U Beogradu se predano radi na osnivanju muzeja posvećenog vođi četničkog pokreta i ratnom zločincu Draži Mihailoviću.
Pokretač inicijative đeneralov je unuk Vojislav Mihailović i grupa njegovih istomišljenika, deklariranih štovatelja “ravnogorske tradicije”. Oni smatraju sramotnom činjenicu da sedam desetljeća nakon smrti prve srpske brade nisu rasvijetljene ni okolnosti smaknuća ni Dražino posljednje počivalište, pa dug otadžbine prema slavnoj ličnosti planiraju premostiti muzejom. Ideja je da se na jednom mjestu skupe generalovi osobni artefakti, dokumenti i literatura posvećena njegovoj borbi. Lokacija muzejskog postava još nije službeno definirana, pišu beogradske Večernje novosti, ali će najvjerojatnije biti smješten u kući u kojoj je Mihailović s obitelji živio prije rata: u Bregalničkoj 24 u Beogradu.
On je tridesetih godina prošlog stoljeća tu kuću kupio na kredit, da bi je poslije rata na temelju presude za suradnju s okupatorom konfiscirale komunističke vlasti. Draža Mihailović službeno je rehabilitiran odlukom beogradskog Višeg suda iz 2015. godine, što osnivanje muzeja posvećenog njegovu liku i djelu čini legitimnim i posve logičnim završetkom revizijskog procesa srpske i četničke povijesti. Djeca u školama već odavno uče da je Srbija imala dva antifašistička pokreta, a posebnim su zakonom izjednačena i prava nekadašnjih četnika i partizana.
Za turiste
Vojislav Mihailović najavio je osnivanje zaklade koja bi prikupljala novac za održavanje Dražina muzeja. U nadzornom odboru institucije sjedit će akademici, profesori, pisci i vladike. Akademik Matija Bećković, poznati ideolog velikosrpstva i autor zloguke poeme “Ćeraćemo se još!”, već se nominirao za jednu od stožernih funkcija. On u inicijativi vidi priliku za završetak višedesetljetnog sukoba između srpskih partizana i četnika, i to po uzoru na američki Muzej građanskog rata u kojemu su ravnopravno zastupljeni i Sjever i Jug.
Dražin unuk Vojislav uvjeren je da će ustanova, osim Srbima, biti jako zanimljiva stranim turistima koji su također bili izloženi klevetničkim interpretacijama lika njegova djeda. Građu su, tvrdi, tek počeli prikupljati, a već se boje da neće imati dovoljno mjesta za deponiranje svih izložaka: od stotina knjiga o komandantu i otadžbinskoj kraljevskoj vojsci, preko tisuća fotografija, do video i audiozapisa sa suđenja.
Obitelj iz Čačka nedavno im je donirala pisaći stroj koji je Draža Mihailović navodno koristio u svom štabu; tu je i njegova srebrna tabakera s posvetom bivšeg češkog premijera Beneša te osobne đeneralove stvari, poput ručnog sata, dvogleda, kompasa, fotoaparata, nalivpera, četiri para glasovitih okruglih naočala, muštikle, pištolja, peroreza i kožne torbice. U postavu se možda nađe i davno opjevana dunja što je jadna istrulila u fioci dok je dragi klao kod Draže u vojsci…
Formiranje Dražina muzeja, svojevrsnog pandana Kući cvijeća na Dedinju, zagovaraju divizije srpskih povjesničara, a prešutno ga podupiru i institucije Vučićeve Srbije. Inicijativa je, ipak, potaknula strasne društvene rasprave: predsjednik SUBNOR-a Dušan Čukić Dražu Mihailovića naziva osuđenim ratnim zločincem kojega se odrekao i kralj Petar te kojega ni stotinu muzeja i zakona ne može rehabilitirati pred poviješću.
Druga strana
Mladi beogradski novinar i pisac Tomislav Marković u svom je osvrtu kustosima Dražina muzeja iznio nekoliko prijedloga. Nezaobilazni dio postava ustanove, po njemu, trebala bi biti i kolijevka jednogodišnjeg Ljubomira Pantića, kojega su četnici Prvog bataljuna posavske brigade Avalskog korpusa Jugoslavenske vojske u otadžbini zaklali u prosincu 1943. u Vraniću sa 67 drugih mještana, uglavnom žena i djece. Među nezaobilazne artefakte u Dražinu slavu, navodi Marković, trebalo bi uvrstiti i kame kojima su poklani brojni civili i borci protiv fašizma, zajedno s Mihailovićevim citatom “Prema komunističkim simpatizerima biti nemilosrdan”.
U đeneralovu muzeju, prema njegovu mišljenju, treba izložiti i čekić popa Milorada Vukojičića Mace koji je koljački nadimak dobio po omiljenom oruđu za ubijanje, a kojega je Srpska pravoslavna crkva proglasila za sveca. Dražin bi se muzej moralo ukrasiti i fotografijom Ivana Gorana Kovačića, najvećega hrvatskog pjesnika srpskih stradanja pod ustašama, kojega su Dražini četnici zaklali kod Foče, kao i nebrojenim dokazima masovnih četničkih pokolja u Sandžaku i Istočnoj Bosni, gdje su ubili barem tisuću muslimanske djece do četiri godine.
Uz brojne planove etnički čiste “velike Srbije”, novom muzeju nedostajat će i eksponati koji povezuju daleku prošlost sa sadašnjicom, a to je najbolje učiniti izlaganjem slika Ratka Mladića, Radovana Karadžića, Slobodana Miloševića i ostalih modernih nastavljača Dražina projekta - predlaže inicijativnom odboru muzeja beogradski novinar.