JOSIP FRLJUŽEC

Bio je fotograf, prodavač kobasica, novinar, šef marketinga u banci, a sada je veliki biznismen, ima brod i uživa: 'Sve mi se dogodilo slučajno!'

    AUTOR:
    • Matija Boltižar

  • OBJAVLJENO:
  • 27.07.2017. u 21:10

Boris Kovačev / CROPIX

 

ACI-jeva marina Jezera na svojim brodovima krije mnoge zanimljive životne priče. Jedna od njih je doista posebna iako nije posebno nautička, ali ima sjajan nautički kraj.

Zagrepčanin Josip Frljužec ima 73 godine i kada bi krenuo danas napisati životopis, on bi izgledao otprilike ovako. Prvo je bio fotograf, pa prodavač kobasica, potom prevoditelj, novinar, šef marketinga u banci, prodavač cvijeća i sada, posljednjih 25 godina, radi kao prodavač kosilica.

Ako ga pitate kako je od prodavača kobasica na štandu u Njemačkoj došao do glavnog predstavnika američke tvrtke MTD za jugoistočnu Europu, on će vam reći: “Slučajno!”

Zapravo, to mu je odgovor na gotovo svako pitanje. Slučajno je kupio brod Beneteau Antares 11, pa je slučajno kao svoju glavnu marinu odabrao Jezera na Murteru i prije toga slučajno obišao pola svijeta. U tom moru slučajnosti stvorila se jedna priča koju stvarno rijetki mogu ispričati, a i ona je počela slučajno rano ujutro u nedjelju prilikom ispunjavanja ankete o zadovoljstvu marinom.

Državni arhiv

- Odrastao sam u Vrbovcu, bili smo dosta siromašni, a kao mali sam si obećao da ću putovati svijetom. Zbog toga sam odlučio otići u svećenike - kaže Josip.

Mislio je da će s bijelim kolarom oko vrata kao misionar vidjeti svijeta, ali ga je prijatelj brzo odgovorio od redovničkog poziva. Predložio mu je da odu zajedno u mornaricu te da zajedno oplove svijet. Tu kreću one slučajnosti.

 - Prijatelj je upao, a ja nisam. Nisam imao previše izbora pa sam otišao stricu u Zagreb. On mi je rekao da mu treba soboslikar, ali su mi na birou rekli da nema mjesta za taj posao, ali da im nedostaje fotografa - kaže Josip.

Vodeći se riječima s biroa, nabavio je fotoaparat i postao fotograf. Njegov rad ga je doveo do Državnog arhiva gdje je obrađivao fotografije. Ipak, posao ga je u jednom trenutku odveo do Njemačke gdje je prepoznao novi potencijal za zaradu. U Stuttgartu je otvorio štand na kojemu je pekao kobasice. To se pokazalo kao odličan potez jer je jedne godine proglašen i najboljim prodavačem kobasica u Njemačkoj, nakon što je u jednom danu prodao 6500 kobasica.

Boris Kovačev / CROPIX
 

Idemo dalje s poslovima.

U Njemačkoj je naučio jezik pa se počeo baviti prevoditeljstvom, a za njega je čuo i Vjesnik pa je postao njihov dopisnik u Frankfurtu. Pisao je dosta tekstova o Hrvatima u Njemačkoj, a njegove tekstove je čitao i netko iz Uprave Ljubljanske banke pa su mu ponudili da dođe kod njih na mjesto šefa marketinga. Otišao je, a za nekoliko godina je zaradio dovoljno da se ubaci u posao prodaje cvijeća.

- Poslije rata sam vidio da postoji rupa na tržištu cvijeća. Kupio sam sadnice kaktusa i razne druge lončanice pa sam ih prodavao po Žitnjaku. Bila je to veleprodaja, a osim mene, time se u to vrijeme bavio još samo Ivica Todorić koji je prodavao tulipane iz Nizozemske - priča Josip.

Južna Afrika

U to je vrijeme nekako ušao i u biznis prodaje kosilica, koji mu je na kraju išao bolje od prodaje cvijeća, što je uočila i američka tvrtka MTD te ga postavila za svog predstavnika prodaje u ovom dijelu Europe.

Danas sjedi na svom brodu u Jezerima i uživa na godišnjem odmoru sa svojom drugom ženom Teom.

Osim posla, iza sebe ima i putovnicu ispunjenu stotinama pečata, od kojih se ističu oni iz Kine, s Maldiva, iz Ujedinjenih Arapskih Emirata...

Jedino mu na listi želja još nedostaje žig iz Japana, Australije i Južnoafričke Republike. Naime, on i njegova žena su svako ljeto uzeli mjesec i pol godišnjeg kako bi putovali svijetom. Išli su na kruzere ili bi jednostavno avionom obišli svijet. Ipak, onda je došlo do jednog slučajnog događaja koji je promijenio njihov plan putovanja.

Boris Kovačev / CROPIX
 

Nove avanture

- Prijatelj je prodavao svoj brod i nije mogao pronaći kupca pa sam ga kupio ja. Plan je bio da ga damo u čarter, ali nekako je brod ipak završio na vezu u Jezerima - kaže Josip.

Malo-pomalo su Josip i Tea počeli ploviti Jadranom i s godinama je nestala potreba za istraživanjem svijeta. Sada su se okrenuli jednoj drugoj strani svijeta koju je Josip dugo godina zapostavljao.

- Sada svako ljeto mjesec i pol putujemo po Jadranu. U inozemstvo odlazim samo kad moram zbog posla, a svoje nove avanture tražimo na ovom našem prelijepom moru - završava svoju slučajnu priču Josip Frljužec.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo