američki saveznik koji se odlučio na nabavu S-400 sustava (nedavno je načelni dogovor o kupnji s Rusijom postigla i Saudijska Arabija), situaciju dodatno komplicira činjenica da bi američki Lockheed Martin Turskoj sljedeće godine trebao isporučiti prvih 6 borbenih zrakoplova F-35A, od ukupno sto naručenih.
Naime, analitičari i stručnjaci za sigurnost (s pravom) smatraju da bi činjenica da Turska istovremeno koristi S-400 i F-35A mogla ugroziti sigurnost cijelog programa F-35 JSF jer bi podaci koje će skupiti sustav za protuzračnu obranu završiti u Rusiji i pomoći njihovim vojnim snagama da otkriju slabosti F-35 JSF-a. A tih u F-35 JSF, na čiji je razvoj i proizvodnju dosad utrošeno najmanje 400 milijardi dolara, i dalje ima sudeći po brojnim izvještajima i kritikama programa objavljenih samo ove godine. Budući da je znatno smanjena radarska vidljivost ("stealth") jedna od ključnih obilježja ovog modernog zrakoplova, curenje informacija o tim tehnologijama bila bi katastrofa za cijeli program koji se oslanja na to da je F-35 vrlo teško uočljiv na radarima neprijateljskih borbenih zrakoplova i sustava protuzračne obrane
- Ovo je ozbiljna briga ne samo za SAD, zato što moramo štititi svoju tehnologiju borbenih aviona pete generacije, nego i za sve naše partnere i saveznike koji su već kupili F35 - rekla je Grant koja tijekom puta u Dubaiju nije razgovarala s dužnosnicima iz Turske.
U svakom slučaju, njezini komentari su u liniji onoga što je rekao čelnik NATO-va vojnog odbora, general Petr Pavel. On je u listopadu izjavio da Turska slobodna, suverena država koja ima pravo donijeti vlastite odluke o nabavi vojne tehnologije, ali će svejedno snositi posljedice ako kupe S-400.
S-400 raketni sustav na paradi za Dan pobjede
S-400 sustav smatra se jednim od najboljih sustava protuzračne obrane na svijetu. Jedna bitnica raspolaže s četiri projektila različitih dometa, od 9M96E projektila kratkog dometa od 40 km, do 40N6 projektila dugog dometa od 400 kilometara. Trenutno ga koriste Rusija (koja je dvije bitnice postavila i u Siriju) i Bjelorusija, dok je nekoliko svjetskih država (Kina, Saudijska Arabija, Indija, Turska i Alžir) ili izrazilo namjeru za kupnjom ili već potpisalo ugovor o kupnji.
Što Amerikanci zapravo mogu napraviti ako Turska zaista kupi S-400? Prilikom svakog izvoza oružja u strane države, druga strana mora sklopiti ugovor sa SAD-om da će osigurati da ne dođe do "kompromitiranja osjetljivih informacija o tehnologiji".
- To može značiti provjeru kako se tehnologija koristi, tko je sve u bazi gdje se tehnologija koristi i da li druge države imaju pristup našoj modernoj tehnologiji - objasnila je Grant.
No, u slučaju F-35 JSF programa postoji i mali problem. Naime, on je od starta zamišljen kao projekt koji se provodi u partnerstvu s nekoliko država saveznica SAD-a, koje će kasnije koristi avion ili industrijske benefite koje nosi. Turska je u projekt uključena na više razina, od ulaganja novca koji je korišten u razvoju (iako je riječ o zaista minornom iznosu u usporedbi sa stotinama milijarda koje je uložio SAD), do toga da žele kupiti 100 aviona pa do činjenice da je tvrtka Turkish Aerospace Industries radila na centralnom dijelu spremnika za gorivo svakog F-35.
Tri F-35 Lightning II zrakoplova u letu
No, turski industrijski doprinos lako se može premjestiti u bilo koju drugu državu ako ih SAD odluči izbaciti iz programa, napominju vojni analitičari.
- Veći problem je tjeranje snažne ekonomske i vojne sile iz NATO pakta u nešto drugo što nije u skladu s interesima Zapada. To je vrlo velik problem, a nitko ne zna kako se postaviti prema njemu - rekli su analitičari za Defense News.
Inače, svim varijantama F-35 JSF predstoji još usavršavanja i nadogradnje s najmodernijim sustavima razvijen za zrakoplov, a koliko su zapravo uspješni vidjet će se tijekom njihove službe u zračnim snagama cijelog niza država. U svakom slučaju, nema sumnje da je riječ o vrlo modernoj platformi pete generacije koja ima "stealth" osobine, mogućnost hiper-brzog dijeljenja podataka s drugim platformama, moderni AESA radar, vrlo naprednu avioniku i sasvim solidne manevarske sposobnosti kad se uzme u obzir činjenica da motor Pratt & Whitney F135 (koji jamči 191 kN potiska nakon naknadnog sagorijevanja) nema mogućnost vektorskog usmjeravanja potiska.
Što se narudžbi tiče F-35 zasad itekako dobro stoji, puno bolje od svih ruskih borbenih aviona, na primjer. Samo zračne snage SAD-a planiraju kupiti 1763 modela F-35A, kojeg su još naručili ili će naručiti i Australija, Japan, Južna Koreja, Izrael, Danska, Italija, Nizozemska, Norveška i kako je gore spomenuto - Turska.
Štoviše, neke od tih država su prve modele već i dobile, a Izrael i Japan k tome planiraju svoje varijante F-35A modela opremiti dodatnom/drugačijom tehnologijom u odnosu na američku varijantu (izraelski F-35 Adir je prema nekim špekulacijama već sudjelovao u borbenim operacijama u Siriji, iako to nije potvrđeno). Nadalje, više od stotinu F-35B modela će uzeti Ujedinjeno Kraljevstvo (Američki marinci ih planiraju kupiti 340), dok će nekoliko stotina F-35C prema sadašnjem stanju služiti samo u sklopu američke mornarice i marinaca.
Jedan F-35A trenutno košta oko 95 milijuna dolara, ali Lockheed Martin tvrdi da će ta cijena pasti na 85 milijuna dolara po komadu sljedeće godine.