Migranti koji iz Afrike pokušavaju doći do Europe, masovno doživljavaju silovanja i mučenja, prisilni incest i spolno sakaćenje, otkrilo je šokantno novo istraživanje. Silovanja i seksualna zlostavljanja na putu prema Europi ugrožavaju mnoge migrante posebno u Libiji gdje se muškarce podjednako zlostavlja kao i žene.
Krijumčari muče migrante i snimaju te napade na Skypeu kako bi ucijenili i od obitelji izvukli što više novaca, pokazuje istraživanje koje je provela organizacija koja pruža pomoć ženama i djeci izbjeglicama, Women's Refugee Commission (WRC).
Jedan od savjetnika za mentalno zdravlje opisao je grobove ispunjene muškarcima s odrezanim penisima, a istim scenama svjedočile su i žrtve koje su preživjele spolno sakaćenje i mučenje. Migranti su za WRC pričali identične stravične priče o silovanju, prisilnom incestu i masovnom seksualnom zlostavljanju kojem je jedina svrha poniženje zatvorenika koji su se morali skinuti goli i sami postati silovatelji ili žrtve. Muškarce i žene prisiljavaju da siluju druge zatvorenike, režu im spolne organe, dječake prisiljavaju na silovanje sestara, a žene zlostavljaju dok ne iskrvare do smrti, stoji u izvještaju.
Poniženje i kontrola
- Da mi je to netko ranije ispričao, nikad mu ne bih povjerovao. Takvu stvar možete povjerovati samo ako vidite vlastitim očima - rekao je muškarac, preživjela žrtva mučenja iz Gambije. U jednom od zatvora 19-godišnja Nigerijka je rekla zdravstvenoj radnici da ženama konstantno prijete silovanjem, a ništa bolje ne prolaze ni muškarci. Migranti pokušavaju mitom pronaći slobodu u bijegu.
- Uvjerili su nas da ako kažemo u Europi što se događa u Libiji, naša braća i sestre u zatvorima će platiti - rekla je, stoji u izvještaju. Prema 20-godišnjem muškarcu iz Gvineje, ‘kad se muškarci vrate plačući, onda pričaju o tome što su im čuvari radili i kako su se okrutno ponijeli’.
Sarah Chynoweth, voditeljica istraživanja, rekla je za Deutsche Welle:
- Na putu kroz pustinju mnoge izbjeglice otimaju krijumčari ljudima i naoružane skupine, ili ih jednostavno pošalju u službene zatvore. Ako netko pokuša pobjeći, sve druge muškarce prisiljava se da ga siluju. Kažnjavanja su redovita, ljude se tako ponižava i kontrolira.
Migranti koje je 'spasila' Libijska obalna straža
I muškarce siluju gotovo u jednakoj mjeri
Prijašnja su istraživanja već pokazala da su gotovo sve žene koje stignu i Sjeverne Afrike silovane ili na neki drugi način seksualno zlostavljane na putu, no novi pokazatelji govore da se zlostavljanja gotovo u jednakoj mjeri događaju i muškarcima. Studija je bazirana na desecima razgovora sa zdravstvenim radnicima, humanitarcima i migrantima, a objavila ju je u ponedjeljak organizacija WRC.
UNHCR procjenjuje da se u Libiji nalazi oko 670.000 izbjeglica, a između pet i šest tisuća zatvoreno je u kampovima. Europska je Unija potrošila oko 338 milijuna eura u Libiji od početka 2014. kako bi zaustavila migraciju, većinom za jačanje libijske obalne straže i izgradnju privremenih centara za izbjeglice. Migranti koji se nađu u Sredozemnom moru neće bolje proći u službenim centrima, kaže Chynoweth.
Uz pomoć EU novca Libijska obalna straža spašava migrante iz Sredozemlja i vraća ih u centre za izbjeglice koje na papiru vodi libijska vlada, no zlostavljanja se ondje nastavljaju, svjedoče migranti. S obzirom na velik broj zlostavljanih muškaraca, i oni sad progovaraju o onome što bi inače bio tabu.
Migranti spašeni s potopljenog broda
Strava ilegalnih zatvora
Područje oko libijskog grada Banija Walida posebno je zloglasno po ilegalnim zatvorima gdje migrante, kako opisuju preživjeli, mjesecima, pa čak i godinama, drže u skladištima koja poput tamnica nemaju prozore ni zraku sunca. Krijumčari pak od obitelji pokušavaju izvući novac kako bi nastavili putovanje, piše Daily Mail.
Prošlog svibnja oko stotinjak izbjeglica provalilo je i pobjeglo iz jednog takvog zatvora, dok su pucali po njima. Najmanje 15 ljudi je poginulo i oko 40 ih nije uspjelo pobjeći, prenijela je humanitarna organizacija Liječnici bez granica. Preživjele su prebacili u službene libijske zatvore. Ondje će najvjerojatnije završiti čak i ako dođu do Sredozemnog mora s obzirom da je europska politika zabranila spašavanja na moru u namjeri da uspori migracije.
Chynoweth je provela slična istraživanja u Bangladešu među izbjeglicama, pripadnicima naroda Rohindža, kao i među sirijskim izbjeglicama na Bliskom istoku. Ono što ih razlikuje od ‘europskih izbjeglica’ jesu duboko uznemirujući oblici seksualnog mučenja u svrhu ucjene koja se obavlja slanjem strašnih video snimaka očajnim obiteljima.
- Onog trenutka kad zaustave izbjeglice na moru, Europljani peru ruke - rekla je Hassiba Hadj-Sahraoui, savjetnica Liječnika bez granica.
Dok su u Libiji, izbjeglice se ne usude ništa reći. Ne usude se ni svi u Europi jer im još uvijek u ušima odzvanjaju prijetnje što će se sve dogoditi njihovim obiteljima u slučaju da se sazna što im rade…