STOCKHOLM - Špijuni, laži i rasizam vladaju Ikeom, opisuje se u novoj knjizi koja je šokirala Švedsku. Autor Johan Stenebo, koji je u toj kompaniji radio više od 30 godina, u svojoj “Sanningen om Ikea”, odnosno “Istina o Ikei” opisuje kako se Ikea vodi poput nekadašnje istočnonjemačke tajne policije Stasi, da su na svakom koraku špijuni i da na menadžerske položaje stranci mogu zaboraviti jer su oni rezervirani isključivo za Šveđane.
Poput teflonske tave
Švedska Ikea do sada je imala nepoljuljan pozitivan imidž, a priča o njezinom vlasniku Ingvaru Kampradu koji ju je osnovao daleke 1943. godine i od tada navodno sjedi na istoj stolici, iako je u međuvremenu postao milijarder, obišla je svijet.
Ugledni američki magazin Newsweek opisao je Ikeu kao “prototip teflonske tave” - jer se “niti jedna optužba ne lijepi za njih”.
No, nova knjiga otkriva “mračnu” stranu upravljanja tim najpopularnijim lancem dućana za namještaj. Osnivač Ikee Kamprad jedan je od najbogatijih ljudi na svijetu. Ali smatra ga se običnim čovjekom, koji živi vrlo skromno. On je poput svog namještaja, jednostavan, pošten i - pomalo drven. Anegdote koje održavaju taj imidž već su legendarne.
Šveđanin još ima 30 godina staru sofu “Klipan” u svojoj dnevnoj sobi, zajedno s još nekim legendarnim komadima Ikeinog namještaja poput regala za knjige “Billy”.
Njegov stari ‘Klipan’
Te priče ne opisuju samo Kampradovu skromnost, nego prikazuju i kako dugo traju komadi Ikeinog namještaja. Stenebo u knjizi progovara o “mračnoj strani Ikee”.
On je u njoj počeo raditi prije više od 30 godina kao pomoćnik u skladištu u gradiću Kaltenkirchen, sjeverno od njemačkog Hamburga. Karijera mu je krenula uzlaznom putanjom i završio je kao jedan od direktora Ikee i radio čak i kao osobni Kampradov pomoćnik.
Stenebo je napustio kompaniju prije devet mjeseci nakon razmirica s Upravom.
Tada je napisao knjigu i to je prvi put u povijesti Ikee da ju je netko od direktora ocrnio u javnosti. Jasno je da je knjiga neka vrsta osvete - Stenebo pere prljavo rublje u 14 poglavlja.
No on tvrdi kako je knjiga zapravo bila moralno pitanje za njega. Kaže kako je morao iznijeti činjenice i progovoriti “zbog svog morala”.
Mreža laži
- Nisam više mogao raditi u toj kompaniji, ali također više nisam mogao niti šutjeti - rekao je Stenebo u razgovoru za Spiegel. Knjigu je inače posvetio svojoj majci Christini i zahvalio joj što ga je naučila “vrijednosti čiste savjesti”.
U njoj navodi kako su uobičajene predodžbe o Ikei i Kampradu potpuno krive. Zapravo je cijela kompanija, navodi autor, čvrsto isprepletena mreža dobro sakrivenih, proračunatih laži.
- Uzmite primjerice tu anegodotu o stolici ili njegovoj sofi “Klipan”. Te je pričice smislio sam Kamprad i proširio ih preko medija - piše Stenebo. Obrušio se i Kampradove sinove Mathiasa i Petera. Starijeg Petera, koji će jednoga dana naslijediti oca, opisuje kao “nesposobnog rasista”.
- Ako se bilo tko usudi kritizirati Petera zbog njegovog šovinističkog ponašanja, patrijarh Ingvar odmah ga ušutka - navodi Johan. Optužuje i kako u Upravi direktora postoji i nepisano pravilo - odanost Ingvaru do smrti.
- Zbog toga su kritike prema Kampradu i Ikei rijetko procurile u javnost. Primijetili ste da Ingvar rijetko daje intervjue. Kad se to i dogodi, sam bira novinara koji će napisati točno ono što on želi. Pomno stvara svoj imidž skromnog čovjeka s dirljivim pričicama o tome kako je imao problema s alkoholom - navodi Stenebo. Dodaje kako u stvari pomno nadzire svaki pedalj svoje kompanije, a špijuni u njoj mogli su ga navodno kontaktirati u svako doba u njegovom domu u Švicarskoj putem telefona i faksa. Želi znati i najmanju posjedinost.
Od “agenata” se očekivalo da redovito izvještavaju Kamprada o atmosferi u kompaniji i prenose sve tračeve koje čuju. Stenebo nadalje tvrdi kako su se na katu gdje sjede direktori stranci redovito ogovarali i nazivalo ih se “crnčugama”.
- Nisu imali nikakve šanse za unapređenjem unutar kompanije i to zbog Kampradove rastuće paranoje. Usprkos tome što je Ikea najveća svjetska kompanija za proizvodnju namještaja, vode je isključivo ljudi koji dolaze iz gradića Älmhultauu švedskoj regiji Smaland - mjesta gdje je Ingvar odrastao. Važnost rodoslovlja i mjesto rođenja u Ikei je itekako važno - isključiv je Stenebo. Uz to Ikea navodno nije nimalo prijateljski raspoložena prema okolišu. Iako želi biti primjer ekotvrtke, također želi i osiguranu redovitu opskrbu drvetom.
- Tajna Ikeinih niskih cijena je u jeftinim sirovinama, a većina namještaja je od drveta. Ikea ga većim dijelom nabavlja u Kini. Ali čak niti u Kini ne možete ga legalno nabaviti po cijeni po kojoj smo ga mi kupovali - tvrdi Johan. Kaže i kako se perje gusaka koje završi u jastucima “Gosa” i poplunima “Mysa” čupa sa živih gusaka. Sve sagove iz serije “Barnslig” navodno rade djeca u Pakistanu.
Projekt UNICEF-a
- Ikea naravno vješto koristi sponzorstva za razne dječje organizacije kako bi učinkovito obranila svoj imidž - kaže Stenebo.
I stvarno, početkom studenog petu godinu za redom, pokrenuta je dobrotvorna blagdanska akcija. Ikea će donirati jedan euro od svake prodane plišane igračke UNICEF-u za projekt “Škole Afrike” za obrazovanje u Burkini Faso, Maliju, Nigeru, Etiopiji, Južnoj Africi i Madagaskaru.
- Ikea sa svojim golemim resursima može koristiti kojeg god dobavljača poželi. Ali umjesto da koriste najboljeg, koriste naravno najjeftinijeg. Dobrotvorne geste su jeftinije od čiste savjesti - rekao je Johan. Naravno, imaju i tu prednost da ih se može navesti kao poreznu olakšicu
Povrijeđen ponos?
No pitanje je i zašto se Stenebo na pisanje knjige odlučio nakon što je se posvađao u Ikei? Je li uistinu Ikea toliko različita od ostalih kompanija koje vodi jedan čovjek? Autor kaže da mu je postalo nemoguće raditi s Peterom Kampradom, koji nema sluha za žene, strance i okoliš.
Odjel za odnose s javnošću iz Ikee objavio je kako je Stenebova knjiga samo “stajalište privatne osobe” te su odbili komentirati detalje. Nije se naravno oglasio niti sam Kamprad.
No Stenebova izjava kako iskreno voli svog bivšeg šefa i divi mu se kao “poslovnom geniju”, te kako je siguran da mu je njegova knjiga kraj uzglavlja ukazuje da je bijes vjerojatno izazvan povrijeđenim ponosom čovjeka koji je možda želio zauzeti mjesto Petera Kamprada koje mu ipak nije pripalo.
Predvodnici ‘Crna knjiga’ i ‘No logo’
Knjige o razotkrivanju poslovne politike i odnosa prema radnicima u korporacijama sve su popularnije proteklih godina pa je “Istina o Ikei” vjerojatno samo jedna u nizu. Najviše zanimanja do sada je izazvala “Crna knjiga” o poslovanju jednog od najpoznatijih diskontnih lanaca Lidl. Knjiga je u Njemačkoj izazvala veliki interes javnosti i natjerala vlasnika, jednog od najbogatijih Nijemaca, Dietera Schwarza da se javno brani od niza optužbi i dopusti osnivanje sindikata. Među najšokantnijim detaljima iz knjige o kršenju elementarnih radničkih prava su tvrdnje radnika da za vrijeme radnog vremena ne smiju odlaziti na WC, pri čemu radnice koje imaju mjesečnicu moraju nositi crvenu traku oko ruke. Naomi Klein, kanadska spisateljica i istraživačica, svoj je istraživački rad objavila u knjizi “No logo”. Knjigu je posvetila borbi protiv konzumerizma i podle prakse globalizacije multinacionalnih kompanija. Ona se u knjizi obrušila na najpoznatije svjetske korporacije koje troše milijarde eura na skupe reklame, a istodobno koriste jeftinu radnu snagu bez ikakvih prava te nerijetko i dječji rad. ( Gordana Galović)
Ikea u Hrvatskoj otvara dva trgovačka centra
Tržište regije jedan je od prioriteta u planovima širenja Ikee, švedskog proizvođača namještaja.
Prema dosadašnjim najavama, Ikea će u Hrvatskoj otvoriti dva trgovačka centra, tri u Srbiji i jedan u Sloveniji, a ukupna ulaganja premašit će milijardu eura. Prvi centar trebala bi dobiti Hrvatska, i to tijekom 2011. godine u Rugvici nedaleko od Zagreba, pokraj naplatnih kućica Ivanja Reka. Šveđani planiraju investirati oko 300 milijuna eura u centar, a od tog iznosa oko 50 milijuna eura u Ikeu koja će se prostirati na 30.000 četvornih metara. Ikea je nedavno otvorila i novi prodajni centar u blizini Trsta, u mjestu Villesse, u kojem se očekuju i kupci iz Hrvatske.
Procjenjuje se da će Ikea u vrlo kratkom roku preuzeti oko 25 posto hrvatskog tržišta, a već u prvoj godini trgovački centar bi mogao privući oko dva milijuna kupaca. Za razliku od kupaca koji željno iščekuju Ikein dolazak u Hrvatsku, pojedine tvrtke iz drvne i industrije namještaja strahuju od velikog pada prometa i otkaza. Prema crnim procjenama, bez posla bi moglo ostati i do 10.000 radnika iz te branše.
- Takve spekulacije nisu utemeljene. U niti jednoj zemlji nije se dogodilo da su proizvodne tvrtke zbog Ikeina dolaska izgubile posao i dijelile otkaze. Upravo suprotno, u zemljama u koje ulazimo povećavamo domaću proizvodnju - rekao je bivši Ikein generalni direktor Anders Dahlvig u nedavnom razgovoru za Jutarnji list.