Tek je početak ožujka, ali je onečišćenje zraka u Milanu već premašilo preporučenu razinu za cijelu godinu, a dolina rijeke Po pliva u smogu.
"Patim se cijelu zimu", kaže 45-godišnji Fabio Cigognini iz Milana opisujući simptome nalik astmi koji ga muče tijekom hladnih mjeseci.
"Udišemo otrov"
Lokacija najvećeg grada sjeverne Italije i Padske doline, nasuprot planinama, daleko od mora i "pročišćujućih" morskih povjetaraca, uvijek je u klimatskom smislu bila mana.
No, sada je razina onečišćenja dosegla alarmantnu razinu i mjesne se vlasti koriste raznim metodama da gradu i dolini pomognu da diše.
"Padska dolina klimatski i geografski vrlo je 'nesretno' smještena", kaže znanstvenik Damiano Disimine. "Vjetar rijetko puše i duge su i česte klimatske inverzije. Što znači da zrak 'stoji' i hladniji je u dolini nego na planini".
"Na europskoj ljestvici naša razina onečišćenja usporediva je jedno s južnopoljskom regijom Šleskom, gdje industrija ugljena izaziva zastrašujuće razmjere zagađenja", kazao je Disimine.
Akcijski plan
U Lombardiji je grijanje na ugljen i loživo ulje zabranjeno prije 20 godina. U toj prostranoj ravnici, od Apenina do Alpa, "četvrtinu zagađenja uzrukuje promet, 45 posto grijanje u kućanstvima, a ostalo su industrijske i poljoprivredne emisije", rekao je lombardski ministar okoliša Raffaele Cattaneo.
Regija proizvodi golemu količinu životinjskog otpada, velikog doprinositelja zagađenju. U Lombardiji je smješteno više od 40 posto talijanske proizvodnje mlijeka i više od pola svinjogojskih farmi.
Lombardski akcijski plan usmjeren je prema ta tri čimbenika.
Promet vozilima ograničen je u nekim područjima, posebno ako razina lebdećih čestica premaši preporučenu razinu četiri dana zaredom. Isto vrijedi za grijanje u domovima i uredima. Svi koji se odluče na 'zeleniju' varijantu svojih toplinskih sustava mogu dobiti financijsku pomoć regionalne vlade.
Postoje mjere i za poljoprivredu, jer kemijska reakcija između amonijaka iz gnojiva i dušikova oksida iz dizelskih vozila čini tri četvrtine lebdećih čestica, rekao je Cattaneo.
Svaki drugi ima automobil
Premda je određeni napredak ostvaren, situacija je i dalje alarmantna, posebno zbog razine dušikova oksida, za što su najveći krivci automobili.
U Milanu je 51,8 automobil na sto stanovnika, u usporedbi s primjerice 36 u Parizu, Londonu ili Berlinu.
Odgovor na taj problem leži u javnome prijevozu, bicikliranju ili 'car sharingu'. U Milanu stoga naplaćuju ulazak automobila u centar grada.
"U posljednjih deset godina udvostručio se broj građana koji na posao odlaze vlakom", kaže Cattaneo, koji bi problem radije rješavao mrkvom, a ne batinom, odnosno poticajima, a ne zabranama.
Klimatski i geografski hendikep trebao bi biti poticaj da na zaštiti okoliša radimo bolje i više, smatra Disimine.
Lombardija je zadala cilj da do 2025. bude ispod europskiih ograničenja onečišćenja.