NAUTIČKA PATROLA

ACI MARINA PULA 'U 7 godina sam potrošio manje nafte od jahte koja isplovi na jedno kupanje'

OBJAVLJENO:
  • 15.08.2018. u 20:00

  • Srđan Vrančić / CROPIX

    Kanađanin D’Arcy Kennedy, zaljubljenik u more i ekologiju, jedan je od onih koji obilazi svijet ne zagađujući ga

    Priče, bez obzira na to što su im fabule slične, nikada nisu jednake. Svaki čovjek ima svoj autentični, originalni scenarij života i djelovanja.

    Da to nikad ne zaboravimo, podsjetio nas je usred Pule vrlo živopisni i duboki gospodin, silnih eruditskih širina. U poznim šezdesetima, fizionomije umirovljenika, ničim se na prvi pogled ne bi isticao iz nepregledne mase jedriličara koje smo sreli na ovom našom proputovanju. No, bile su dovoljne dvije rečenice da još jednom shvatimo kako je generalizacija, s oproštenjem, majka svih zajeba...

    - Premda se sportom aktivno bavim od osme godine, od jedrenja, preko golfa do auto-moto sporta, na svoje veliko životno putovanje odlučio sam se 2007. godine, kad sam sa svojim prvim brodom Practical Dream isplovio iz svoje Kanade i krenuo prema Tajlandu, gdje taj brod trenutačno i obitava - započinje kanađanin D’Arcy Kennedy svoje uzbudljivo štivo.

    - U posljednjih 11 godina, dakle, preplovio sam više od 30 tisuća nautičkih milja, susrevši se s jatima delfina i kitova, od kojih je jedan od gotovo devet metara i ‘poljubio’ brod kod Omana, iz znatiželje, s cjelovom koji je krma značajno osjetila...

    Fotografije koje prikazuje djeluju gotovo nestvarno, radi se o ljepoti od koje zastaje dah, s cijelim oceanom osjetila koja se bude prilikom slušanja inspirativnih zgoda.

     

    Preuređenje

    - Ono što mi je u cijeloj priči bilo najvažnije jest ploviti na vjetar: mislim da sam u posljednjih sedam godina potrošio manje nafte nego jahte kad jedno poslijepodne odluče isploviti iz marine i otići na kupanje.

    Taj mu je segment, zapravo, ključan. D’Arcy, u biti, metafizički proživljava more i brodove.

    - Ovaj brod, Bennetau Ocenanis 40, supruga Pamela i ja kupili smo jesenas ovdje, u Puli, za 58 tisuća dolara, a još toliko ulažemo u njegovo preuređenje kako bismo ovih dana krenuli na novi veliki plov. Mnogi me pitaju zašto odmah nismo uzeli brod sa svim što nam treba, no ovako sami brod prilagođavamo svojim potrebama.

    One nisu velike, ali su krojene po nama, s obzirom na to da ovaj brod, Our practical dream, doživljavamo svojim domom. Imena obaju brodova stigla su kroz razmišljanje da ne ostvarujem svoje snove, nego što kroz njih doista mogu i učiniti.

    A gospodin Kennedy čini mnogo, i više nego što može.

    - Nije da prezirem klasične jedriličare, ali ne mogu se poistovjetiti s njima. Većini njih ovo je rekreacija, a marine su njihov dom. Nama je, međutim, dom ocean. S kojim živimo u suživotu, silno ga uvažavajući i poštujući. Pokušavamo živjeti samoodržavajući se, stoga smo i napravili preinake kako bismo kolektorima skupljali energiju i stvarali vlastite zalihe vode.

    Pokušao sam nabaviti i baterije kako bismo motor u rijetkim slučajevima pokretali strujom, a ne naftom, ali s obzirom na to da dvije baterije za snagu od pet konjskih snaga teže više od 50 kilograma, morali smo, barem za sada, odustati od te ideje.

    Od drugih svjetonazora, međutim, nije i nikada neće.

    Srđan Vrančić / CROPIX
     

    Novi projekt

    - Vidio sam more u Tajlandu koje odumire, od onečišćenja, jasno, vidio sam studije i razgovarao s ljudima koji su svjesni kako mikroplastika djeluje na životinjske vrste koje žive tisućama kilometara daleko od urbanih centara. I uznemiruje me saznanje što radimo morima i oceanima. A ako ona umru, izumrijet će i cijeli planet. Povezao sam se s ljudima s kanadskog sveučilišta oceanografije kako bismo stvorili projekt koji bi pomogao oceanu i spriječio daljnju poluciju izvora života, s kojim sam stvorio duboku vezu ovih godina.

    Jacques Cousteau jednom je prilikom kazao da bismo trebali otvorili planet prema čudima oceana u smislu naše beskrajne želje za učenjem i poimanjem naših života. Kroz tu prizmu jedna je stvar jasna: veliki bijeli kitovi, kao i mravi na obali, ne razumiju naše politike, granice i razgraničenja, kao što ne znaju ni sklopiti ruke i moliti se postulatima naših vjera. To su bića koja žive evoluciju u kojoj je čovjek neke osnovne stvari teško pobrkao... D’Arcy, međutim, nije. Premda se čini gotovo utopistički, ovaj moderni Cousteau nevjerojatne energije ne odustaje.

    - Razumjeti more teška je disciplina i volio bih kad bi ljudi koji se njime bave mogli od njega učiti. Jednom sam prilikom u Portugalu na brod primio skipera koji se bavio čarter prijevozom. Pitao sam ga je li spreman i kazao mi je da jest. OK, odgovorio sam. Kada smo prošli Gibraltar, susreli smo se sa sedammetarskim valovima. Istog se časa spustio u kabinu i nije izlazio 72 sata. Kad smo razgovarali o njegovoj reakciji, kazao mi je da se s čarterom nikada nije susreo s ovakvim iskustvom, štoviše, dodao je da nikad nije plovio ni noću. Mislim da je to problem moderne nautike, premale spoznaje... 

    Hrvatska je puno napredovala u odnosu na naš prvi dolazak

     

    Baltik je hladan, Grčka je daleko, Jadran je krasan, a ima i lignji

    Na Baltiku je jako hladno, u Grčkoj je odlično, ali je daleko - objašnjava iskusni jedriličarski par iz Berlina, Martina i Peter Moritz koji su se upravo iskrcali sa svoje jedrilice Gib’Sea nakon četiri tjedna krstarenja. S njima je i zaigrani pas Eddy, star godinu dana. Moritzi jedre više od dva desetljeća.

    - Jedrilicu staru 30 godina kupili smo prije 20 godina, no još nas dobro služi, pa je nećemo mijenjati, kao ni marinu. Ovdje nam je dobro.

    Kažu da je unazad nekoliko godina Hrvatsku ulovio trend koncesioniranih uvala, u kojima se sidrenje sve češće naplaćuje. No, hrvatski su im otoci najbolji za jedrenje. - Ove godine nismo imali sreće s vjetrom. U četiri tjedna jedrili smo tek dva puta, a morali smo i žuriti u Trogir gdje smo se našli s prijateljem. Obišli smo Brač, Korčulu, Vis, Mljet, Rab, Prvić... - nabrajaju Moritzi i pričaju gdje su sve odlično jeli.

    - Obožavam lignje. Toga u Njemačkoj nema - oduševljena je Martina. Usluge u turizmu su skuplje, ali priznaju: - Sve je puno profesionalnije nego prije 17 godina, otkad plovimo u Hrvatskoj. Nedavno smo dobili bolji vez u marini u Puli pa smo još sretniji. (T.M.)

    “Dobar skiper je i kuhar i mehaničar i ronilac...”

     

    Moraš znati smijati se i plakati kada treba, biti ronilac i sobarica - govori iz 30-godišnjeg skiperskog iskustva Nenad Sabadi, koji sve te godine radi za istog gazdu.

    - Lijep je to i dinamičan posao, pogotovo za mlade koji su spremni upoznati nove stvari. Biti skiper zahtjeva popriličnu listu vještina kojima je potrebno vladati.

    - Treba znati kuhati, mehaniku, pratiti karte i vremenske prilike, predvidjeti situacije, biti spreman skočiti usred Jadrana u more i otpetljati konop s propelera - nabraja Sabadi neke od zadataka s kojima se susreće tijekom plovidbe.

    - Jadran je najljepše more pa smo uglavnom usidreni u samotnim uvalama.

    Omiljeni trenuci na moru događaju se upravo na tim mjestima uz jutarnju kavu ili navečer uz čašu vina.

    - Primjećujem da je u zadnje vrijeme popularna naplata sidrenja u uvalama pod koncesijom - kaže Sabadi. Ne smeta mu što se naplaćuje sve dok se za to pruža nekakva usluga, po čemu je južni Jadran nekoć bio poznat. (T. M.)

    Utočište kod mitske Arene

     

    Vezovi: 194 veza u moru, prihvat mega jahti do 40 m dužine

    USLUGE: recepcija s mjenjačnicom, restoran, caffe bar, prodavaonica nautičke opreme, čarter agencija, praonica, parkiralištela

    Ekstra: WLAN sustav za pristup internetu, rent-a-car, ispostava Lučke kapetanije i carine te crpka za gorivo smješteni su u neposrednoj blizini ACI marine Pula.

     

    Izdvajamo