NAPULJ - Duž ulica koje od napuljskog aerodroma Capodichino vode do centra grada neprekidan je vijenac smeća, uglavnom u plastičnim vrećama, ali i rasutoga. Kontejneri su puni, iz njih se smeće prelijeva, zaposjeda parkirališna mjesta kojih u Napulju nikada dosta, automobilski kotači se u njemu gnijezde i razdiru vreće, a građani se više ni ne trude nabacivati na prepun kontejner, nego ostavljaju vrećice na fingiranoj „ničijoj zemlji“ između ruba pločnika i ruba asfalta – a smeće, slušajući Newtona, rasipa se i na kolovoz i na nogostup.
Gore, na povelikim božićnim drvcima, nakit i svjetiljke – dolje vreće sa smećem. Turisti oduševljeni fotografiraju. Ne moraju za takve žanr snimke u opasne favele Rija ili u slumove Lagosa – evo ih ovdje, kao predjelo posjetu Kraljevskoj palači ili sve ruševnijim ruševinama Pompeja.
Na Silvestrovo je na ulice Napulja izišla vojska, baš kao i tjedan ranije. Spremna na sve, otporna na izazove, opremljena je bijelim maskama na licima – dok civili među tim smećem hodaju nepokrivenih nosova i usta.
Vojska je na Silvestrovo skupila oko 1500 tona smeća – upravo onoliko koliko Napulj svakog dana proizvede. Ostatak je ostao gdje je bio. Država je ta smrdljiva brdašca dala politi tekućinom koja bi morala spriječiti gorenje, a građani su upozoreni da paze kako im ne bi petarde ili rakete zapalile smeće pod prozorima. Sve uzalud – u novogodišnjoj noći gorjelo je u ulici Salvatorea Rose, na domak Arheološkom muzeju s njegovim neprocjenjivim blagom, na još desetak mjesta u strogom povijesnom središtu Napulja, kod Trga Plebiscita, u Gramscijevoj ulici, jednako tako u dvjema ulicama Fuorigrotte, najpučkije periferije.
Već je 18 godina da Napulj i Kampanija ne uspijevaju riješiti svoje smeće.
Premijer Berlusconi je sadašnji mandat počeo 2008 sjednicama vlade u Napulju posvećenima smeću, dvaput nakon toga obećao je da će sve biti riješeno u nekoliko dana – ali ban badava.
Preveliki i u dobrom dijelu kriminalni interesi sprečavaju da se taj problem riješi. Nema političke volje, eto zašto nema ni dovoljno diferenciranog odlaganja, ni dovoljno odlagališta, ni dovoljno spalionica. Otkako su s ulica otjerane mafijaške tvrtke, smetlari kao da su u „bijelom štrajku“: očekuju da im sada netko drugi dâ „narukvice“ koje su kapale dok su objektivno služili camorri.
I tako sedma proizvodna sila svijeta, članica G6, moćna protiv imigranata, nesalomljiva protiv azilanata, kleca pred smećem i mafijom iza njega.