Ono što je trebao biti uobičajen posjet bolesnoj majci, za Sophie Mangenu postala je noćna mora. Žena iz Johannesburga bila je šokirana kad je shvatila da joj je majka, koja boluje od demencije, prebačena iz psihijatrijske ustanove bez da je itko obavijestio obitelj, a sestra na odjelu nije joj čak ni znala točno reći gdje je prebačena. Očajna Sophie načula je od čuvara da bi joj se majka mogla nalaziti u Takalaniju, slabo poznatoj ustanovi smještenoj u Sowetu, predgrađu Johannesburga.
Kad je obitelj konačno pronašla majku, 56-godišnjakinja je toliko smršavjela da ju je obitelj jedva prepoznala. Tresla se izgladnjela i dehidrirala, bila je u prljavoj odjeći i bosa. Nekoliko dana kasnije je umrla, piše CBS News.
Mangena je samo jedna od najmanje 144 slučajeva pacijenata koji su umrli nakon što je vlast Gautenga, provincije u Južnoafričkoj Republici, naglo i bez obavijesti od 2015. preselila više od 1.700 pacijenata u razne ustanove od kojih više desetaka nemaju ni valjanu dozvolu za rad.
Pretpostavlja se da će broj smrtnih slučajeva još rasti. Dvije godine od početka preseljenja za 44 pacijenta se još ne može ni otkriti gdje se nalaze.
Iskustvo koje je prošla obitelj Mangena je ‘strašna priča o smrti i mučenju osoba slabog mentalnog zdravlja’, rekao je sudac Dikgang Moseneke koji je prošli tjedan izdao nalog za isplatu 101.000 dolara (malo više od 600.000 kuna) odštete obitelji Mangena. Još 134 obitelji dodijeljena je ista svota odštete.
Mediji pišu da je ova odluka vrlo važna u borbi za ljudska prava u Južnoj Africi. ‘Ovo je bilo jako emotivno. Priveli smo slučaj kraju, ali još uvijek nemamo odgovore koje smo tražili. Još uvijek ne znamo kako se ovo dogodilo’, rekla je Boitumelo Mangena, Sophieina sestra.
Ova stravična otkrića šokirala su građane te afričke države koje je zabrinuo odnos države prema najosjetljivijoj skupini stanovnika, i to 20 godina nakon ukidanja aparthejda. ‘Ovo je najveći slučaj masovne smrti od uspostavljanja demokracije i ogroman propust sustava’, rekla je Sasha Stevenson, odvjetnica obitelji Mangena kao i drugih 60 obitelji.
Iz još neutvrđenih razloga vlada je između listopada 2015. i lipnja 2016. ubrzanim postupkom selila pacijente. Neki od njih bili su vezani za krevete plahtama, utovareni u kombije i preseljeni bez identifikacijskih isprava i medicinskih kartona. Pučki pravobranitelj u veljači prošle godine nazvao je cijeli proces ‘nemarnim i lakomislenim bez ikakvog poštovanja prema ljudskom dostojanstvu’.
Uvjeti u kojima su se našli pacijenti stravični su. Mnogi nisu imali vode ni hrane, nisu ih redovno tuširali niti im davali nužne lijekove. Mnogi su centri prenapučeni zbog čega su u nekim slučajevima bolesne osobe ostavili da spavaju na drvenim klupama ili na podu. Takvo se zanemarivanje pokazalo fatalnim, a većina smrtnih slučajeva dogodila se u pet ustanova, od kojih je jedna Takalani.
Saslušanja o ovom slučaju prenosila su se na javnoj televiziji i građani su mogli čuti kakve su srahote ljudi proživljavali.
Ministar zdravstva Aaron Motsoaledi plakao je dok je svjedočio pri čemu se ispričao obiteljima žrtava kao i cijeloj zemlji: ‘Nisam mogao zamisliti da će u našoj novoj demokraciji ljudska prava biti tako pregažena, kao da se radi o ostatku iz ere aparthejda. Osobno se osjećam kao da su me kolege izdale, ne mogu vjerovati da su sposobni napraviti nešto takvo.’
Svi argumenti obrane pali su u vodu, a razlog preseljenja još uvijek nije utvrđen. Južnoafrička policija istražuje je li u sve upletena i prevara, a obitelji su bijesne jer još protiv nijedne službene osobe nije podignuta optužnica.