EKSKLUZIVNO U NEDJELJNOM

TAJNA SMRTI PERKOVIĆEVA ŠEFA ‘Policija tvrdi da se ubio, a ronioci su pištolj pronašli u Savi'

    AUTOR:
    • Drago Hedl

  • OBJAVLJENO:
  • 12.01.2014. u 08:28

Marko Bezer je kao šef Centra državne sigurnosti u Osijeku uveo Perkovića u tajne službe. Perković je 90-ih napredovao u novoj Hrvatskoj, a Bezer je pronađen na smetištu

Josipa Perkovića u Službu državne sigurnosti (SDS) primio je 16. siječnja 1970. Marko Bezer, tadašnji načelnik osječkog centra jugoslavenske tajne službe. Dvadeset i tri godine poslije, 20. veljače 1993., Bezerovo mrtvo tijelo pronađeno je na desnoj obali Save u blizini smetišta Jakuševac. Na desnoj sljepoočnici imao je prostrijelnu ranu veličine 20 milimetara. Službena verzija smrti - u koju Bezerova obitelj nikad nije povjerovala - glasila je da se 63-godišnji Bezer ubio pištoljem Colt, kalibra 38 specijal, američke proizvodnje. Taj su pištolj ronioci pronašli u Savi i o tome je napravljena službena policijska zabilješka.

- Vidio sam tu bilješku i kad sam je sutradan ponovno htio pogledati, više je nije bilo. Nazvao sam centralu u Zagrebu i tražio da mi je dostave, ali su rekli da službena bilješka o tome ne postoji - kaže jedan od Bezerovih suradnika s početka 70-ih godina prošlog stoljeća. I nastavlja: - Vjerojatno je netko shvatio da je teško povjerovati u priču o samoubojstvu kada je leš nađen na padini savskog nasipa, a pištolj, kojim se navodno ubio, desetak metara dalje, u rijeci, na dubini od pola metra.

Sumnjiv datum smrti

Zanimljivo je da je policija tek 12 dana nakon pronalaska Bezerova tijela objavila službenu informaciju. Vijest o Bezerovoj smrti prva je, pod naslovom “Tko je ubio Marka Bezera?”, objavila Slobodna Dalmacija 26. veljače, šest dana nakon što je pronađen mrtav, jasno sugerirajući u naslovu da se radi o ubojstvu. Na novinarske upite policija je o svemu danima šutjela. Zdravko Židovec, tadašnji pomoćnik ministra unutarnjih poslova, tek je 3. ožujka, zbog sve snažnijeg pritiska javnosti, objavio podatke o uzroku Bezerove smrti. Objašnjenje je glasilo: Bezer je počinio samoubojstvo. Židovec je rekao da je to potvrdio i obdukcijski nalaz, učinjen 22. veljače u Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku na Šalati. Obdukciju je, prema saznanjima Bezerove obitelji, radio Miroslav Kubat.

Unatoč mnogim pokušajima, obitelj Marka Bezera nikad nije dobila obdukcijski nalaz. Jedini službeni dokument koji imaju jest obrazac prijave o smrti koji je izdao spomenuti Zavod te liječnički izvještaj o uzroku smrti. Oba je dokumenta potpisao dr. Josip Čadež i nose isti datum: 22. veljače 1993. U rubrici “Datum smrti” navodi se “oko 3. veljače 1993.”, a kao uzrok smrti upisano je: prostrijelna rana. Rubrika u kojoj se, pak, opisuje vrsta nasilne smrti ostala je prazna. Kao uzrok smrti spominje se “pucanje iz vatrenog oružja”. Ni na jednom od ta dva službena dokumenta ne spominje se “napuklina koštanog tkiva u predjelu lijeve sljepoočnice” koju je službeno na konferenciji za novinarenaveo Židovec.

Obitelj nikad nije dobila ni informaciju tko je pronašao tijelo Marka Bezera. Rečeno im je da je truplo zapazila osoba koja je ondje, na savskom nasipu, šetala psa. Na inzistiranje obitelji da razgovaraju s tom osobom policija im nije otkrila njezin identitet.

Dugotrajna šutnja policije o uzrocima smrti bivšeg pripadnika SDS-a i neke nelogičnosti (tijelo nađeno na nasipu, a pištolj kojim se ubio u Savi) zamijenjene su glasinama koje obitelj odlučno odbija. Kolale su priče da je zapao u ozbiljne kartaške dugove, ali i da se odao alkoholu.

- To nije točno - tvrdi član Bezerove obitelji s kojim smo razgovarali početkom tjedna. - Glasine su plasirane da bi priča o samoubojstvu izgledala uvjerljivija. On nije bio čovjek sklon suicidu. Nije bio ni alkoholičar. Itekako je vodio računa o svom zdravlju. Svako je jutro uzimao propolis kapi, a na dan kad je nestao, išao je na liječničku kontrolu.

Kad se nekoliko dana nakon 3. veljače nije vratio kući, u stan u Ulici Ivana Šibla u Novom Zagrebu, obitelj je prijavila njegov nestanak. Policijska potraga nije dala rezultata. Pronađen je mrtav 19 dana kasnije. Na mjestu gdje je ležalo njegovo tijelo, završava cesta i dalje je nemoguće ići automobilom. Ta je činjenica izazvala sumnje obitelji da je onamo, nakon što je otet i ispitivan, dovezen i bačen na nasip. Zanimljivo je, kaže član obitelji koji je pomogao pri identifikaciji, da su njegovo odijelo i košulja bili posve čisti. Tako sigurno ne bi izgledali da je sve vrijeme od smrti 3. veljače ležao na savskom nasipu. Na prstima desne ruke koža je bila oguljena. To i rupa u sljepoočnici, kaže član Bezerove obitelji, bili su jedini vanjski tragovi nasilne smrti. Neslužbeno su, iz krugova bolnice na Šalati, saznali da mu niti jedna kost nije bila čitava. No, bez obdukcijskog nalaza to su samo prazne priče.

Uz glasine da se Bezer ubio zbog kockarskih dugova krenule su i pretpostavke da je bio žrtva eskadrona smrti koji na temelju nekakvih crnih lista likvidiraju pripadnike jugoslavenskih tajnih službi, odgovorne za ubojstva hrvatskih emigranata. Pojavila se i teza da su Bezera ubili agenti SZUP-a jer je imao popis emigranata, suradnika jugoslavenskih tajnih službi, koji su početkom 90-ih bili zastupnici u Hrvatskom saboru. S tom je pričom, četiri godine nakon što je Bezer pronađen mrtav, u intervjuu tjedniku Feral Tribune izašao privatni detektiv Ivica Perner, tvrdeći da mu je to rekao Marijan Kraljević, u to vrijeme direktor agencije Delta-4.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Izdvajamo