Hajduk je u Splitu religija. Stoga nije nikakvo čudo da kada “bili” igraju važnu, moglo bi se reći i sudbonosnu, utakmicu kao što je bila ona protiv danskog Brøndbyja, onda je i ACI-jeva marina Split ukrašena simbolima kluba s Poljuda. Na terasi glavne zgrade ponosno je izvješena zastava, a okićeni su bili i brodići koji goste marine prebacuju u centar grada.
Tijekom vezivanja naše jedrilice Maslina kreće red uobičajenih šala i peckanja: “Dat ćemo vam konop ako izvjesite zastavu Hajduka”. Ni paklenih 39 u hladu ne može uništiti splitski duh...
Iako je četvrtak, mjesta na vezovima jako je malo. Bez obzira na čartere koji svaku subotu prazne marinu poput Rihanne u šopingu, Split je posljednjih godina hit-destinacija. Svjestan je toga i direktor marine Edo Karuza koji nema problema s popunjenošću, štoviše, dobro bi mu došao koji gat više.
Splitska marina često se časti i nadimkom marine s pogledom od milijun dolara, koji se proteže od Zapadne obale preko centra grada do trajektne luke. Procvat je doživjela krajem 80-ih godina 20. stoljeća, prije početka Domovinskog rata, kada je vladala Markovićeva konvertibilnost. Marina podno Sustipana bila je središte splitskog društvenog života. U njezin su restoran tada dolazili poznati sportaši, estradnjaci, političari, poslovni ljudi...
Povjerenje gostiju
- Imali smo tada više od 200 zaposlenih, samo u kuhinji je bilo 50 djelatnika - prisjeća se Edo Karuza koji ACI-jevom marinom Split upravlja posljednjih 19 godina.
Edo Karuza
Ured mu krase četiri fotografije snimljene na regatama ACI Match Race Cupa kada su u Split dolazile neke od najvećih jedriličarskih faca poput Russella Couttsa, Petera Gilmoura, Paula Cayarda i Deana Barkera.
- Uvijek sam želio biti uspješniji od svojih kolega, a pritom osigurati poslovni napredak marine - priča Karuza i ponosno ističe činjenicu da je, s obzirom na položaj, marina sjajna polazišna točka za krstarenje.
- Naš je gost samo 45 minuta vožnje udaljen od aerodroma, a potom brodom za sat ili dva može već biti na Šolti, Braču, Hvaru, Visu. U Grčkoj ili Turskoj nautičar ne može tako brzo biti na omiljenoj destinaciji jer su udaljenosti između otoka puno veće - pojašnjava čelni čovjek marine.
Porastom čartera mijenja se struktura gostiju, jedrenje je postalo dostupnije. Trenutačno na 318 vezova u moru i 30 na kopnu vlasnici imaju 50 posto vezova, a ostala polovica otpada na brodove iz čartera.
- Povjerenje gostiju nam je najvažnije. Konkurencije u vidu privatnih marina se ne bojimo. Štoviše, to nas tjera na još bolji rad - napominje Edo Karuza.
Kada je građena, marina je projektirana za brodove dužine 12 metara, premalo za današnje trendove u brodogradnji, pa se svaki gost prije ulaska mora javiti radiostanicom kako bi mu se pronašlo odgovarajuće mjesto. Mornari jako dobro vladaju tim jedriličarskim tetrisom pa čak ni petkom nema problema, bez obzira na to što im u samo nekoliko sati nagrne i 150 brodova koji se vraćaju iz čartera. A svi bi što prije na kopno...
Glavni navigator dolazećih brodova je Siniša Šimun Vulić, kapetan mornara, koji u marini broji 26. godinu rada. Svi stalni gosti marine znaju dobro tko je on te poštuju njegov autoritet kada im preko kanala 17 dopusti ulazak u marinu. Subotom, kada je najveća ludnica, često se znaju pojaviti i suludi razlozi za mjesto u marini.
- Jedan Talijan nam se javio preko stanice te rekao da želi ući, ali nije bilo mjesta. Potom nam se požalio kako je njegovoj cijeloj obitelji loše, pa čak i psu, te da hitno trebaju doktoru. Kad su uplovili, odmah su ozdravili - kaže kroz osmijeh Vulić.
Vezivanje brodova
Već je dugo on ovdje, može se reći da je monument koji hoda gatovima kao podsjetnik na prošla vremena. Prošao je sve faze marine prije negoli je došao do pozicije gdje upravlja s 14 mornara. Prvotno je u marinu došao kao skladištar u restoranu Grašo, ali kada je marini prifalilo mornara, on se javio za posao vezivanja brodova i ostao sve do danas.