U ponedjeljak na utorak u sitnim noćnim satima, što je omiljeni zahvat Aleksandra Vučića, u prostorijama srbijanske tajne službe BIA održan je sastanak u najužem mogućem sastavu (ministra unutarnjih poslova Nebojše Stefanovića, ministra obrane Aleksandra Vulina, ministra vanjskih poslova Ivice Dačića i šef BIA-e Bratislava Gašića), čak i bez premijerke Ane Brnabić.
Vučić je noćno okupljanje sazvao zbog, kako je kazao, “pogoršanog stanja u regiji”, ali i s očitom nakanom da održi atmosferu napetosti i dramatičnosti u samoj Srbiji te najavi time i skore parlamentarne izbore koji će se i odvijati na temelju neprestanog poticanja ugroženog srpstva u susjednim zemljama.
Sada je na tapetu Crna Gora s kojom je Srbija na “ratnoj stazi” zbog tamošnjeg Zakona o slobodi vjeroispovijesti koji zadire u imovinu SPC-a i početak je borbe za autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve, čime bi se znatno umanjio srpski utjecaj na Crnu Goru i njezin nacionalni, politički i kulturološki identitet.
U Crnoj Gori već tjednima zbog tog zakona traju prosvjedi tamošnjih Srba, prosrpskih i proruskih stranaka, koje negiraju suverenost Crne Gore, kao i protuprosvjedi Crnogoraca, pristaša obnove CPC-a. Milo Đukanović odlučan je u nakani da je obnovi, svjestan da je u pravoslavnom svijetu vrlo važna nacionalna crkva kao dio državnog i etničkog identiteta.
U Crnoj Gori optužuju Srbiju da stoji i logistički podupire prosvjede, a protive se i žestokoj anticrnogorskoj histeriji koja je zahvatila provučićevske medije i javnost, koji otvoreno pozivaju na rušenje Đukanovića. Mali noćni susret u BIA-i Vučić je i sazvao jer je na dočeku crnogorskih vaterpolista, koji su osvojili broncu za Europskom prvenstvu, napadnut mladić koji je došao sa srpskom zastavom i “tri prsta”. Na kraju je ispalo, da su sve to razbuktali vučićevski mediji, a da razlog napada nije “etničke” prirode.
Očekuje se da bi uskoro moglo doći do razgovora Vučića i Đukanovića, ali nakon Kosova, Vučić će morati priznati i gubitak utjecaja na Crnu Goru. Doduše, neki zloguki proroci zagovaraju i moguće sukobe u Crnoj Gori, ali očito je da i Srbija polako ostaje i bez svoje “Sparte”, kako se tepa Crnoj Gori. Aleksandar Vučić mora dizati tenzije jer njegov način funkcioniranja jest neprestano dramatiziranje i sukobljavanje s neposrednim susjedstvom, izigravajući ugroženost.
Naime, Vučića mori i dodatni pritisak oko Kosova. Naime, SAD se dodatno angažirao u obnovi dijaloga između dvije zemlje, a Vučićeva nada da bi moglo doći do podjele Kosova sve je dalje i vjerojatno od toga nema ništa. To je još jedan poraz, jer mu je Trumpov izaslanik Richard Grenell objavio da prestane lobirati za povlačenje priznanja Kosova, što je jedna od najvažnijih propagandnih politika Vučićeva režima “hvatanja za slamku”, čime se jako hvali, ali samo je uspio nagovoriti Surinam, Palau i Burundi da odustanu.
No, on to ionako radi samo za unutarnje potrebe i vlastiti opstanak na vlasti. Dodatna zanimljivost je da prorežimski mediji otvoreno napadaju Zorana Zaeva tijekom makedonske predizborne kampanje, navijajući otvoreno za tamošnju konzervativnu oporbu, a to je naravno vezano uz makedonske euroatlantske integracije, koje bi se pobjedom Zaeva konačno otvorile te bi u ožujku Skoplje moglo dobiti datum otvaranja pregovora s Bruxellesom.
Osim toga, Zaev je pokrenuo postupak za priznanje autokefalnosti Makedonskoj pravoslavnoj crkvi, što također u Srbiji izaziva jezu i nezadovoljstvo. Bit će zato još razloga za hitne noćne sastanke, a srbijansko društvo i dalje će se izluđivati i iscrpljivati na “problemima regije”.