Mladi danas dobiju ospice kad čuju priču: “Samo sjedite uz te kompjutore i igrice, a u naše doba mi smo trčali vani, na svježem zraku”. Neki od njih, bezobrazni kakva djeca već jesu, odgovaraju: “Pa se zato danas ne znate služiti računalima”.
Da, pitanje odgoja je jedno od najtežih - vjerojatno su zato i stručnjaci iz te profesije izuzetno slabo plaćeni - i svaka se generacija roditelja i odgajatelja trudi nešto promijeniti, da bi na kraju zaključili kako su ti “mladi naprosto grozni, a u naše vrijeme...”
Razvoj ideja
U traženju modela odgoja koji bi iza sebe ostavio što manje negativnoga njemački su stručnjaci izradili sustav “vrtića bez igračaka”. Na prvi pogled ta ideja djeluje gotovo nehumano jer kako ostaviti djecu bez igračaka, što li će raditi... “Bez igračaka djeca imaju vremena razviti vlastite ideje i igre, bit će povezanija međusobno pa će bolje razviti psihološke kompetencije”, kaže Elisabeth Seifert, voditeljica neprofitnog projekta Aktion Jugendschutz iz Münchena. Oni su još 1990-ih godina pokrenuli ideju vrtića bez igračaka, jasno - ne cijelo vrijeme, već periodično djeca tri mjeseca nemaju u sobi nikakve igračke. Njihovi im odgojitelji tada ne osmišljavaju igre, nego samo paze na njih i pomažu im da razviju sami svoje igre.
Riječ psihologa
Seifert je za The Atlantic izjavila kako su istraživanja otkrila da djeca iz njihovih vrtića razvijaju međusobno razumijevanje, empatiju, razmišljaju kreativno i kritički te su sposobna rješavati probleme i prevladavati pogreške. No, posebno je interesantno da je cijeli projekt pokrenut nakon jednog istraživanja koje je pokazalo da razvijanje ovisnosti u životu ima svoje korijene u djetinjstvu - vezivanje za omiljenu igračku temeljna je vrsta ovisnosti. Mreža vrtića u međuvremenu se proširila Njemačkom, a zatim Austrijom i Švicarskom. Pravila nisu čvrsto zadana pa se razdoblje bez igračaka može skratiti ili učiniti učestalijim ili, pak, provoditi samo jedan dan u tjednu. U Aktion Jugendschutzu tvrde da je prilagodljivost djeci jedna od ključnih odlika programa.
Jasno, bilo je i vrlo ozbiljnih napada iz psiholoških krugova koji su tvrdili da je nehumano djeci ne davati igračke te da je riječ o vrsti zlostavljanja. No, roditelji su zadovoljni, a interes za model raste.