ŽIVOT SVJETIONIČARA

ISPOVIJEST SLAVONCA KOJI VEĆ 28 GODINA RADI KAO SVJETIONIČAR 'Prije ovog posla nikad u životu nisam bio na moru, a danas me svi zovu Zvone Lanterna'

    AUTOR:
    • Petar Zobec,
    • Matija Boltižar

  • OBJAVLJENO:
  • 01.08.2018. u 23:00

Željko Hajdinjak / CROPIX

Zvonimir Škvorčević

Zvonimir Škvorčević je svjetioničar na svjetioniku Punta Bjanka u Velom Ratu na Dugom otoku i to već osamnaest godina

Noć se polako spustila i Zvonimir Škvorčević korača prema vrhu tornja. Sto šezdeset tri, sto šezdeset četiri, sto šezdeset pet. Njegovi bosi tabani znaju svaku stepenicu napamet. Ništa neobično, ovdje je već 18 godina. Stigao je do drvenih stepenica. Stao je da ulovi dah.

Nekad je sa sobom do gore nosio kantu punu petroleja pa se nije uspuhao. “Godine”, kaže sebi u bradu i gazi dalje prema vrhu. Sto osamdeset jedan, sto osamdeset dva i sto osamdeset tri. Stigao je. Svjetlo pravilno radi, ne mora ništa podešavati. Izlazi na balkon. Iako se do gore popeo više od šest tisuća puta i dalje ne propušta priliku baciti pogled na svoj Veli Rat. Plaža, vrt, kamp, mala kapelica. Sve je na svom mjestu. U daljini na morskoj pučini ispod zvjezdanog neba plovi jedan brod. Zvone mu maše, iako zna da ga ne vidi, ali zato zna da vidi svjetlo s njegova svjetionika. I to mu je dovoljno.

Zvonimir je svjetioničar na svjetioniku Punta Bjanka u Velom Ratu na Dugom otoku. Tamo živi 365 dana u godini sa suprugom Snježanom i dva sina. Njegov je glavni posao održavati rad svjetionika i brinuti se da se svjetlo nikada ne ugasi kako bi nautičari mogli mirno ploviti morem. Cijeli sustav je automatiziran, tako da on treba samo reagirati ako nešto pođe po krivu. Prije je to pak bilo potpuno drugačije.

Slavonac

- Kada je bilo petrolejsko svjetlo onda smo tijekom cijele noći morali paziti da se ne ugasi. Dežurali smo u smjenama, prvo dva sata jedan pa dva sata drugi. Tada su u svjetioniku bile tri obitelji, tako da taj posao nisam morao raditi sam. Nije bilo baš lako nositi kante s petrolejem do vrha pa smo se mijenjali. Danas toga nema. Sada moram samo održavati sustav i resetirati ga ako se slučajno nešto poremeti - veli Zvonimir.

On taj posao obavlja već 28 godina. Prije Velog Rata je radio u svjetioniku Sestrice na Kornatima, ali zadnjih 18 godina njegov dom je Dugi otok. Inače je rodom iz Slavonije, točnije iz mjesta Davor pokraj Nove Gradiške, i prije ovog posla nikada nije bio na moru. Naime, godinama je radio u tvornici alata, a kada je ona propala 1986. godine krenuo je u potragu za novim poslom.

Znao je da više ne želi raditi u zatvorenom, nego u prirodi na svježem zraku, a posao svjetioničara je došao kao naručen. Od njega se samo zahtijevalo da na svjetionik dođe sa suprugom, što je u to vrijeme bio obavezan uvjet za dobivanje posla.

Ljuljačka

- Kada sam tek došao i dalje je vladala neka romantika u ovom poslu. Veli Rat nije bio toliko poznata lokacija pa nije bilo ni puno turista, bili smo samo mi i domaći - kaže Zvonimir, kojega domaći od milja zovu Zvone lanterna.

Ipak, otada se mnogo toga promijenilo. Nema više petrolejskog svjetla, u svjetionicima je ostala samo jedna obitelj, a svako ljeto u Veli Rat dolazi po tisuće i tisuće turista. Čak je i Zvone u tom razdoblju promijenio tri žene.

- Prva je bila Slavonka, druga Splićanka i treća opet Slavonka - smije se Zvonimir i dodaje:

- To je jednostavno način na koji vrijeme funkcionira. Stvari se mijenjaju, što u mom životu tako i u Velom Ratu. Nitko nije mogao tražiti da ovo mjesto zauvijek ostane skriveno, a tko smo mi da zabranimo turistima da dođu vidjeti ove ljepote - veli Zvone.

Naime, Veli Rat je postao jedna od najvećih turističkih atrakcija na Jadranu. Svaki dan stotine turista dolazi brodom ili autobusima u ovaj mali raj. Najviše dolaze obitelji koje uživaju u netaknutoj prirodi. Jedna od njih je i češka obitelj koju smo zatekli kako u hladu uživa u velikoj ljuljački.

Željko Hajdinjak / CROPIX

Ovo je mjesto jedna od najvećih atrakcija na Jadranu. Najviše dolaze obitelji koje uživaju u netaknutoj prirodi. Jedna od njih je i češka obitelj koju smo zatekli pokraj velike ljuljačke

 

- Dugi niz godina ljetujemo na Dugom otoku, obožavamo ga zbog divlje prirode, zelenila i tišine - priča nam otac Jiži, dok njiše svog sina Christiana, pa dodaje:

- Tradicija nam je jednom tijekom ljetovanja doći ovdje, da se djeca mogu njihati u ovoj ljuljački. Evo, već se valjda 20 minuta njišu, kažem im da će im se zavrtjeti u glavi, no ne slušaju - veli Jiži.

Nautičari dolaze zbog mira, tišine i čistoga mora, a imamo i jedan dobar restoran u mjestu

Za uključivanje marine Veli Rat u Nautičku patrolu najzaslužniji je šef recepcije Ivan Ćosić s kojim smo sve dogovorili, a pravi frontmen marine je njen voditelj Dean Žagar, kojega smo zatekli na gatu čim smo uplovili.

Dean Žagar

 

Jer, kako sam kaže, nije samo voditelj već radi i ostale poslove prema potrebi - ronioca i mornara, i što je najvažnije vodi brigu da marina ne ostane bez vode, koju brod vodonosac dovozi svakoga dana.

Inače, marina je tu već 15 godina kada je sagrađen prvi gat, ima 12 zaposlenih, 200 vezova od kojih su 95 s godišnjim ugovorom.

- To su uglavnom nautičari iz Njemačke, Austrije i Češke, a sve je više i Poljaka. Ostalo je tranzit. Vikendom je slabije popunjena, ali zato je puna tijekom tjedna. Evo, jučer smo imali 40 brodova u tranzitu, a danas ih je 70. To je čarter. Ove se godine osjeća porast broja gostiju, ne toliko u apartmanima, koliko u nautici - objašnjava nam voditelj marine Žagar.

 

Zbog čega gosti dolaze u Veli Rat?

- Zbog mira, tišine, čistog mora... Zbog plaža, svjetionika... Imamo dućan i praonicu rublja... U mjestu su dobar restoran i picerija. Ovdje mogu iznajmiti bicikli ili skuter i krenuti na izlete otokom. Imamo i rent-a-car...

Ako im više odgovara da u obilazak otoka ili na plažu krenu bay boatom, ili ako je marina puna, u uvali Pantera imamo i 56 bova.

 

ID CARD: Najam bicikla i skutera

 

Vezovi: 174 veza u moru, 35 mjesta za plovila na kopnu

Sanitarije: sanitarni čvor sa zasebnim odjeljkom za invalide

Usluge: recepcija s mjenjačnicom, bankomat, perilica i sušilica rublja, parkiralište za osobna vozila, prodavaonice prehrambenih proizvoda i nautičke opreme, restoran, cafe-bar, čarter-agencije

Servis: servisna radionica, dizalica nosivosti do devet tona

Ekstra: fitness centar, škola ronjenja, crpka za gorivo, wlan bežični internet

“Nemam brod, ali često jedem ribu”

Nije nam dugo trebalo da u Velom Ratu otkrijemo točnu lokaciju kuće glumca Ivice Zadre, radi se naime o jednoj od dvije koje su u blizini svjetionika.

Sreli smo ga taman kad se vraćao s jutarnjeg kupanja.

 

- Dugo godina smo supruga Jagoda i ja zajedno s Arsenom Dedićem i Gabi Novak ljetovali u Božavi na Dugom otoku. Čuli smo za Veli Rat, ali nije nam se dalo pomaknuti iz naše ‘baze’. Bio sam dosta skeptičan, no onda smo jedan dan, po cijenu gubljenja parkinga, otišli u Veli Rat i - zaljubili se. Jedan Slovenac je prodavao ovu kuću, i kupili smo ju 1996. godine. Tu je inače bila zabranjena gradnja, ali smo dobili dozvolu za adaptaciju - objašnjava Zadro.

Glumcu i njegovoj supruzi, kuća na Velom Ratu je poželjno odredište i izvan sezone.

- Dolazimo kroz cijelu godinu, ovdje je lijepo i u proljeće, kada sve počne zeleniti. Privukla nas je ljepota ovog krajolika, mir i tišina. Brod, more, plovidba?

- Nemam brod, ali zato često jedemo ribu. Uzimam onu iz uzgajališta, koja se ne razlikuje od one divlje ribe. Jedanput sam jednom stručnjaku podvalio tu ribu iz uzgoja, a ovaj je odmah rekao da se radi o divljoj - kaže Zadro.

 

Izdvajamo