“Nisam pretjerano impresioniran uspjehom koji kao civilizacija ostvarujemo pa sam spreman misliti da mi nismo jedina točka u ovom ogromnom svemiru na kojoj se nalaze živi stvorovi koji misle ili da smo najviša razina mentalnog i fizičkog razvoja koja se ikad pojavila u neizmjernom prostoru i vremenu.” Tako je pisao nitko drugi doli Sir Winston Churchill u svom eseju “Jesmo li sami u svemiru” koji je nedavno otkriven u njegovu muzeju u Fultonu.
Nije riječ o nepoznatom djelu, već o rukopisu na koji se naprosto zametnuo i sad je ponovno izašao u javnost. I to u potpunosti zaslužuje jer baca novo svjetlo na ovog velikog državnika. Kao prvo, indikativna je datacija teksta: 16. listopada 1939. godine, dakle mjesec i pol nakon što je Velika Britanija objavila rat Njemačkoj. Dakle, u doba kad je počeo Drugi svjetski rat - a u tom se razdoblju Ujedinjeno Kraljevstvo baš i nije proslavilo, Churchill se zabavljao raspravama o izvanzemaljcima.
Moguće je da je, s iskustvom Prvog svjetskog rata, bio svjestan strahota koje donosi Drugi pa se ponadao da ipak postoji život i drugdje ako se mi uništimo. No, tekst dodatno potvrđuje koliko je Churchill bio zainteresiran za znanost i njezino populariziranje. Bio je i prijatelj s H. G. Wellsom, autorom knjige “Rat svjetova”, čijom je radijskom adaptacijom Orson Welles izazvao paniku u SAD-u. Churchill je jednom rekao da “Wellsov ‘Vremeplov’ jedna od knjiga koju bi ponio u čistilište”. Osim toga, bio je i prvi premijer koji je angažirao savjetnika za znanost: to je bio Frederick Lindemann, fizičar, koji je jednom za svojeg poslodavca rekao da je “znanstvenik koji je promašio poziv”.
Mario Livio, astrofizičar koji je u časopisu Nature objavio tekst o eseju, ne skriva pohvale: “Razmišlja kao znanstvenik. Prvo je definirao što je život, zatim detaljizirao preduvjete za postojanje života, a potom razvijao tezu o postojanju života u drugim sunčanim sustavima. Sve je vrlo dobro promislio i, iako nije imao sve znanje pri ruci, razmišlja logikom znanstvenika”, zaključio je Livio. Churchill se jednom svojem prijatelju prije Drugog svjetskog rata, dok je bio ministar financija, žalio kako mora raditi proračun umjesto da čita knjigu o kvantnoj fizici.