Svjedoci smo dugogodišnjeg obreda koji se uvriježio u svim ACI-jevim marinama tijekom proteklih 35 godina. Slavi se rođendan osnutka lanca, Dan ACI-ja. Fešta je zakazana za 11 sati u restoranu Navigare, koji je, uz ACI marinu Milna, domaćin proslave.
Obaviješteni su i pozvani svi nautičari zatečeni u marini, predstavnici mjesnih vlasti, umirovljeni dugogodšnji djelatnici, suradnici, poslovni partneri i, naravno, novinari.
Tu su načelnik općine Milna Viktor Maretić sa suprugom, Lučki kapetan Nikola Brkuljić, direktorica Turističke zajednice Milne Ana Grassi... Dočekuju ih direktor marine Darko Franičević, šefica recepcije Sandra Poklepović, vođa po sade Ante Ozretić, recepcionarke Fani Markusović i Elizabeta Sfarčić, domaćica Nada Abram-Vuletić...
Dobar tim
Pozdravi, želje, čestitke, nautičke priče, sjećanja na to kako je bilo nekad, međusobno zbližavanje gostiju koje inače dijele brodovi, gatovi i nautičke milje...
Među uzvanicima je i Tatjana Vlahović, dugogodišnja šefica recepcije. Bila je tu od samoga početka, davne 1984. godine.
- Sjećam se, imali smo u to vrijeme šezdesetak zaposlenika. Bila je to otpočetka uhodana marina s dobrim timom iako mnogo toga nije izgledalo kao danas i bilo je puno improvizacija. Ovdje su se gradili i popravljali brodovi, imali smo mehaničarsku radionicu, iako nam u početku nije bila ni provedena struja - prisjeća se Tatjana Vlahović tih vremena i kasnijeg čitavog svog radnog vijeka što ga je provela ovdje, u ACI marini Milna.
- Po broju godišnjaka privezanih u marini tada je prednjačio Skradin, a mi smo bili odmah iza njih. Rat je sve izokrenuo. Mnogi godišnjaci su pobjegli glavom bez obzira, redom u Italiju, gdje su čekali kraj rata. Tako je marina ostala gotovo prazna - nastavila je Tatjana pa se osvrnula i na događaje neposredno nakon završetka Domovinskog rata.
Marina Poklepović, Tatjana Vlahović, Sandra Marasović
- Nautičari su se počeli vraćati i izgledalo mi je kao da su to jedva dočekali. Jedan je Nijemac nakon povratka privezao brod na svoje staro mjesto, izašao iz njega te počeo ljubiti rivu. Rekao je da se u Italiji nije dobro proveo te da su mu, između ostalog, ukrali brodarice koje je ostavio ispred broda, pokraj pasarele. To mu se ovdje nikako ne može dogoditi. Ljudi su jako voljeli našu marinu, a mi smo s gostima bili vrlo bliski, uvijek smo im bili pri ruci... Donosili smo im gorivo u kanistrima sve dok Ina nije otvorila pumpu... Bila su to neka druga vremena. Turizam je bio puno personaliziraniji. Znali smo datume rođendana svih naših gostiju, zajedno bismo ih slavili i uvijek im nešto darovali, makar im samo položili ružu na brod... Ma znali smo i mnogo više o njima - prisjeća se Tatjana.
Zatim se sjetila i mnogih poznatih gostiju koji su u njezino vrijeme uplovljavali u ovu lijepu marinu, zaštićenu uvalu, skladni dalmatinski gradić baroknog urbanizma.
- Često nam je dolazio Benetton. Bio je pravi zgodni Talijan. Čitavo bi ljeto proveo kod nas, Brač mu je bio interesantan jer je imao i zračnu luku. Na svojem je brodu dočekivao razne goste, pa je tako ovdje odsjedao i Niki Lauda - prepričala nam je Tatjana Vlahović samo djelić svoje bogate radne i životne povijesti na radnome mjestu šefice recepcije koja je ondje provela 33 godine prije negoli se umirovila i prepustila marinu, kako kaže, “mlađim kadrovima”.
No, sada je već bilo vrijeme da se sjedne za stolove uz bogatu prigodnu zakusku što su je pripravili domaćini iz ovdašnjeg restorana Navigare, inače hvaljenog u krugu gostiju nautičara.
Bogata trpeza
Recimo još i to da je ACI marina Milna od samog početka poznata po dobrim jelima svojeg restorana. Redovno se odavde odlazilo ne samo s lijepim uspomenama na bogatstvo okusa Mediterana nego i s fotografijama bogate trpeze, zubataca, škarpina, jastoga i hlapova...
Vremena se mijenjaju, ACI marina i dalje susretljivo dočekuje svoje goste. Gostoljublje ovdje opstaje vječno, baš kao i poseban dubok ton zvona s visokog zvonika monumentalne barokne župne crkve Gospe od Blagovijesti, koji je i glavni orijentir nautičarima kada uplovljavaju u milnarsku valu i ACI-jevu marinu.