PIŠE TOMISLAV ČADEŽ

DNEVNIK SAMOIZOLIRANOG INTELEKTUALCA Naše pisce zanimao je samo vidljivi, ali ne i nevidljivi protivnik – Turci ali ne i virusi

Arhiv Slobodne Dalmacija

Miljenko Smoje (lijevo) i August Šenoa (desno)

Naš narod, barem sudeći po našoj književnosti, uvijek se radije zanimao za vidljivoga negoli za nevidljivoga protivnika.

Najznačajniji stari naši pisci bili su ponajprije zainteresirani za Turke, a do pošasti biblijskih razmjera eto nisu stigli. Nisam ovih dana, intenzivno istražujući, pronašao nijedno poznato djelo u srednjem vijeku, renesansi, baroku, klasicizmu koje bi se pozabavilo kugom, kolerom, ospicama…

Najznačajniji naš renesansni pisac, Marin Držić, nije o kugi, primjerice, napisao ni slovca, premda je eto upravo njegova obitelj bila izgubila plemstvo poradi te pohare. Postoje u nas, što ću ovih dana opširnije iznijeti, zapisi različitih liječnika iz različitih doba o raznim epidemijama, ali književnici su eto šutjeli, čak i u Dubrovniku, prvome gradu u Europi u kojem je, 1377., uspostavljena karantena.

Isprva brodovi nisu smjeli uplovljavati a tečajem vremena podizane su i zgrade za izolaciju, sve dok se nije 1457. izgradio Lazaret na Pločama, u kojem je danas smješten diskoklub.

Znači, u Dubrovniku je 1377. Veliko vijeće izdalo odredbu “Onaj koji dolazi iz krajeva zahvaćenih kugom neka ne ulazi u Dubrovnik ili njegovu okolicu” (Veniens de locis pestiferis non intret Ragusium vel districtum) prema kojoj su pridošlice iz kužnih područja imale provesti mjesec dana na određenim nadziranim lokacijama prije no što im se dopusti ući u grad.

Izolacija je u srednjem vijeku i kasnije najčešće bila trajala 40 dana, pa otud danas i naziv karantena.

A kad je naša eto književnost posrijedi, prvo djelo “zaraženo” epidemijama i njihovim posljedicama jest povjestica Augusta Šenoe “Kugina kuća” iz 1871. Znači, odulja pjesma rimovana, nešto više od dvjesta stihova, miješane silabike, i deseterci i osmerci i četverci, a heroina jest Jela, majka i uzorna seljanka, koja ne nasjeda na želju Bijele žene (kuge) da je pokraj križa unese u selo…

Moramo preskočiti više od stoljeća, i doći u 1981., da označimo drugo djelo što se bavi epidemijama, opširnu kroniku Miljenka Smoje “Velo Misto” (nije samo serija dakle!), više od četiristo stranica uzbudljive kronike Splita, koju je zagrebačko Znanje objavilo u tad najpopularnijoj domaćoj popularnoj ediciji, Biblioteci hit. Najzanimljivija su poglavlja u kojima Smoje duhovito opisuje histeriju oko najavljivanog smaka svijeta za godinu 1900., kad su naivni građani rasprodavali imovinu i bančili te eto dirljiv i snažan opis nesreće što ju je donijela španjolske gripa poslije 1918.

Ta je španjolka, ili španjolica, desetkovala djecu po težačkim kućama, kao da se ovaj put zbilja smak svijeta bliži. Hoće li ova aktualna pošast izazvati više reakcija naših pisaca, vidjet ćemo, a nekoliko prijedloga za sižeje iznijet ćemo sljedećih dana…

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo