NOVI SPORAZUM

U 48 SATI SVE SE OKRENULO NAGLAVAČKE Promjene su već započele, Trump Aziju 'prepustio' Kini, a u njezin zagrljaj bacio i neke američke saveznike

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 24.01.2017. u 12:34

Mariana Bozo / Toru Hanai / Reuters

Malcom Turnbull, Xi Jinping i Shinzo Abe

U jednom od prvih poteza otkako je ušao u Bijelu kuću, Donald Trump jučer je potpisao predsjedničku uredbu kojom SAD povlači iz sudjelovanja u Trans-Pacifičkom sporazumu (TPP). Iako je prvenstveno bilo riječ o simboličkom činu, budući da ugovor gotovo sigurno ne bi prošao na glasanju u američkom Kongresu, Trump je uredbom jasno naznačio novi smjer prve sile svijeta, koja će se u ekonomskim pitanjima odsada oslanjati na izolacionističku i protekcionističku politiku nasuprot smjeru koji su propagirale prethodne administracije, od Clintonove nadalje.

No, što je zapravo TPP? Riječ je o ugovoru koji je u veljači prošle godine potpisalo 12 država s obala Tihog oceana (Pacifika), a koje zajedno imaju 800 milijuna stanovnika i čine oko 40 posto svjetske ekonomije (Bez SAD-a taj postotak pada na oko 25 posto, ili četvrtinu svjetske ekonomije). Cilj ovog ugovora bio je ojačati gospodarsku suradnju između država potpisnica, tako da se ukinu razne tarife i potakne trgovina koja bi potom potaknula gospodarski rast. U biti se radi o ugovoru koji je bio prvi korak prema jedinstvenom tržištu, sličnom onom na području Europske unije, kako su to lijepo saželi na BBC-u.

Valja naglasiti i da je tijekom Obaminog mandata TPP ponuđen američkim saveznicima kao jedinstvena prilika za oživotvorenje globalne trgovinske inicijative koja bi onemogućila Kinu, gospodarsku velesilu čija je važnost sve više rasla, da diktira globalne uvjete.

Proponenti TPP-a isticali su da će on potaknuti gospodarski rast, poboljšati suradnju između država članica i uvesti nove standarde u područjima intelektualnog vlasništva, radničkih prava i zaštite okoliša. S druge strane, oponenti su naglašavali da je riječ o ugovoru koji zapravo favorizira velike kompanije nauštrb suvereniteta država te su istaknuli, ne bez razloga, da se radnička prava u nekim državama potpisnicama nimalo neće poboljšati.

Da bi TPP stupio na snagu, do 2018. godine trebalo ga je ratificirati barem šest država potpisnica koje zajedno imaju minimalno 85 posto BDP-a svih potpisnica, što znači da je bez SAD-a nemoguć. Uostalom, američka ratifikacija se zbog velikog otpora zastupnika u Kongresu u samom početku činila kao teška zadaća, a nakon dolaska Trumpa sve iluzije o stupanju na snagu TPP-a su nestale.

No, to ne znači da će se ideja o uskoj ekonomskoj suradni ostalih država članica potpuno napustiti. Među njima su Japan (ujedno jedina država koja je i ratificirala TPP), Malezija, Vijetnam, Singapur, Brunej, Australija, Novi Zeland, Kanada, Meksiko, Peru i Čile, a čelnici neki od tih država već jučer su izrazili nadu da se TPP u nekom krnjem obliku može spasiti.

Australski premijer Malcolm Turnbull je nedugo nakon Trumpove uredbe objavio da je o budućnosti TPP-a već razgovarao s premijerima Japana, Singapura i Novog Zelanda i istaknuo kako vjeruje da sporazum može preživjeti i bez SAD-a.

 - Povlačenje Sjedinjenih Država iz TPP-a je velik gubitak, to nema sumnje. Ali mi nećemo samo tako napustiti naše obećanje u vezi radnih mjesta u Australiji  - rekao je Turnbull novinarima, a piše Japan Today. 

Osim bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame, najveći zagovornik TPP-a bio je (i ostao) japanski premijer Shinzo Abe koji se u proteklim mjesecima nekoliko puta susreo s Trumpom u nadi da će promijeniti njegov negativni stav prema sporazumu. Štoviše, Abe želi i ponovni sastanak s novim predsjednikom SAD-a kako bi mu objasnio važnost TPP-a, iako se to čini kao jalov posao.

I dok Abe još pokušava spasiti originalni sporazum, u Maleziji su okrenuti prema budućnosti:

 - Dvanaest država je potpisalo TPP, a jedna sada želi izaći. Ostalih 11 može nastaviti tako da promijeni neke klauzule ugovora. Postoji mnogo mogućnosti s kojima 11 država može nastaviti dalje - rekao je malezijski ministar za trgovinu Ong Ka Chuan.

Jedna od tih mogućnosti je ulazak Kine umjesto SAD-a, što je potvrdio i australski premijer Turnbull. Bio to vrlo ironičan zaokret, budući da je jedna od namjera originalnog TPP-a bila da se na Pacifiku napravi neki balans rastućoj kineskoj ekonomiji, koja bi prema sadašnjim procjenama do 2030. godine trebala prestići SAD kao prva gospodarska sila svijeta. Službeni Peking zasad se o toj mogućnosti još nije izjasnio, ali su državni mediji natuknuli da je Kina otvorena prema "transparentnim regionalnim ekonomskim dogovorima".

Konkretno, riječ je o Regionalnom sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu (RCEP), oko kojeg su pregovori pokrenuti 2012. godine, a koje obuhvaća deset jugoistočnih azijskih zemalja članica ASEAN-a, kao i Kinu, Indiju, Japan, Južnu Koreju, Australiju i Novi Zeland. RCEP je nešto što predstavlja svojevrsnu alternativu TPP-u, uključuje sedam od dosadašnjih 12 članica TPP-a, no ne i SAD, a obuhvaćao bi više od tri milijarde stanovnika. Kako se općenito smatra, manje je ambiciozan kada su u pitanju zapošljavanje i zaštita okoliša, pisao je AFP.

Usprkos RCEP-u, australski premijer Turnbull se nada, jednako kao i Abe, da ipak postoji mogućnost da SAD promijeni svoju poziciju.

 - Morate biti svjesni da Trumpov državni tajnik, Rex Tillerson, već dugo i glasno podupire TPP, kao i republikanci u Kongresu. Moguće je da se američka politika prema ovom sporazumu promijeni s vremenom, kao što je to bio slučaj i s nekim drugim trgovinskim sporazumima - rekao je Turnbull.

Novozelandski premijer Bill English također smatra da bi Trump mogao promijeniti stav, pogotovo zato što im nije u interesu da dodatno izgube svoj utjecaj u svijetu na račun Kine.

 - Da me pitate danas, mislim da su male šanse da se TPP ostvari u zadovoljavajućem obliku. No, ne želimo otpisati tu mogućnost, u istoj mjeri kao što se ne želimo odreći napretka po pitanju slobodne trgovine, s TPP-om ili bez njega - rekao je novinarima u Wellingtonu premijer English, a piše Japan Today.

Sa SAD-om ili bez njih, nema sumnje da su mnoge države itekako zainteresirane za neki oblik ugovora koji bi ukinuo tarife i otvorio tržišta, u čemu vide priliku za stvaranje stabilne zone ekonomskog rasta. Kako će to ostvariti, vidjet će se u narednim mjesecima.   


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo