Srpski premijer Aleksandar Vučić u javnim je nastupima nemali broj puta pričao o članovima svoje obitelji koje su, po njegovim tvrdnjama, ubili pripadnici ustaškog pokreta.
Jutarnji list u ponedjeljak je razotkrio Vučićev mit razgovarajući s mještanima Čipuljića kraj Bugojna, odakle potječe njegova obitelj. Iz razgovora smo doznali da nitko od njegove bliže rodbine nije stradao od ustaša.
Blic je u ponedjeljak objavio Vučićevu reakciju koju prenosimo u cijelosti.
Kao predsjednik Vlade Republike Srbije navikao sam i moj je posao da trpim brojne neistine, ali nikada nisam pomislio da će bilo kome na kugli zemaljskoj pasti na pamet da, kao oružje u borbi protiv država ili lidera drugih država, koristi najbrutalnije laži i napade na nečije obitelji.
Naime, hrvatski "Jutarnji list", inače blizak najvišim krugovima vlasti u Hrvatskoj, a valjda uslijed političkih poraza koje su doživjeli poslije napada na Srbiju, objavili su tekst u kojem se rugaju ubijenim članovima obitelji Vučić, govoreći kako ih ustaše, zapravo, nisu ubile.
Istine radi, i zbog poštovanja brojnih ubijenih ljudi, dužan sam poručiti sljedeće: Oca moga oca, Anđelka, jednog od najbogatijih srpskih domaćina u selu Čipuljić, ustaše su odvele u prvoj grupi i nedugo zatim likvidirale. Moj otac ga nikada nije ni vidio, jer se rodio nakon njegove smrti.
Ubili su ga, a nama su kao obitelji poznata imena ustaških koljača koji su u tome sudjelovali, i doušnika i neposrednih počinitelja.
Također, ubijeni su i Stevo Vučić, Ilija Vučić, Đorđo i Rajko Vučić, najbliža obitelj moga oca. Svi su ubijeni na početku Drugog svjetskog rata. U posljednjem ratu, s početka 90-ih, od hrvatske granate stradao je Dojčin Vučić.
Na strani moje bake, očeve majke, obitelj Kunovac, stradao je još veći broj ljudi, koji su ubijeni samo zato što su Srbi. Ubijeni od ustaške ruke u mojoj obitelji broje se desetinama.
U posljednjem ratu sve kuće Vučića, kao jedne od najuglednijih srpskih obitelji, srušene su i spaljene. To su, također, učinili hrvatski junaci, jer se kameni zidovi nisu mogli sami braniti.
Na kraju, ne mislim da sam manje ili više vrijedan zbog toga što sam Srbin pravoslavne vjere. I pored svega što se mojoj porodici dogodilo, veoma poštujem i Hrvate i sve ljude katoličke vjeroispovijesti i želim da nam se nikada ne ponove ni 1941. ni 1991. godina.
Onima koji brane ustaše i koji prikrivaju njihove zločine želim manje mržnje i vjerujem da će shvatiti i razumjeti da prljavim napadima i besmislenim izmišljotinama nisu donijeli ništa dobro ni svojoj zemlji ni svojoj budućnosti.
Srbi i Hrvati imaju bolju i drugačiju budućnost od one koju joj žele pojedini medijski i politički zaposlenici iz Hrvatske.
Sin običnog srpskog izbjeglice,
Aleksandar Vučić