OTPOR

VELIKI PROSVJEDI U MAĐARSKOJ MOGLI BI OZNAČITI KRAJ UZLETA RADIKALNE DESNICE U NOVOJ EUROPI Ovo su ljudi koji bi mogli povesti transformaciju

REUTERS, CROPIX

Višegradska skupina je svojim ponašanjem dovela do nove podjele unutar EU: raskol jug - sjever postojao je otprije, kataliziran je financijskom krizom, a definiran odgovornošću prema javnim financijama. Nova platforma koju formira dvojac Orbán - Kaczyński stvara jaz istok - zapad, koji se ogleda u odnosu prema demokratskim vrijednostima. No, posljednji događaji pokazuju da se stanovništvo tih država ne miri s autoritarnim modelima

Bio je to skup trojice čija su imena imala i imaju svjetsku težinu. Susreli su se u tvrđavi Višegrad, u Mađarskoj, 15. veljače 1991. godine i osnovali Višegradsku skupinu. Čehoslovačku je predstavljao književnik i komunistički disident, predsjednik sada demokratske države Václav Havel, lider baršunaste revolucije kojom je srušen komunizam u zemlji. Poljsku su vodili najpoznatiji brkovi tih godina, nobelovac Lech Wałęsa, lider sindikata Solidarnost (Solidarność), koji je bio početak kraja komunizma u toj zemlji, a Mađarsku je vodio József Antall, premijer prve slobodno izabrane mađarske vlade čije ime danas nosi zgrada Europskog parlamenta u Bruxellesu.

Tri korifeja slobode u svoj njezinoj punini, državnika i ljudi koji su imali viziju što bržeg pretvaranja svojih država u moderna, slobodna, demokratska i propulzivna društva. Kad su se dvije godine kasnije Češka i Slovačka mirno razdvojile, definirana je skupina poznata kao V4. Uzajamno su se pomagali na putu prema EU i NATO, a da je ta pomoć bila od velike koristi, pokazala je Slovačka: zbog premijera Vladimira Mečiara, kojem demokracija nije bila mila, ta je zemlja zaostajala u pregovorima. Mikuláš Dzurinda pobjeđuje na izborima u jesen 1998. godine i Slovačka munjevito, u dvije i pol godine završava pregovore i postaje dio velikog vala proširenja 1. svibnja 2004. godine. Nakon što je V4 ušao u EU, suradnja se nastavila, države su shvatile da im je dobro da se drže jedne drugih jer im je tako glas jači.

Problem je samo u tome što je taj glas počeo poprimati negativne konotacije. I derivirao je od ideja trojice korifeja s početka teksta. Sve je počelo s Viktorom Orbánom koji 2010. godine preuzima vlast u Mađarskoj (drugi put, prvi mu je mandat bio od 1998. do 2002.). I odlučuje da je više ne ispusti, pa uime toga provodi reforme kojima preuzima kontrolu nad medijima, sudstvom, središnjom bankom, izborima. Poljska dolaskom na vlast stranke Pravo i pravda (PiS), koju vodi Jarosław Kaczyński, pokreće proces vraćanja tradicionalnim vrijednostima koje podrazumijevaju osiguravanje vlasti te jedne stranke koja najbolje zna što je dobro za Poljsku. Wałęsa, jedini živ od inicijatora V4, buči protiv njih, ali oni ga mirno proglašavaju suradnikom bivše tajne službe (u Hrvatskoj se to zove udbaš ili komunjara - i u pravilu je jednako lažno kao i u slučaju Wałęsa).

V4 je postao jedan od ozbiljnih problema EU, što se opredmetilo u dva procesa zbog narušavanja demokratskih standarda - protiv Mađarske i Poljske - koji bi mogli završiti ukidanjem prava glasa u Europskom vijeću (neće, ali moglo bi: prava je kazna već i samo pokretanje procedure). V4 je svojim ponašanjem doveo do nove podjele unutar EU: raskol jug - sjever postojao je otprije, kataliziran je financijskom krizom u Grčkoj, Španjolskoj i Portugalu, a definiran odgovornošću prema javnim financijama. Nova platforma koju formira dvojac Orbán - Kaczyński stvara jaz istok - zapad, koji se ogleda u odnosu prema demokratskim i europskim vrijednostima. No, posljednji događaji pokazuju da se stanovništvo V4 ne miri s autoritarnim modelima koje nameću njihovi čelnici.

Poljska

1. Zašto bi moglo doći do promjene?

Poljska je izuzetno profitirala od članstva u EU. Poljaci su se dobro pripremili, programi su dobro prihvaćeni i europski je novac doslovce padao s neba. Poljska je postala i nova članica s najvećim utjecajem u EU, bivši premijer Donald Tusk zauzeo je jedno od čelnih mjesta, predsjednik je Europskog vijeća koje okuplja šefove država i vlada i mjesto je gdje se donose najvažnije odluke. Javnost je svega toga svjesna. No, demokratski zamor vladom Građanske platforme (PO) doveo je 2015. na vlast Kaczyńskog. I nisu Poljaci dobro primili reforme: pokušaj dodatnog ograničavanja već restriktivnog prava na pobačaj izveo je stotine tisuća na ulice.

Kaczyński se nije dao, od nekih je stvari odustao istodobno proguravši neke druge, radeći na provedbi svoje ideje povratka poljskoj tradiciji. I to je dobro odzvanjalo u javnosti. Ali onda je, zbog pokušaja kontrole pravosuđa, došlo do pokretanja procesa oduzimanja prava glasa (Članak 7 Europskog ugovora). Ni to ne bi bio problem da s time nije stigla i najava da će Bruxelles zemljama koje odstupaju od europskih vrijednosti uskratiti novac. E, to je bio korak previše za javnost. Pa i onu najtradicionalističkiju. Istodobno se Katolička crkva ispričala zbog spolnog zlostavljanja djece, a za poljski film o toj temi nije se mogla pronaći karta. Lokalni su izbori pokazali da PiS pada.

A onda je uslijedila presuda Europskog suda pravde prema kojoj se mora zaustaviti sporno umirovljenje sudaca Ustavnog suda. U strahu od jačeg okretanja javnosti, prošle je subote PiS na stranačkoj konvenciji pokrenuo kampanju “Poljska srce Europe”. Jer, slijede europski izbori, a PiS je ostao bez svojih saveznika, britanskih konzervativaca, i ne zna kojem će se klubu prikloniti. A najesen su parlamentarni - poraz na prvima bio bi uvod u krah na drugima.

2. Tko može biti lice promjene?

Robert Biedroń sve je ono što Kaczyński smatra lošim, bogohulnim i protivnim njegovoj politici konzervativne preobrazbe Poljske. Riječ je o bivšem članu Socijaldemokratske stranke koji je iz nje istupio, a 2014. postao gradonačelnik Słupska. Unatoč tome što je priznao da je homoseksualac, živi sa svojim partnerom i objavio je da je ateist. No, javnost ga nije doživjela kao sotonu, nego kao novo, svježe političko lice, a svojim je radom u Słupsku stekao veliku naklonost javnosti.

Varsava, 241011.
Robert Biedron, prvi poljski politicar i deklarirani homoseksualac koji ce uci u poljski parlament. Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / CROPIX

Robert Biedroń

 

Kako raste omraza prema PiS-u tako jača njegov utjecaj. Stoga je u rujnu organizirao prodemokratski politički pokret koji bi u veljači trebao prerasti u stranku s ciljem da se natječe na svim sljedećim izborima. Karizmatičan je, moderan, mudar - “iako sam ateist, križ za mene ima posebno značenje” - dobar retoričar. Djeluje kao bolja opcija za borbu protiv PiS-a od Grzegorza Schetyne, lidera vodeće opozicijske stranke. Obilazi zemlju i nada se da će okupiti političke snage koje su nezadovoljne sadašnjom vlašću te građane koji smatraju da PO više nije dobar odgovor na PiS. Preciznije, vidi se u ulozi “poljskog Macrona” - nada se da će pokret osvojiti parlament, a da će se on uspeti na položaj predsjednika Republike. Uz podršku PO-a, taj se plan ne čini neostvarivim.

Mađarska

1. Zašto bi moglo doći do promjene?

Orbán je političar od formata, sposoban, oportunist. I sve dosad na tom je valu uspješno plovio. No, kako to biva kad se predugo bude na vlasti bez ikakve opasnosti - počinje gubiti doticaj sa stvarnošću. Mađarska je prihvatila sve njegove političke mijene, sve retoričke finese u kojima je izuzetno vješt, njegov nacionalistički narativ koji dobro sjeda u zemlji koja ne razumije ni riječ svojih susjeda: Ugri nisu Indoeuropljani, a okruženi su Slavenima, Germanima i Romanima. Pa se instinktivno boje. A Orbán nudi sigurnost, zaštitu od svih drukčijih - migranata i susjeda. I još planira ispraviti povijesne nepravde koje se vuku od mirovnih sporazuma nakon Prvog svjetskog rata, kad je Mađarska okljaštrena.

Njegova je prednost pred Kaczyńskim što je zemlju izvukao iz krize. I ljudi su mu zbog toga bili spremni mnogo toga progledati kroz prste. A onda se odjednom pokazalo da moćni Orbán nije svemoćan: građanska inicijativa natjerala je vlasti Budimpešte da odustanu od kandidature za organizaciju Olimpijskih igara 2024. godine. Težak udarac za vladara koji toliko voli sport djelomice i zato što je svjestan koliki utjecaj ima na javno mnijenje. A onda je, okuražen izbornom pobjedom ovog proljeća, krenuo u novu fazu: ugušio je gotovo sve neovisne medije i najavio sudove u koje će vlada sama imenovati suce. Koji će suditi u slučajevima kada je vlada jedna od strana u postupku.

Čak ni to ne bi vjerojatno izazvalo reakciju da nije dao da parlament donese zakon prema kojem se maksimalni broj prekovremenih sati godišnje podiže sa 250 na 400. Kad se poigramo brojkama, to znači da radni tjedan postaje šestodnevni. A poslodavac naknadu za taj rad može isplatiti u roku od tri godine. To je bilo previše. Prosvjedi su počeli još 12. prosinca i ne smiruju se. I, što je za Orbána posebno opasno, prelijevaju se iz Budimpešte.

2. Tko može biti lice promjene?

András Fekete-Győr lider je Momentuma, pokreta koji je zaustavio Olimpijske igre. I ne krije da ima političke ambicije. Dolazi iz glavnog grada u kojem premijer i predsjednik vladajuće stranke Fidesz ne stoji tako dobro kao u ruralnim dijelovima. “Vjerujem da je promjena sustava bila neuspješna pa nije slučajno da mi danas živimo u iliberalnoj Mađarskoj i da ju ljudi žele napustiti”, rekao je prije godinu dana za Reuters (da, Hrvatskoj bi trebao netko takav). Rođen je 1989. godine i nema iskustvo komunizma, zbog čega mnogi Mađari prihvaćaju Orbánovu vlast kakva bila da bila. “Želimo započeti novu eru”, tumači političku platformu Momentuma.

cc

András Fekete-Győr

 

Koji ne naginje ni lijevo ni desno, nego se želi baviti stvarima koje tište ljude, a prvi je na popisu zdravstveni sustav. Još jedan makronovac. Ali taj se politički amalgam pokazuje kao koristan u sadašnjim prosvjedima koji su okupili i Zelene s lijevog spektra i radikalno desni Jobbik. U takvim okolnostima Momentum se lako može profilirati u lidera nezadovoljstva javnosti posebno ako se zna da su sve opozicijske stranke unutar sebe ozbiljno posvađane. Fekete-Győr nije očajavao nakon izbora ovog proljeća i osvajanja 3 posto glasova. Mirno je poručio da je njihov cilj 2022. godina i tadašnji izbori. Ovi su prosvjedi samo dodana vrijednost. Jer, oni neće srušiti Orbána, ali ga mogu nagristi na europskim izborima. Fekete-Győr gradi proeuropsku platformu. I vidi saveznike u Bruxellesu, a ne u Moskvi, Ankari ili Trumpovu uredu. Kao Orbán.

Češka

1. Zašto bi moglo doći do promjene?

Čehinje i Česi nisu skloni politici, religiji ni vojsci. To kažu sami, a jasno je svakome tko je pročitao Švejka. I zato je kod njih situacija drukčija nego u dvije prethodno navedene zemlje. Činjenica je da su porazbijali dvije stranke koje su obilježile razdoblje od propasti komunizma - socijaldemokrate (ČSSD) i desni centar (ODS). I na vlast doveli Andreja Babiša, drugog najbogatijeg Čeha. Ne premoćno kako se on nadao, pa je svoju pobjedu morao zasjeniti traženjem parlamentarne podrške Komunističke stranke (da, ona i dalje postoji u Češkoj). A onda se situacija dodatno zakomplicirala jer se Babiš nikako ne uspijeva oprati od optužbi da je koristio razne malverzacije kako bi se dokopao nekoliko milijuna eura europskog novca.

To je dovelo do toga da je Europski parlament 13. prosinca usvojio rezoluciju kojom Europsku komisiju poziva da djeluje po pitanju navodnog sukoba interesa Andreja Babiša i da zaustavi financiranje njegova poslovnog carstva. To se nikad nije dogodilo ni jednom europskom šefu države ili vlade. I sve su jači glasovi u Češkoj da Babiš možda i nije najbolje rješenje. No, unatoč postojanju ovog problema, Češka ekonomski stoji izuzetno dobro, standard raste, zaposlenost je minimalna i sve to ide na ruku premijeru.

2. Tko može biti lice promjene?

Jan Hamáček lider je ČSSD-a koji je pristao na suradnju s Babišem, što mu mnogi zamjeraju. On tvrdi da je to učinio kako bi spriječio da na to mjesto dođe radikalno desni Tomio Okamura iz Stranke slobode i izravne demokracije (SPD). Hamáček je iskusni političar, bio je predsjednik parlamenta, savjetnik dvojice premijera, objavljuje u stručnim vanjskopolitičkim časopisima, sudionik je Münchenske sigurnosne konferencije. Političar s dobrim vezama u Europi i SAD-u za kojim se ne vuku repovi afera.

Zagreb, 061114.
Predsjednik parlamenta Republike Ceske Jan Hamacek snimljen u Drzavnoj rezidenciji.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / CROPIX

Jan Hamaček

 

Apsolutno proeuropski nastrojen, daleko od političke platforme koja upravlja Poljskom i Mađarskom. U slučaju da dođe do kraha sadašnje koalicije pod pritiskom brojnih istraga, mogao bi vratiti ČSSD na vlast ne bude li Babiš mogao voditi svoju stranku (ANO). No, kad su Čehinje i Česi u pitanju, treba biti oprezan. Oni nisu skloni revolucionarnim promjenama. Osim kad im Rusi kontroliraju državu.

Slovačka

1. Zašto bi moglo doći do promjene?

Kriza se nazirala već dulje vrijeme, a brutalno je provalila u javnost 21. veljače ove godine kad su u svojoj kući ubijeni mladi istraživački novinar Ján Kuciak i njegova zaručnica Martina Kušnírová. Tada je došlo do pravog bunta javnosti, koja je tražila da se ubojice odmah otkriju - Kuciak je istraživao organizirani kriminal koji se penjao do nekih ljudi u vrhu vlasti, a spominjala se i zloglasna talijanska ‘Ndràngheta. Počele su smjene u vladi, brojne su afere izašle na vidjelo, a u konačnici je i sam premijer Robert Fico dao ostavku. I na tu poziciju postavio Petera Pellegrinija (talijanskog podrijetla) iz svoje stranke Smer. Javnost se primirila nakon što je policija poduzela neke korake, neki su ljudi uhićeni, ali i dalje nije poznato tko je naručio ubojstvo. Vlada ima solidnu većinu u parlamentu, javnost se smirila, ali na izborima za Europski parlament nisu isključena iznenađenja.

2. Tko može biti lice promjene?

Teško je odgovoriti na to pitanje. Slovačka politička scena izuzetno je isprepletena, snažne su radikalne i desne opcije, nema osobnosti koja bi se isticala kao mogući nositelj promjene. Neki su smatrali da je sadašnji europski povjerenik Maroš Šefčovič odustao od želje da bude kandidat europskih socijalista za predsjednika Europske komisije kako bi se uključio u domaću politiku i donio dašak promjene. No, pitanje je želi li on to i u koju bi se stranačku opciju uključio: sve su protuimigrantske ili okaljane aferama. Osim toga, iskustvo talijanskog povjerenika Maria Montija, koji je bio tehnički premijer, a zatim propao na izborima, nije baš poticajno.

Vice President of the European Commission Maros Sefcovic speaks during the COP24 UN Climate Change Conference 2018 in Katowice, Poland December 3, 2018. REUTERS/Kacper Pempel
Kacper Pempel / REUTERS

Maroš Šefčovič

 

Miroslav Lajčák, ministar vanjskih poslova, globalno je utjecajan i dao je ostavku kad je vlada odlučila da neće prihvatiti Marakeški sporazum, ali ju je zatim povukao. Izgledno je tako da će Slovačka ostati na više-manje istom političkom smjeru. I šlepati se za drugima, nekako slično kao i Hrvatska.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo