Kada je Gordon Gekko u filmu Wall Street objašnjavao svom mladom pripravniku da su glavni motori svijeta strah i pohlepa, većina gledatelja jedva da je razumjela polovicu sadržaja Stoneova blockbustera.
Štoviše, potpuno amoralni Gekko postao je obrascem prema kojemu je željela živjeti jedna cijela generacija. Mladi i uspješni yuppies (“young urban professionals”) doista su u svojim ranim dvadesetima kupovali penthause, gomilali Armanijeva odijela i večerali s najljepšim pratiljama u najboljim londonskim i njujorškim restoranima. Tko to ne bi poželio?
Dvadeset i dvije godine kasnije, Wall Street 2 (Money Never Sleeps) donio je drukčijeg, omekšalog Gekka. Kada je, nakon početnog recidiva financijaške bešćutnosti otkrio, ako ne baš moral, onda dio vrijednosti običnog obiteljskog življenja, istog je trenutka prestao biti uzorom bilo kome.
Alessio Rastani, financijaš, a prije svega trgovac koji je jučer uspio šokirati i voditelje i publiku poslovično hladnog londonskog BBC-a kada je najavio krah postojećeg sustava , ali i priznao kako je dugo sanjao takvu neograničenu mogućnost zarade vratio je Gekka novoj generaciji financijaških poletaraca koji su već počeli osjećati da su zakašnjeli u vremenu.
“Svijetom ne vladaju vlade nego investicijski bankari, trgovci ne postoje da brinu o zajednici nego da zarade, njihov je posao da znaju kako i da otmu novac onima koji to ne znaju”, Rastanijeva je poruka koja nas strelovito vraća u 1987. i u doba ranog Gekka. Ne zato što je amoralna, a jest, nego zato što je besramno istinita, poruka će Rastanija vjerojatno učiniti slavnim i bogatijim nego dosad.
U općoj globalnoj panici najavio je krah svega i, slično kao prije njega Nouriel Roubini, čuveni “Dr. Doom” koji je proricao propast sve dok se napokon nije dogodila, pokrenuo je tsunami panike prema svojim vlastitim turbinama.
Rastani je već stekao solidan fan-club na Facebooku. Gotovo kao Gekko, u vrijeme kada je još bio strašan i gramziv, pa zato zanimljiv (čak i bez Facebooka).
Uostalom tko je bio Gekko sa svojih 650 milijuna dolara (Forbesova procjena) prema današnjem globalnom klubu dolarskih milijardera? Ali njegov slogan “greed is good” (pohlepa je dobra) ugrađen je u same temelje financijske groznice na prijelazu tisućljeća. I, naravno, u urušavanje sustava od 2007. pa nadalje.
U svojem ”šokantnom” BBC-jevom istupu Rastani je izašao s nizom ”recepata za svakoga”, jer “bogaćenje ne treba biti rezervat elite”. I tu je pokazao svoju najslabiju točku: dobar trgovac nikad ne prodaje svoju formulu. I to ga odmah svrstava u još jednog prodavača magle. Odličan showman, zna što se događa i na tome namjerava zaraditi. Milijune.
Tu mi se uklapa drugi Gekkov, manje citiran slogan: “Želiš li prijatelja, nabavi psa”. Tko vjeruje da mu je Rastani prijatelj, makar i na Facebooku, neka razmisli. Od 1987. do danas ipak smo nešto naučili. Nadam se.