Davne 1987. godine započela je izgradnja grandioznog hotela u sjevernokorejskoj prijestolnici Pyongyangu. Visoki neboder u obliku piramide treba je biti viši od 304 metra, imati najmanje 3000 soba, kao i pet restorana s panoramskim pogledom.
Hotel Ryugyong, koji je dobio ime po povijesnom nadimku za Pyongyang - glavni grad vrba, trebao je biti otvoren samo dvije godine kasnije. No, to se nikad nije dogodilo, piše u velikoj reportaži CNN.
Ogromna struktura dosegnula je planiranu visinu 1992. godine, a sljedećih je 16 godina gola betonska struktura zjapila prazna, bez prozora, poput prijetećeg čudovišta koje kontrolira grad. U tom razdoblju dobilo je nadimak Hotel Sudnjeg dana.
Prije godinu dana postavljena je instalacija LED rasvjete na hotel, pa je zdanje poslužilo kao svjetlosna atrakcija za građana. Građevinski radovi na hotelu su nekoliko puta u tom razdoblju započeti, pa prekidani, a svaki put bi se pokrenule špekulacije hoće li ikada biti otvoren za goste. Do dana današnjeg nije primio nijednoga gosta, a danas se smatra najvišom nenastanjenom zgradom na svijetu.
Hotel Ryugyong zapravo je nastao u jeku Hladnoga rata kao rezultat suparništva Južne Koreje koju je podržavao SAD i Sjeverne Koreje, saveznika SSSR-a.
Godinu dana prije nego što je započela izgradnja, južnokorejska tvrtka podigla je hotel Westin Stamford u Singapuru koji se tada smatrao najvećim na svijetu. Seul se tih godina pripremao za domaćinstvo Olimpijskih igara 1988., a država je prelazila na kapitalizam.
Kao odgovor na postignuća Južne Koreje, Pyongyang organizirao je 1989. godine Svjetski festival omladine i studenata, svojevrsnu socijalističku verziju Olimpijade. Baš u vrijeme održavanja manifestacije krenuli su planovi za izgradnju hotela, jer su po svaku cijenu željeli nadmašiti svjetski rekord.
Međutim, zbog tehničkih poteškoća, hotel nije završen na vrijeme za festival. Vlada je već uložila milijarde u organizaciju festivala, među ostalim je izgradila novi stadion, proširila glavnu zračnu luku i izgradila nove prometnice. Ogromna ulaganja ostavila su posljedica na krhku ekonomiju izolirane države, a uslijed raspada Sovjetskog saveza presušio je izvor pomoći od vitalne važnosti i investicija.
Sjeverna Koreja stajala je pred ponorom, prijetila joj je ekonomska kriza, pa unatoč tome što je vanjska struktura hotela završena, građevinski radovi su stali 1992. godine, dizalica na vrhu nebodera je napuštena.
Zgrada se sastoji od tri krila, a svaki je nagnut po kutom od 75 stupnjeva. Ima oblik konusa koji obuhvaća prvih 15 katova, predviđenih za restorane i promatračnice. Oblik piramide nema samo estetski značaj, zanimljiva je činjenica da je Ryugyong, što je neuobičajeno za neboder, napravljen od armiranog betona, a ne od čelika.
- Gornji katovi morali su biti lakši i zato smo to tako napravili, nisu imali modernih građevinskih materijala, pa je u cijelosti izgrađen od betona. Vitki toranj ne možete postići na taj način, morate imati masivnu bazu sa suženim vrhom. Ako pogledate kako je Sjeverna Koreja gradila od kraja Korejskog rata, većina zgrada napravljena je od betona, rekao je Calvin Chua, arhitekt sa sjedištem u Singapuru, koji jako dobro poznaje urbanizam Pyongyanga.
Prema riječima Chue, koji je radio u Sjevernoj Koreji s lokalnim arhitektima, Ryugyong je dizajniran da izgleda kao planina, a ne piramida, jer planine predstavljaju važnu simboliku za tu zemlju. Između ostalog, u službenoj biografiji Kim Jong Ila, pokojnog oca aktualnog vođe Kim Jong Una, stoji da je rođen u tajnom vojnom kampu na Mount Paektu, najvišoj planini na Korejskom poluotoku koja krasi nacionalni grb Sjeverne Koreje. Valja podsjetiti kako mnogi povjesničari vjeruju da je Kim Jong Il zapravo rođen u Rusiji.
- To je svojevrsna ikona Pyongyanga, ali mislim da je važno to zdanje staviti u kontekst arhitekture cijeloga grada. Neboder je poput obeliska. Ako se sjetite obeliska na Trgu svetog Petra u Rimu, on predstavlja svjetionik za cijeli grad. Slično je s Ryugyongom, da ne govorimo o simbolici toga zdanja, objašnjava.
Godine 2008. nakon 16-godišnje pauze, izgradnja hotela posve neočekivano je nastavljena, u suradnji s Orascomom, egipatskim konglomeratom koji je imao ugovor o izgradnji 3G mreže u Sjevernoj Koreji.
Konačno je uklonjena zahrđala stara dizalica, koja je stajala ondje gotovo dva desetljeća. Domaća radna snaga, uz pomoć egipatskih inženjera, ugradila je staklene i metalne ploče u betonsku konstrukciju po cijeni od 161 milijuna eura.
Projekt je dovršen 2011. godine i odmah su krenule špekulacije da bi uskoro moglo uslijediti otvorenje. Krajem 2012. godine, njemačka grupacija luksuznih hotela Kempinski najavila je da preuzima upravu nad Ryugyongom i da planiraju djelomice otvoriti hotel, ali su se nakon nekoliko mjeseci kasnije povukli iz projekta, priopćivši da ulazak na tržište "u ovom trenutku nije moguć".
Dugogodišnja šuškanja da je konstrukcija nestabilna zbog zastarjele tehnike izgradnje i materijala opet su zaživjela. Nemili događaj iz 2014. potvrdio je crne slutnje kada se stambena zgrada od 23 kata srušila u Pyongyangu zbog pogrešaka napravljenih tijekom izvođenja građevinskih radova, tvrdili su tada državni mediji u Sjevernoj Koreji.
- Sudeći prema vanjskom izgledu, zgrada izgleda čvrsta, iako je unutarnje uređenje jedna posve druga priča. Građevina je sazdana od betona, i zahtijevalo bi puno vremena da se potrebna infrastruktura i ventilacijski sistem prilagode u zgradu izgrađenu 80-tih godina s posve drugačijim specifikacijama. To bi bilo puno lakše sa čeličnom konstrukcijom, ističe.
Fotografije iz 2012. godine svjedoče da na uređenju interijera gotovo uopće nije bilo pomaka. Simon Cockerell, glavni direktor Koryo grupe, jedan je od rijetkih stranaca koji su bili u hotelu.
- Imali smo prezentaciju upravitelja hotela, s video snimkama koje su nastale puno ranije. Obišli smo predvorje, a potom smo otišli na vrh hotela, s jednim jedinim liftom koji je bio u funkciji, čini mi se da je to bio 99. kat. Dugo nam je trebalo da dođemo do gore, jer to nije bio moderni lift s puno tipki. Na vrhu smo razgledali, fotografirali i onda se vratili dolje, ispričao je.
Unatoč vanjskoj obnovi, hotel do današnjeg dana nije otvoren.
Ponovno je oživio 2018. godine kada je na pročelje ugrađeno LED osvjetljenje pa je zgrada pretvorena u najveću svjetleću atrakciju sjevernokorejske metropole, ali i propagandni show. U četiri minute spektakla prikazana je povijest Sjeverne Koreje, odaslane su političke poruke, a na vrhu konusa bila je projicirana zastava Sjeverne Koreje.
Zadnjih godina ponovno se počelo nešto događati oko hotela, u lipnju 2018. na ulaz je istaknut natpis The Ryugyong Hotel na korejskom i engleskom jeziku.
Ostaje pitanje hoće li ikada biti otvoren.
- Teško je to reći, nema sumnje da se nešto zbiva unutra, to je velika zgrada. Nije nezamislivo da se dijelovi hotela otvore za javnost. Da je to moj hotel, ja bih se fokusirao na vrh zgrade i predvorje, rekao je Simon Cockerell.
U međuvremenu, Ryugyong Hotel više nije najviša zgrada na korejskom poluotoku. Prešišao ju je toranj Seulu, The Lotte World Tower, dovršen 2017. godine., ali ostaje najviša zgrada u Sjevernoj Koreji.
Kako bi izbjegli javnu sramotu, državni mediji godinama su brisali zgradu iz službenih fotografija Oyongyanga, no instalacija LED rasvjete mogla bi označiti da država ima neke planove za budućnost 'hotela Sudnjeg dana'.