U 89. godini života , punih 33 godine nakon što je postala udovica najmoćnijeg čovjeka s ovih prostora Josipa Broza Tita, otišla je i nekadašnja kraljica komunističke Jugoslavije Jovanka Broz.
Titova udovica preminula je danas u 11.45 u beogradskom Urgentnom centru, gdje su se liječnici danima borili za njezin život nakon što je bez svijesti primljena u bolnicu u uznapredovalom stadiju karcinoma kojeg nije liječila.
Upravo je ona svojom pojavom i tragičnim životom najbolja personifikacija te nesretne zemlje koja je nestala u vihoru krvavog rata. Mlada, jedra partizanka nakon blistave ratne pobjede i zauzimanja vlasti postaje suprugom već tada karizmatičnog partizanskog vođe i "najvećeg sina naših naroda i narodnosti" gotovo 30 godina starijeg. Ideološki idealna bračna kombinacija za državu koju je on osmislio, on Hrvat ona Srpkinja.
Vjenčali su se u Iloku 1952. uz kumove Aleksandra Rankovića (on je navodno podmetnuo Jovanku Titu, a po drugoj priči Stevo Krajačić, šef hrvatske Udbe, postarao se da baš Jovanka zapne srednjovječnom maršalu za oko), moćnog šefa Titove tajne policije, te legendarnog ratnog generala pobjedničke vojske Ivana Gošnjaka.
Priča o Jovanki Budisavljević, prvoj dami među drugaricama i prvoj udovici Jugoslavije, fascinatna je, gotovo hollywoodska. Pepeljuga komunizma: od ličkog “čobančeta” i partizanske bolničarke do kraljice iz bajke kojoj je svijet bio pod nogama, da bi se kasnije “pokondirila” te pala u političkim spletkama kojima nije bila dorasla da bi u starosti završila kao tragična ličnost i paćenica. No, u svim tim ulogama ona je bila na visini pa tako i u ovoj zadnjoj.
Ljepuškasta Ličanka iz zabačenog sela Pećani zabljesnula je velikim sjajem kao zavidni ukras velikom državniku. No, navikla na život na viskoj nozi ali htjela je još, i to ju je koštalo. Od 28 godina braka, u zadnjih 14 godina u tajnosti se čak 59 puta o njoj raspravljalo na najvišim saveznim i partijskim Projekt koji je osmislio Tito bio mu je ipak prevažan i od zanosne supruge, koja vrlo brzo od miljenice postaje omražena i u Zagrebu i u Beogradu pa je malo tko žalio kad je pala negdje par godina prije Titove smrti 1980 godine.
Nije čak ni jednom bila kod njega dok se liječio u Ljubljani. Na sahranu su je jedva pustili, tek na inzistiranje njegovih sinova. I tada počinje njena kalvarija, jedna otužna priča o zadnjem simbolu zajedničke države, koja je kako i "priliči" bila nevoljena - izolirana, odbačena, zabranjena, napuštena, zatvorena u zlatnom dvorcu na Dedinju, koji je polako propadao, siromašio i urušavao se.
Umrla je izjedana iluzijama, kako kažu svjedoci, zapuštena, izgladnjela, danima se nije prala, a umrla je od bolesti koju nije liječila. Nije imao tko to vidjeti, niti ju bedinati. Završila je, kažu svjedoci, jadno - nije se ni prala tko zna koliko, a nekada su engleska kraljica i iranska carica izgledale pred njom - obično. Nesretan završetak kraljice zemlje koja je odavno nestala.
