Petogodišnji dječak i njegova 50-godišnja baka prve su žrtve ebole u Ugandi otkad je u kolovozu prošle godine u Demokratskoj Republici Kongo buknula epidemija te smrtonosne zarazne bolesti. Dječak i njegova baka prve su žrtve izvan DR Konga gdje je dosad zabilježeno 2100 slučajeva ebole, a 1411 ljudi je umrlo.
Savjetodavna skupina Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) odlučila je da zasad neće proglasiti međunarodnu zdravstvenu krizu zbog izbijanja ebole u Kongu i Ugandi jer za to nisu ispunjeni kriteriji. No, neovisna skupina pozvala je susjedne "rizične" zemlje da poboljšaju svoju spremnost otkrivanja i upravljanja slučajevima širenja virusa "kako je to učinila Uganda".
Ugandske zdravstvene vlasti zabilježile su još najmanje šest slučajeva za koje se sumnja da se radi o eboli, a u okrugu Kasese na zapadu zemlje, gdje su zabilježeni slučajevi pojave smrtonosnog virusa, zabranjena su javna okupljanja. U trenutku nastanka ovoga teksta stigle su vijesti iz Kenije da se sumnja na prvi slučaj ebole u toj zemlji, a svoju zabrinutost izražava i Tanzanija koja s Ugandom ima dugu granicu.
Što je ebola?
Riječ je o zaraznoj tropskoj bolesti čiji je uzročnik istoimeni virus. Postoji šest sojeva virusa ebole, od kojih je najsmrtonosniji zair koji se prvi put pojavio 1976. godine. Tijekom epidemije smrtnost se kreće oko 60 posto, ali može narasti i do 90 posto. Rani simptomi bolesti su slični gripi, a uključuju slabost, bol u mišićima, glavobolju, visoku temperaturu i kašalj. Kod nekih se pacijenata pojavljuju i osip, štucanje, bolovi u prsima, otežano disanje i gutanje, a oči postaju crvene. Kako se bolest razvija, javljaju se povraćanje, proljev, unutarnje i vanjsko krvarenje, zatajenje bubrega i jetre te naposljetku smrt.
Kad se bolest prvi put pojavila?
Ebola se pojavila krajem kolovoza 1976. godine u katoličkoj misiji Yambuku duboko u tropskoj šumi, oko 1000 kilometara sjeverno od Kinshase, glavnog grada Demokratske Republike Kongo (tadašnji Zair).
Prvi slučajevi oboljenja zabilježeni su u selu na obali rijeke Ebola: svi oboljeli iznenada su dobili visoku temperaturu, glavobolju, povraćali su, imali proljev, patili od jakih bolova u mišićima i obilno krvarili da bi im naposljetku otkazali svi organi. Smrtnost je bila visoka - od 318 slučajeva zaraze, 280 završilo je fatalnim ishodom. U maloj bolnici, koju su vodile flamanske časne sestre, ubrzo je preminulo 11 od 17 članova medicinskog osoblja.
Riskirajući vlastiti život, belgijski liječnik i znanstvenik dr. Piter Piot hrabro se s kolegama uputio u Yambuku. Ubrzo su otkrili da su ključ širenja zaraze bile loše sterilizirane igle u bolnici te bliski kontakti zdravih osobama s umrlima tijekom pripremanja pokopa. Piot i njegovi kolege napravili su karantenu, a mikrobiološka analiza pokazala je kako je uzročnik ubojite zaraze novi virus. Nazvali su ga ebola.
Što je izvor virusa ebole?
Podrijetlo virusa nije do kraja poznato, ali su najvjerojatniji prirodni rezervat voćni šišmiši. Dosad su svi slučajevi ebole potekli iz kontakata s krvlju, organima ili drugim tjelesnim tekućinama zaraženih čimpanza, gorila, voćnih šišmiša, šumskih antilopa i drugih vrsta. Bolest se ne širi zrakom, nego direktnim kontaktom s tjelesnim tekućinama bolesne osobe, poput krvi, sline, fekalija i sperme.
Razdoblje inkubacije traje od dva do 21 dana. U tom razdoblju, ako je pacijent zaražen, ali nema simptome bolesti, nema izlučivanja virusa i ti su pacijenti nisko zarazni. Najvećem riziku od zaraze izloženi su članovi obitelji oboljelih, osobe koje su bile u kontaktu s tijelima umrlih te osobe koje ih njeguju, uključujući i zdravstvene djelatnike koji ne nose zaštitnu odjeću i opremu.
Tako je tijekom epidemije ebole u Zapadnoj Africi bolest odnijela živote nekoliko stotina liječnika i ostalog medicinskog osoblja.
Kako se ebola suzbija i liječi?
Najučinkovitije mjere suzbijanja bolesti su one preventivne, s ciljem da se spriječi daljnji prijenos s osobe na osobu. To uključuje izolaciju zaraženih i oboljelih, upotrebu zaštitnih odijela i opreme, pranje i dezinfekciju ruku, propisno rukovanje tijelima umrlih te održavanje aseptičnog okoliša u prostorijama u kojima se provodi skrb o oboljelima. Zasad ne postoji specifični liječnički tretman za ebolu.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, eksperimentalno cjepivo protiv ebole pokazalo je visoku razinu zaštite u velikom kliničkom pokusu u Gvineji 2015. godine. Cjepivo rVSV-ZEBOV tada je iskušano na 11.841 osobi. Među 5837 ljudi koji su primili cjepivo nisu zabilježeni slučajevi ebole deset ili više dana nakon cijepljenja. Za usporedbu, zabilježena su 23 slučaja zaraze među onima koji nisu primili cjepivo. Cjepivo rVSV-ZEBOV koristi se u aktualnoj epidemiji ebole u DR Kongo.
Je li ebola ograničena samo na Afriku?
Sve do 2014. godine slučajevi zaraze ebolom bili su ograničeni samo na Afriku. No, te su godine zabilježeni i prvi slučajevi bolesti u Europi i SAD-u te se potvrdilo da su virusi "najveći profiteri globalizacije". Epidemija ebole u Zapadnoj Africi 2014. godine najveća je dosad, a službeno je okončana u ožujku 2016. tragičnom bilancom - 11.000 mrtvih od ukupno 28.000 zaraženih. Čak 22.000 djece u pogođenim zemljama Gvineji, Sijera Leoneu i Liberiji ostalo je bez jednog ili oba roditelja.
Ta je epidemija bila tako ubojita iz nekoliko razloga. Prvo, sve prijašnje epidemije, primjerice u Kongu, Sudanu i Ugandi, dogodile su se u vrlo izoliranim dijelovima tih zemalja, vrlo blizu prašuma i vrlo daleko od urbanih centara. Epidemija 2014. godine počela je u jugoistočnoj Gvineji, na granici s Liberijom i Sijera Leoneom, gdje je mnogo cesta te gust prekogranični promet u kojem sudjeluje mnogo ljudi.
Žarište epidemije bilo je blizu urbanih centara pa je kontakt s čovjeka na čovjeka stoga bio znatno povećan u odnosu na prijašnje epidemije koje su zabilježene u izoliranim selima čiji stanovnici nisu bili previše mobilni. Drugo, u pogođenim zemljama, od kojih su Sijera Leone i Liberija bile izmučene krvavim ratovima, javnozdravstvene službe su skromne ili ne postoje pa su uvjeti za izbijanje ebole ili bilo koje zarazne bolesti bili dramatično veći nego drugdje.
Treće, ni Svjetska zdravstvena organizacija nije u prvo vrijeme adekvatno reagirala, nego je podcijenila opasnost od širenja bolesti.
Epidemija u Demokratskoj Republici Kongo
Epidemija je počela u kolovozu prošle godine kada je umrlo 17 ljudi. To je deveta epidemija u DR Kongu od otkrića virusa ebole u toj zemlji 1976. godine. DR Kongo je zemlja rastrgana kaosom i sukobima u kojima je od 1996. godine stradalo 5,4 milijuna ljudi. Mnogi liječnici i članovi nevladinih organizacija koji su na terenu upozoravaju kako bi epidemija u toj zemlji mogla izmaknuti kontroli.
- Epidemija je u zaista zastrašujućoj fazi i ne pokazuje znakove slabljenja. Demokratska Republika Kongo ne bi se s tim trebala nositi sama. Možemo očekivati i trebamo se pripremiti za nove slučajeve u Kongu i susjednim zemljama - upozorio je na BBC-ju Jeremy Farrar, direktor humanitarne organizacije Wellcome Trust.