RASTROŠNI SUPERJUMBO

USPON I PAD NAJVEĆEG PUTNIČKOG AVIONA NA SVIJETU Njegov razvoj koštao je 25 milijardi eura, putnici ga vole, ali otpočetka je bio osuđen na propast

Die Fluggesellschaft Lufthansa lässt ihre Piloten das Landen des neuen Airbus 380 in der Nähe des Flughafens Karlsruhe/Baden-Baden testen / 20100531 [Ein Airbus A380 der Fluggesellschaft Lufthansa fliegt am Montag (31.05.10) bei Rheinmuenster im Rahmen eines Landetrainings fuer Piloten den Flughafen Karlsruhe/Baden-Baden an. Am 6. Juni wird die deutsche Fussballnationalmannschaft an Bord des A380 nach Suedafrika fliegen, davor absolvieren Lufthansa-Piloten aber noch zahlreiche Trainingseinheiten, um die Fluglizenz fuer diesen Flugzeugtyp zu erwerben.] #+# Pilots from Lufthansa test the new Airbus 380 in the near of airport Karlsruhe/Baden-Baden / 20100531, Image: 71495343, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, DDP
Profimedia, DDP

Lufthansin Airbus A380

 

Kad je prvi prototip Airbusa A380 poletio s piste Airbusova postrojenja u Touluseu 2005. godine, tvrtka i njezini inženjeri proslavili su prvi uspjeh ambicioznog projekta koji je trebao stubokom promijeniti krajolik putničkog zračnog prometa. Jučer, ni 15 godina poslije, Airbus je odlučio prekinuti proizvodnju i odustati od zrakoplova koji se pokazao potpuno neprikladnim za današnje potrebe.

Kad je Airbus počeo planirati najambiciozniji projekt u svojoj povijesti, zračni je promet izgledao znatno drukčije. Zrakoplovne tvrtke operirale su prema modelu “hub and spoke” (čvorišta i žbica) - međunarodni i interkontinentalni letovi odvijali su se između najvećih čvorišta, u velikim zrakoplovima poput jumbo jeta - Boeinga 747. Ako je tko htio, primjerice, letjeti iz Washingtona u London, prvo bi letio u New York lokalnim letom pa se ukrcao na jumbo jet.

Na dva kata

Kako Boeing nije imao konkurenciju, Airbus se odvažio na projekt “superjumbo jeta” većeg od 747 koji bi ponudio manje troškove po putniku.

Razvoj novog zrakoplova “ultravelikog kapaciteta” (UHCA) počeo je sredinom 1988. Cilj je bio preuzeti sve elemente koji su jumbo jet pretvorili u ikonu modernog zrakoplovstva, i učiniti ih većima i boljima. Airbus je 1990. naručio prijedloge nacrta zrakoplova od četiri dizajnerska tima - španjolskog, francuskog, britanskog i njemačkog - koji su Upravi predstavljeni dvije godine poslije.

Već sljedeće godine Airbus je ponudio Boeingu da zajednički krenu u proizvodnju, no analitičari američke tvrtke strahovali su se da takav proizvod nikad neće uspjeti isplatiti troškove razvoja procijenjene na oko 15 milijardi dolara. Airbus je s razvojem nastavio samostalno, pa se dizajn usavršavao 90-ih godina s ciljem stvaranja aviona u kojem bi troškovi bili 15-20 posto niži po putniku od troškova Boeinga 747-400. Dizajneri su postigli konsenzus o obliku trupa - s dva kata i dva prolaza između sjedala.

Proizvodnja prototipa službeno je započela 2000., nakon što su dobili 50 narudžbi. Prvi je poletio pet godina poslije, a prvi je komercijalni model isporučen kupcima 2007. - tvrtki Singapore Airlines.

Zrakoplov su naručile i druge vodeće tvrtke - Korean Air, Lufthansa, Qantas, British Airways, Air France, Malaysia Airlines, Thai Airlines, Qatar Airways, Asiana Airlines, China Southern i Etihad, no najvjerniji kupac bio je Emirates, koji je odgovoran za više od polovice svih zaprimljenih narudžbi - 163 od ukupno 313.

 

Luksuz u zraku

Airbus A380 najveći je putnički avion na svijetu, koji je putnicima nudio i opciju prestižnog luksuza. Brojne verzije koje su ponuđene avioprijevoznicima imale su od 525 sjedala u konfiguraciji s tri razreda do 853 sjedala u konfiguraciji u kojoj je cijeli zrakoplov ekonomski razred.

Qatar, Emirates i drugi nudili su i luksuzne posebnosti na svojim letovima - od teretane, barova, dućana, salona za ljepotu, soba za sastanke, restorana i apartmana s king size-krevetima do privatnih kupaonica. A380 nudio je sve - od masovnog prijevoza za putnike koji broje svaku kunu do najluksuznijeg prijevoza za direktore megakorporacija i kraljevske obitelji.

Svi koji su letjeli u A380, čak i u ekonomskoj klasi, ističu da je riječ o najugodnijem iskustvu - a na to je Airbus posebno ciljao. Cijeli se avion drži pod većim tlakom nego što je uobičajeno, čak i na krstarećoj visini. U usporedbi s Boeingom 747-400, A380 ima 50 posto manje buke u kabini, veće prozore, veće pretince za ručnu prtljagu, 60 centimetara više prostora iznad glave, a čak i sjedala u ekonomskom razredu su četiri centimetra šira.

Zbog njegove su se veličine morali prilagođavati i aerodromi i piste. Uvedena je 80-metarska “kutija” za pristanak zrakoplova. Morala se mijenjati i pomicati signalizacija na sletnim i uzletnim stazama kako je A380 ne bi rušio krilima. Za prihvat jedinog superjumbo jeta na svijetu aerodromi su morali nabavljati vozila i dizalice koje mogu dosegnuti gornji kat zrakoplova. Izrađivale su se posebne procedure za prihvat do 800 putnika odjednom.

Sve u vezi s A380 bilo je najveće, najkvalitetnije i najbolje - a to je odražavala i cijena od oko 2,9 milijardi kuna po komadu - dovoljno za jedan i pol Pelješki most. Cijena cjelokupnog razvoja zrakoplova procjenjuje se na oko 185 milijardi kuna - oko trećinu više od planiranih troškova hrvatskog državnog proračuna u ovoj godini.

A380 bio je i veliki politički projekt - ideja o proizvodnji na lokacijama diljem Europe nije bila samo ekonomska nego je trebala predstavljati ujedinjenu Europu. Airbusov “Nebeski div” trebao je biti ogledni primjerak onog najboljeg što Europa može proizvesti.

 

No projekt je praktički bio osuđen na propast i prije nego što su prvi nacrti bili gotovi. Te 1988., kad je Airbus započeo razmatranje UHCL-zrakoplova, američka Savezna uprava za civilno zrakoplovstvo odlučila je da su i zrakoplovi sa samo dva motora dovoljno sigurni za prekooceanske letove i počela dijeliti certifikate.

Rast cijena goriva, koji je presudio i Concordeu, promijenio je modele rada zrakoplovnih kompanija, pa je glavna karakteristika zrakoplova postala potrošnja po putniku - u kojoj je prednjačio Boeingov 787 Dreamliner. Jednostavno, avioni s manje motora troše i manje goriva, pa je čak i originalni jumbo jet - 747 - počeo znatno gubiti na popularnosti.

Umjesto modela poslovanja “hub and spoke”, tvrtke su umjesto velikih zrakoplova između velikih čvorišta počele uvoditi sve više izravnih letova srednjim i manjim zrakoplovima - smanjujući i opće troškove poslovanja, jer putnici nisu morali presjedati. Nesretni A380, iako je po mnogim karakteristikama bio najimpresivniji putnički avion koji se ikada digao u nebesa, jednostavno nije mogao zadovoljiti ekonomske potrebe današnjice.

Proizvodnja do 2021.

Mnogi su analitičari primijetili kako je istovremeno i ispred i iza svog vremena. S jedne je strane zakasnio iskoristiti potražnju za velikim zrakoplovima koji su nekad letjeli među čvorištima, a s druge strane stigao je prerano kako bi odgovorio na problem koji stručnjaci predviđaju u sljedeće dvije dekade - zagušenje zračnih luka pretjeranim brojem letova.

A380 tako je ostao atraktivan ponajprije nekolicini najvećih kompanija koje izravno povezuju najveće svjetske metropole, i tvrtki poput Emiratesa, koja se i danas oslanja na povezivanje svoje centrale u Dubaiju s najvećim svjetskim čvorištima.

Za veliku većinu drugih aviokompanija mnogo su privlačnije alternative jednokatni i dvomotorni zrakoplovi poput Boeinga 777 ili Airbusa A350. Potonji mu je konačno i presudio, jer je jučer Emirates odlučio zamijeniti svoju zadnju narudžbu od 39 zrakoplova narudžbom novih A350 i A330neo mlažnjaka. Radilo se o narudžbi na koju je Airbus računao kako bi održao proizvodnju još barem deset godina. Nakon otkazivanja, već isti dan, Airbus je objavio kako odustaje od dalje proizvodnje. Zadnji će primjerak napustiti tvornicu 2021. godine, a pregovori za 3000 radnih mjesta koja će postati suvišna tek slijede.

Da bi prebojali jedan A380, čak 34 radnika moraju raditi 15 dana

1. Dvokatni A380 ima maksimalnu težinu pri polijetanju od 575 tona, poput pet plavih kitova

2. Najveći je putnički avion na svijetu pa su aerodromi su morali izvesti tehničke preinake

3. A380 ima 40 posto više upotrebnog prostora nego drugi avion po veličini, Boeing 747.

4. Domet mu je 15.200 kilometara, pa se koristi na dva najdulja leta na svijetu, na liniji Emiratesa od Aucklanda do Dubaija i na liniji od Sidneya do Forth Wortha američke kompanije Qantas Dallas

5. Najviše Airbusova A380 u svojoj floti imaju Emirates Airlines, čak 94. Samo na liniji od Dubaija do Londona svakodnevno leti devet A380

6. Singapore Airlines prvi je avioprijevoznik koji je 2007. uvrstio jedan A380 u svoju flotu

7. Na aerodromima drugi avioni moraju čekati tri minute kako bi nakon uzlijetanja jednog Airbusa A380 izbjegli zračnu turbulenciju

8. Raspon krila jednog zrakoplova Airbus A380 jest 79,75 metara

9. Cijena jednog Airbusa A380 jest 428 milijuna dolara

10. Da bi prebojili jedan Airbus A380, 34 radnika mora raditi 15 dana

Dodatni luksuz Airbusa A380

- Istraživanje koje je proveo Airbus pokazalo je da je 20 posto putnika spremno platiti više da bi se vozilo u A380. Čak i u ekonomskoj klasi putnici u tom modelu imaju bitno više prostora za noge nego u drugim zrakoplovima. Također, kabina je vrlo tiha. Zbog svoje veličine i težine, A380 osigurava putnicima miran let, neometan turbulencijama.

- U biznis klasi neki su prijevoznici ugradili bar ili tuš-kabinu, kao primjerice Emirates

- Avioprijevoznik Etihad uredio je u svom A380 luksuzni Prvi apartman s potpuno odvojenim odjeljkom za VIP-putnike

- Singapore Air nudi luksuzne sobe s bračnim krevetom. (S. Pavić)

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo