Liječnik Predrag Lalević, kirurg i anesteziolog koji je 4. svibnja 1980. godine isključio aparate predsjedniku SFRJ Josipu Broz Titu preminuo je u Beogradu u 92. godini, objavili su srpski mediji.
Dr. Lalević je 16 godina bio Titov osobni liječnik i pratio ga je na 106 putovanja u inozemstvu te provodio zadnje dane Titova života uz njegov krevet u klinici u Ljubljani.
Josip Broz je posljednjih 68 dana proveo na aparatima, a hranu i lijekove je dobivao infuzijom.
Doktor Lalević je bio osnivač prvog samostalnog Odsjeka za anesteziologiju pri bolnici „Dr. Dragiša Mišović", kao i prve jugoslavenske škole anestezije, kojom su se do tada uglavnom bavili medicinske sestre i tehničari.
Lalević se kao mladi lječnik usavršavao u čuvenoj američkoj klinici Mayo, kao i na Sveučilištu u Kopenhagenu.
Titovu smrt je doživio kao poraz, kako je ispričao u jednom intervjuu za Blic, "onako kao što svaki lječnik doživi smrt pacijenta, ma kako on bezizgledno bolovao, usprkos nadljudskim naporima, koje sam s ostalim kolegama uložio brinući o predsjedniku, vrlo često po dvadeset jedan sat dnevno, dakle uz jedva tri sata sna."
Osim trovanja hranom u Egiptu 1964. i Titove upale pluća godinu dana potom u Bugarskoj, 16-godišnja briga dr. Lalevića o Titovom zdravlju protekla je bez teškoća. "Ipak, posljednja četiri mjeseca života i njegovo liječenje u Ljubljani debelo su naplatili višegodišnju privilegiju udobnih putovanja. Svakodnevno uz njega kad je radni dan trajao 16, a povremeno i 40 sati, za mene koji sam se mučio s hipofunkcijom štitne žlijezde, bilo je uistinu iscrpljujuće. Trebalo mi je šest mjeseci da se potpuno oporavim nakon predsjednikove smrti", ispričao je.
Tito je 25 godina bolovao od dijabetesa, kazao je Lalević i prisjetio se što je liječnicima uoči amputacije Titove noge kazao Stane Dolanc: "Mi znamo da je situacija teška, znamo da može umrijeti prije nego što počne amputacija, ali ja vam garantiram da znate da nema čovjeka koji će uprijeti prst u vas."
U jednom intervjuu za Blic opisao je trenutak Titove smrti: "Kada je preminuo bili smo okupljeni svi lječnici, sve sestre koje su ga njegovale. Stajali smo mirno u tišini, deset do petnaest minuta. EKG je pokazivao već ravnu liniju, respirator je i dalje radio... Srce je definitivno prestalo raditi. Pogledao sam profesora Brecelja, on mi je samo klimnuo glavom i ja sam isključio aparate. Ostali smo još pet-deset minuta u potpunoj tišini i otišli pisati izvještaj."